“Bože, ne tražim lakši teret, već snažnija ramena.” (Sveti Augustin)
Rame osiguravaju brojne vezivne strukture koje omogućuju stabilnost pri izvođenju pokreta. Dodatnu stabilnost ramenom zglobu daje mišićno-tetivna struktura „rotatorna manžeta“ koju čine pripadajuće tetive četiri mišića.
Sindrom bolnog ramena čest je u svakodnevnoj liječničkoj praksi. Najčešće ga izazivaju promjene u okolozglobnom tkivu ramenog zgloba. Te promjene mekih tkiva oko ramenog zgloba mogu biti degenerativne ili upalne naravi, ili su posljedica prenaprezanja u radnim i sportskim aktivnostima. Najčešće je zahvaćena tetiva mišića supraspinatusa, potom tetive rotatorne manžete i duge glave dvoglavog mišića nadlaktice, potom subdeltoidna sluzna vreća i zglobna čahura. Treba znati da uzrok bolovima u ramenu mogu biti i bolesti unutarnjih organa – infarkt miokarda, žučni kamenci, čir na želucu, bolesti pluća i gušterače.
Da se postavi točna dijagnoza, iznimno je važna iscrpna povijest bolesti – gdje, kada, kako i pod kojim okolnostima su se pojavili bolovi. Pregled bolesnika mora biti temeljit i opsežan, a pritiskom na određena mjesta treba pobliže odrediti uzrok boli. Rentgenska snimka prikazat će promjene na kostima, odnos zglobnih tijela te eventualna ovapnjenja u mekim tkivima. Za potvrdu promjena na mekim tkivima od velike je koristi ultrazvučni pregled. Ponekad je potrebno učiniti laboratorijske pretrage, najčešće SE, krvnu sliku i “reumatološke” nalaze.
Najdetaljniji prikaz promjena na mekim zglobnim strukturama daje magnetna rezonanca, dok će artroskopija (minimalno invazivna operativna metoda ) dati cjelovit uvid u sve promjene ramenog zgloba.
Od velike su pomoći i nenadomjestivi nesteroidni antireumatski lijekovi: Neofen Lupocet, Ibuprofen, Indomethacin, Knavon, Lubor, itd. Korisne su i lokalne infiltracije (blokade) kortikosteroida i anestetika u bolno rame.
Što se procedura fizikalne terapije tiče, najvažnija je već spomenuta krioterapija (hladni oblozi, led), a od samog početka treba provoditi medicinsku gimnastiku (pasivne vježbe i aktivne potpomognute pri čemu treba poštivati granicu boli). Korisni su i elektroanalgetski postupci – dijadinamske, interferentne struje, TENS i drugi oblici fizikalne terapije: laser, ultrazvuk, magnet.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr