Bio sam tužan i razočaran kad je Plenković za predsjednicu Uprave Podravke postavio Martinu Dalić. Bio sam tužan isključivo iz jednog razloga – imao sam lucidan san par dana ranije, u snovima mi se pojavila silueta osobe koja je idealna za tu funkciju. Probudio sam se jedno jutro s osmijehom i rješenjem.
Osoba koja bi bila prihvatljiva i političkim vlastodršcima i radnicima koji traže veće plaće, sindikalnim čelnicima s kojima se možeš dogovoriti oko svega, ali i biračima iz Podravine i
Prigorja koji vole kad im mudrijaš pun štoseva za prvi maj trpa grah u tanjur. Dame i gospodo, taj idealan kandidat zove se Mladen Kešer. I velika je šteta što Kešer nije član HDZ-a jer onda bi samo nebo bila granica.
Ali ne, Kešer živi i osjeća socijaldemokraciju dok radničku klasu brani kroz SDP, a trenutno je predvodnik orehovačko-gregurovačkog Pokreta Otpora protiv zbrinjanja otpada kod bioplinskih postrojenja. O otpadu sam pisao ranije jer već godinama tamo nešto jako smrdi. Za ulazak u taj ring gdje se nemilice lupa treba mu čestitati jer na brdu kod Gregurovca nešto se valja, a nešto se i slijeva. No vratimo se na Podravku i zašto je kalnički načelnik osoba koja bi trebala voditi tu koprivničku megakompaniju.
Godinama se hvali da ima oko milijun eura ušteđevine, očito zna uštediti za krizne crne dane. On je osoba koja je u svom životu napravila par firmi, zna napravit posao i ostvariti profit. Čovjek koji je prešao dugačak politički put od HSS-a preko DC-a do SDP-a. Bivši kandidat za predsjednika Hrvatske i budući kandidat za župana Koprivničko-križevačkog. To je uvjerljivo bogato političko iskustvo koje ti je definitivno nužno kad si na čelu Podravke.
Samo pitajte Zvonimira Mršića koji je vukao neobične poteze za jednog političara kad je vodio Podravku. Umjesto da je dizao kredite i živio lagodno na dugu, Mršić je poslao u penziju više od tisuću radnika, kresao neprofitabilne dijelove kompanije i na kraju ostvarivao ozbiljnu dobit. A to možeš isporučiti samo kad si gradonačelnik Koprivnice u tri mandata jer ne vjerujem da bi itko drugi uspio izdržati taj jedan mučni period restrukturiranja bez radničkih transparenata na cesti.
Eventualno Kešer jer on je ikona, čovjek iz naroda. Zamislite samo prvi radni dan s Kešerom na čelu Podravke. Siguran sam da bi krenuo iz srca proizvodnih linija, na prvoj liniji fronte s radnicima. Siguran sam da kako bi uspio sklopiti hrvatsko-ugarski pakt, omekaniti Orbana i prodati mu tone tople juhice s Vegetom dok gledaju rukometni derbi Ferencvaros – Podravka. Mogu ga zamisliti u društvu Petra Graše i Gibson gitare, nešto kao prigorski Manu Chao uz Radio Bemba tamburaše, kako svira Bella Ciao predsjednici Uprave Podravke pod prozorom dok ona firmu pokušava gurnuti u skute Tedechiju. Nemojte se previše mučiti i pokušati shvatiti što, gdje i kako, jednostavno se pokušajte opušteno zabaviti uz cirkus koji uskoro počinje. Jer neće nas zauvik bit.
