Savjeti liječnika // Ljekarništvo

“Vitam prolongat, sed non medicin” (Lijek produžuje život, ali ga ne čini vječnim)

U jednom od ranijih napisa pisali smo o ljekarniku kao čuvaru zdravlja, a sada nešto više o ljekarništvu. Prve javne ljekarne u Hrvatskoj spominju se 1271. godine u Trogiru, 1317. g. u Dubrovniku i 1355. g. u Zagrebu. Nagli razvoj ljekarništva bilježi se u 18. i 19. stoljeću, a prva stručna ljekarnička organizacija osnovana je 1858. godine. Prva tvornica lijekova u Hrvatskoj bila je tvornica „Thierry“ u Pregradi, dok je danas koprivnički Belupo uvjerljivo vodeća nacionalna farmaceutska tvrtka u Hrvatskoj. 1882. godine na zagrebačkom Sveučilištu osniva se studij farmacije i danas se u Hrvatskoj farmacija studira na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Završeni magistri farmacije mogu specijalizirati na području ispitivanja i kontrole lijekova, farmaceutske tehnologije, kliničke farmacije i bolničkog ljekarništva te kliničke farmacije i javnog ljekarništva.

Ljekarničku struku i ljekarničku djelatnost predstavlja Hrvatska ljekarnička komora, koja je samostalna i neovisna strukovna organizacija. Članice/ovi Komore su magistre/i farmacije sa položenim stručnim ispitom. Ljekarnici (farmaceuti, apotekari) su jednako kao i liječnici obvezni, stalno se stručno usavršavati, da bi zadržali licencu za rad Hrvatske ljekarničke komore.

Zaštitnici ljekarnika su Sveti Kuzma i Damjan i štuju se na dan 26.rujna. Braća blizanci rođeni su u Siriji, tadašnjoj rimskoj provinciji oko 270-e godine. Po zanimanju su bili liječnici, ali su ujedno sami pripravljali lijekove od kojih su bolesnici čudesno ozdravljali. Umrli su mučeničkom smrću oko 303. godine. Od 1995. godine zaštitnici su i Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu.

Ljekarnici su odgovorni za nabavu lijekova, stručno izdavanje lijekova, izradu galenskih i magistralnih pripravaka, prijavljivanje nuspojava te informiranje pacijenata o lijekovima. Lijek je svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi, a koristi se u različitim oblicima : 1. Referentni lijek : lijek odobren za stavljanje u prodaju

2. Generički (istovrsni) lijek : lijek koji ima isti kvalitativni i kvantitativni sastav djelatnih tvari i isti farmaceutski oblik kao i referentni lijek 3.Galenski pripravak : lijek provjerene kakvoće izrađen u galenskom laboratoriju ljekarne prema uobičajenim standardima i normama farmakopeje (masti, tinkture, biljni sirupi, ljekoviti čajevi, itd.). 4. Magistralni pripravak : lijek izrađen u laboratoriju ljekarne, propisan za točno određenog pacijenta prema pojedinačnom receptu.

Poželjne osobine svih oblika lijekova su : prihvatljiva kakvoća, djelotvornost dokazana u kliničkim ispitivanjima, sigurna primjena (prihvatljiv odnos djelotvornosti i škodljivosti), mali rizik vezan uz primjenu, klinička provjera, propisno pakovanje, obvezna pisana uputa o lijeku (terapijske indikacije, sastav, doziranje, način uzimanja, kontraindikacije, nuspojave te posebna upozorenja i mjere opreza).

Obzirom na način izdavanja od strane ljekarnika lijekovi se dijele na receptne i bezreceptne. Zakon o lijekovima propisuje koji lijekovi idu na recept. To su oni koji čak kada se primjenjuju pravilno, a bez nadzora liječnika mogu predstavljati izravnu ili neizravnu opasnost za pacijenta. Zato se ne mogu i ne smiju izdavati bez recepta.

Danas mnoge zemlje nastoje uvesti nove usluge za pacijente u svoj koncept zdravstvene zaštite. Primarno to su usluge usmjerene na pacijente s kroničnim bolestima i one koje su usmjerene na prevenciju i očuvanje zdravlja. Tako će udio ljekarničke struke u unapređenju kvalitete liječenja biti još važniji. U ljekarničkoj djelatnosti, baš kao i u liječničkoj središnje mjesto ima pacijent, koji od liječnika i ljekarnika očekuje optimalan izbor i primjenu racionalne i prije svega opravdane farmakoterapije.

Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail :drazen.sacer1@kc.t-com.hr