Dok se neki zgražaju nad crvenim feferonima koji im gore u ustima, Križevčanin Ivan Petranović uživa u različitim okusima i pripravcima, a prije nekoliko je godina i sam krenuo u avanturu uzgajanja ljute paprike od kojih radi vlastite umake.
Iako Ivana poznajem dugi niz godina, a nekada smo i zajedno vodili emisiju na križevačkom radiju na kojem on povremeno radi kao tehničar, pojma nisam imao kako već tri godine uzgaja papričice. Objava fotografije na Facebooku s ljutim umacima izazvala je mini viralnost i zaintrigirala mnoge njegove prijatelje koji su željeli testirati ili kupiti odlično dizajnirani umak. Latinska izreka kaže kako se o ukusima ne raspravlja, ali o okusima bi se dalo štošta ispričati, za neke od ljutih papričica iz ovog priče potreban je vatrogasni šleper da ugasi požar u vašim ustima. Ivan Petranović rado se odazvao pozivu za intervjuom i odlučio s nama podijeliti zanimljive detalje svog hobija.
Otkud ideja za proizvodnju ljutih umaka?
Ideja je nastala iz fore, pošto sam oduvijek volio ljuto i kupovao ove poznatije umake, prije par godina sam pronašao na internetu stranicu Volim ljuto i saznao da ima i u Hrvatskoj ljudi koji uzgajaju ljute paprike i rade umake i ostale proizvode, pa sam na taj način došao na ideju da i ja isprobam uzgojiti paprike te napraviti vlastiti umak. U tome sam na kraju i uspio, a uz umake sam uspio napraviti i dosta drugih proizvoda.
Koliko dugo traje tvoja ljuta avantura i kako točno izgleda uzgajanje paprika?
Sada će biti treća godina kako se bavim time. Počeci su bili u principu jednostavni, preko oglasa sam nabavio nekoliko vrsta ljutih paprika, od skroz blage pa do najljuće na svijetu. Prve godine sam posadio u tegle i išao na princip – što izraste biti će dovoljno za sjeme za iduću godinu – a usput će biti dovoljno da napravim mljeveni začin. Točno tako je i bilo.
Iz tih prvih papričica sam prikupio toliko sjemena da sam sljedeće godine uspio posaditi nekih 130 sadnica te odlučio preseliti sadnju u vrt. Lako je kupiti sadnicu, posaditi i čekati da se plod pojavi, ali kada se sije sjeme treba izdvojiti jako puno pažnje i vremena – od malog plastenika gdje treba održavati određenu temperaturu da bi sjeme moglo proklijati – do zemlje u koju se sjeme sadi, pa kada vidiš da je uspjelo proklijati i kada malo naraste treba presaditi svaku biljčicu u veći prostor te sljedi svakodnevna briga od zalijevanja i praćenja biljčica u rastu, od bolesti pa na dalje – sve da se tih 130 sadnica održi na životu. U svemu tome mi je najviše pomogao internet i forumi jer se tamo može pronaći kompletan proces uzgajanja.
Kako izgleda proces nastajanja umaka, je li zahtjevan, oduzima li puno vremena?
Što se tiče procesa nastajanja umaka, išao sam na dvije varijante. Prva varijanta je varijanta poznatog tabasca a to je proces “louisiana fermented style”, što je i dosta komplicirani proces i treba izdvojiti dovoljno pažnje. Proces traje otprilike tri tjedna do konačnog proizvoda. Prvi dio je gnječenje paprika da ispusti svoj sok te prekrivanje sa soli da se zaštiti od plijesni te tako stoji otprilike tri dana.
Drugi dio je stavljanje u velike staklenke, najbolje bi bilo staviti u drvenu bačvicu gdje je stajalo alkoholno piće, npr. whiskey, ali je nemoguće nabaviti tako nešto pa je i staklenka poslužila. Uglavnom, smjesa se prelije s prokipljenom vodom i ostavi oko tri dana da ta smjesa prokipi, konstantno treba pratiti ponašanje paprika da se ne napravi plijesan. Nakon nekoliko dana kipljenja se zna pojaviti suha plijesan na vrhu koju treba maknuti pa zaštiti ostatak paprika, a najbolje je staviti veliki list kupusa i potopiti ostatak paprika u vodu. Tako stoji nekih dva tjedna i fermentira te je nakon toga spremno za blendanje, dodavanje začina i flaširanja.
A drugi proces je proces kuhanja, što je i jednostavniji način. Narežu se paprike, stave na tavicu te zaliju malom količinom vode, kada omekšaju, malo se ohlade te stavljaju na blendanje i dodavanje začina i flaširanje. Osobno mi je finiji i ukusniji fermentirani umak, ali je proces dugotrajan i zahtjevan.
Umak si nazvao Grasshoper Hot Sauce, a primjetno je kako si veliku pozornost pridao ambalaži i samoj etiketi proizvoda. Otkud ime brenda, imaš stručnu pomoć?
Kada sam počeo flaširati umake trebalo je smisliti i etiketu. Sam naziv je bilo dosta komplicirano smisliti. Želio sam da se naziv poveže sa mnom tj. da ima neki dio moje osobnosti koji koristim i da nema nitko nešto slično u svijetu. Tu sam se sjetio imena Grasshoper, što u prijevodu znači skakavac, a taj pseudonim koristim svugdje po internetu pa od tuda i sam nazov Grasshoper.
Za sam dizajn i ambalažu je većinom zaslužan Ivan Ivanović koji se inače bavi crtanjem stripova pa sam mu predložio da napravimo etikete koje će biti specifične za svaku vrstu paprike za koju sam napravio umak, a to je 11 vrsta umaka. Detalji su uvijek bitni pošto imam umake različitih boja, od bijele, smeđe, tamno crvene, blago crvene i zelene pa onda i etiketa treba biti sličnih boja.
Imaš veće planove za budućnost, mnogi su iz hobija uspjeli napraviti posao?
Trenutno mi je to samo hobi, ali iz godine u godinu širim sadnju, krenuo sam od pet sadnica, ove godine sam imao nekih 60, sljedeće godine ću poduplati sadnju a kroz dvije-tri godine tko zna, možda se i nešto izrodi iz tih ideja. Objavljivanjem na društvenim mrežama sam shvatio da ima puno ljudi koji su zainteresirani za moj proizvod i htjeli bi ga probati.
Ima li u Križevcima još ljubitelja ljutog, postoji li kakva razmjena recepata, testiranje drugih proizvoda?
Poznam nekoliko ljudi iz Križevaca koji se s tim bave iz hobija, većinom su to manje količine papričica posađene u teglama i za vlastite potrebe, ali također rade raznovrsne umake te svakakve proizvode. Na žalost ne postoji nikakva udruga, međusobno se poznajemo i razgovaramo o tome samo kada se vidimo uz pivo. Sa nekolicinom sam zamijenio sadnice te sjeme tako da sam uspio prikupiti otprilike nekih 12 vrsta papričica, za sada. Postoji u Zagrebu Klub ljubitelja ljutine, ali bih stvarno htio, pošto imamo udrugu pivara, da imamo i udrugu ljubitelja ljutoga u Križevcima pa da nas prepoznaju i po tome.
