Dva vodeća simptoma reumatskih bolesti su bol i ograničena pokretljivost zgloba. Unatoč brojnim sličnostima reumatske se bolesti znatno razlikuju po kliničkoj slici, tijeku i trajanju bolesti, prognozi i načinu liječenja.
Način i oblici liječenja ovisni su o vrsti reumatizma : upalni, degenerativni, izvanzglobni, metabolički, infekcijski, reaktivni, psihogeni ili neki drugi. Iako se statistički podaci ponešto razlikuju, uvjerljivo prednjači degenerativni reumatizam (artroze, noviji termin – osteoartritis).) Gotovo 25 posto svjetskog stanovništva starijeg od 65 godina boluje od tog oblika reumatizma. Uz artroze i neke upalne reumatske bolesti imaju kroničan tijek, a ta činjenica obeshrabruje bolesnika i u znatnoj mjeri nepovoljno utječe na njegov stav spram liječenja.
Da liječenje bude uspješno, najvažnija je pravodobna i točna dijagnoza. Važno mjesto u liječenju reumatskog bolesnika ima njegov obiteljski liječnik, a uz njega su uključeni još jedan ili više specijalista: reumatolog, fizijatar, ortoped ili internist. Što se ishoda liječenja tiče, u velikom broju slučajeva ispravno liječenje dovodi do osjetnog poboljšanja stanja pa i izlječenja, dok kod gotovo 50 posto neliječenih ili neodgovarajuće liječenih bolesnika nakon desetak godina trajanja bolesti dolazi do manje ili veće invalidnosti.
Edukacija bolesnika neophodan je preduvjet uspješnog liječenja.Nužno je pacijenta uvjeriti u važnost i svrhovitost liječenja te potrebu pridržavanja svih liječničkih uputa i savjeta.Osnova svakog liječenja je podrobna informacija bolesnika o njegovoj bolesti na njemu pristupačan i razumljiv način. Bolesnik mora poznavati prirodu svoje bolesti, njeno okvirno trajanje, ograničenja koja ona donosi i što u perspektivi može očekivati..
Medikamentno liječenje još uvijek je dominantan terapijski postupak u liječenju reumatskih bolesti. Najčešće se propisuju nesteroidni protupalni lijekovi u široj javnosti poznati kao „antireumatici“ (Ibuprofen, Indomethacin, Knavon, Lubor, Lupocet, Neofen i brojni drugi). Ti lijekovi prvenstveno uklanjaju ili ublažuju bol te smiruju upalu. Moraju se uzimati u točno propisanoj dozi, na način i kroz vrijeme koje odredi liječnik. Određeni oprez potreban je kod bolesnika sa želučanim smetnjama, onih koji uzimaju antikoagulantnu terapiju (lijekovi protiv zgrušavanja krvi) te kod bolesnika s ozbiljnim oštećenjem jetre i/ili bubrega.
Neki se lijekovi mogu primijeniti direktno u sam zglob po strogo definiranim kriterijima. Kod upalnih reumatskih bolesti daju se i kortikosteroidi, provodi se imuno- supresivna i tzv. temeljna terapija, koju isključivo propisuje nadležni specijalist. U novije vrijeme provodi se i biološka terapija, ali još uvijek nije dostupna većem broju bolesnika s upalnim reumatizmom, zbog relativno visoke cijene i načina propisivanja.
Kineziterapija (medicinska gimnastika, terapija pokretom) najvažniji je rehabilitacijski postupak. Pokret je najbolji podražaj za živčano-mišićni i koštano-zglobni sustav. Cilj kineziterapije je sačuvati funkcionalnu sposobnost zahvaćenog zgloba, ali i bolesnika u cijelosti.
Mirovanje, iako potpuna suprotnost pokretu, u akutnom stadiju mnogih bolnih stanja vrlo je učinkovit i često neophodan vid liječenja.
Ortopedska pomagala (podlakatne štake, štap, hodalica) kao mjera zaštite zglobova, od velike su pomoći reumatskim bolesnicima, jer se korištenjem tih pomagala rasterećuje zglob i smanjuje njegovo opterećenje.
Operativno liječenje sve češće je indicirano a može biti :
- Preventivno (sprječavanje oštećenja tetiva, živaca, zglobnih površina,..)
- Korektivno (poboljšanje kongrunetnosti zglobnih tijela)
- Rekonstruktivno (zamjena oboljelog zgloba protezom)
Reumatske bolesti najčešći su uzrok kroničnog invaliditeta i jedan od većih javnozdravstvenih problema. Rano postavljanje dijagnoze i rani početak liječenja bitni su
za povoljan ishod i prognozu. Liječenje je multidisciplinarno i najčešće uključuje lijekove, fizikalnu terapiju i medicinsku gimnastiku.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr
