Ljudi misle da se žene međusobno bolje razumiju, ali to su mnogo kompliciraniji odnosi. Svađe su puno dramatičnije, tim više što ženina mora biti zadnja te nema nikoga tko će popustiti i smiriti tenzije, priča Tjaša.
Koprivničanka Tjaša je rano shvatila da joj se više sviđaju cure nego dečki, otprilike u šestom razredu. Dotad nije ni znala da postoje takve stvari. Isprva su ju svi uvjeravali da je to samo faza kroz koju svi prolaze, te je nekoliko godina davala šanse i dečkima, ali nije osjećala što bi trebala osjećati.
Da nije sve tako crno i bijelo i da to nije stvar izbora, koliko je zapravo običan, a svima nama neobičan njen život, u kojem se smjeru kreće status LGBT zajednice u društvu i što dolazi s novim generacijama ispričala nam je Tjaša.
– Bila sam u jazz kampu, a djevojka čiji su roditelji obiteljski prijatelji ondje se pojavila sa svojom curom, što je nama svima bio pojam. Tad sam se zaljubila u njenu curu i došla do te spoznaje. Osjećala sam da ta “faza” neće proći, ali pustila sam neka vrijeme samo pokaže – priča nam 23-godišnja Tjaša o počecima spoznavanja svojih seksualnih preferencija.
– U prvim razredima srednje škole imala sam par dečki, nisam ih u potpunosti otpisala. Iako su me ljudi uvjeravali da je to zato što nisam naišla na dobrog dečka pa sam se razočarala, cijelo sam vrijeme znala da nije stvar u tome. Tako da sam se nakon nekog vremena prestala dokazivati drugima, a i oni su to prihvatili – priča nam Tjaša kojoj, prema njenim riječima, muškarci mogu biti lijepi i zgodni, ali ju fizički ne mogu privući te joj romantični osjećaji prema njima nisu prirodni.
– Ne mogu reći da sam ih prekrižila. Nikad ne znaš što se može dogoditi, ali trenutno se ne mogu zamisliti s muškarcem. Tako se ne osjećam kao ja – pokušava nam predočiti naša sugovornica.
Tjaša je po pitanju prihvaćanja okoline možda jedna od rijetkih sretnica koja ima roditelje vrlo otvorenih vidika i s kojima nije morala sjesti i imati klasičan razgovor priznanja.
– Počevši s mamom, svi su u obitelji postupno sami shvatili i to prihvatili, kao i svi ostali u mojoj okolini. Moj bivši šef uvijek se sa mnom šalio da ćemo zajedno izaći tražiti cure – priča Tjaša, rekavši kako zna samo za jednu prijateljicu koja je skoro ostala bez posla zbog priča zlobnika, ali se situacija na kraju primirila kad su u firmi shvatili da to ne utječe na kvalitetu njenog rada.
– Ljudi na poslu svoju orijentaciju drže za sebe, jer bi mogli imati problema. Iako, ukoliko radnik dobro obavlja svoj posao sve bi bilo OK, kad se za njegovu orijentaciju ne bi znalo – daje nam Tjaša primjer dvostrukih mjerila našeg društva.
Tjaša je u vrijeme razotkrivanja i sama bila šokirana tako dobrim prihvaćanjem od strane male koprivničke sredine, gdje nikad nije imala problema zbog svoje seksualne orijentacije.
– Moram priznati da je meni vjerojatno lakše zato što sam žensko te da muške gej parove hrvatsko društvo još uvijek teško prihvaća. Cura s curom uvijek će biti seksualno privlačan pojam, pa stoga i prihvatljivija opcija – obrazlaže nam sugovornica još jedno dvostruko mjerilo. Ona, srećom, nikada nije bila žrtva fizičkog ili drugog napada, ali kaže da je zato svaki od njenih gej prijatelja barem jednom dobio batine i bio izvrijeđan.
– Zato dečki svoju seksualnu orijentaciju više drže za sebe te se za to zna samo u našim užim krugovima, s tim da je većina gej populacije s kojom se družim iz Zagreba, Varaždina i drugih dijelova Hrvatske. Poznajem samo jednog dečka iz naše županije po kojem se isto udaralo drvljem i kamenjem, ali koji je danas vrlo uznapredovao u svojoj karijeri pa mu je, vjerujem, stoga sad lakše – samo je jedan od Tjašinih primjera kako su gej osobe prihvatljive da svojim radom i kao porezni obveznici pridonose ovom društvu, dok god svoju seksualnost pomeću pod tepih.
Tjaša isto tako, vjerovali ili ne, ne provodi dane i noći orgijajući i plešući gola u kolu oko vatre s drugim lezbijkama, nego studira multimediju u Varaždinu i radi u svojoj struci.
LGBT osobe nisu toliko vezane uz svoju sredinu, pa tako ni Tjaša i ostali Koprivničaci, nego su razgranati i umreženi na široj razini Hrvatske i manje-više se svi međusobno poznaju.
– Trenutno su aktualni hangoutovi koji funkcioniraju kao grupe podrške, ali i za druženje, izlazak i upoznavanje potencijalnih partnera, pa tako i u Koprivnici, gdje znam za 15-ak osoba istospolne orijentacije, ali većinom cura, jer se dečki teško otvaraju zbog predrasuda – izvještava nas Tjaša, ali kaže da se tu većinom radi o mlađoj populaciji koja tek traži sebe, spoznaje i istražuje svoju seksualnost i sklonija je eksperimentiranju, pa time i mnogo otvorenija, dok je za starije već teže saznati i oni se više drže zasebno.
– Frendice mojih godina bile su u velikom problemu kad je došlo do trenutka priznavanja roditeljima i bojale su se reakcije, dok se sad mlađe generacije više ne boje i ne srame tako, jer je društvo otvorenije – uspoređuje Tjaša.
Također, zahvaljujući internetu danas više nije teško naći ni partnera među gej populacijom, dok ih se nekad zbog straha i osude društva vjerojatno trebalo tražiti svijećom.
– Stranica gay.hr nastala je sa svrhom informiranja o održavanju skupova, testiranja na HIV te kao forum za raspravu, a onda se nekako pretvorila u stranicu za traženje partnera. Već se svi međusobno poznajemo i na neki smo način povezani – doznajemo od naše sugovornice koja nam je ponešto ispričala i kako funkcionira odnos između dvije žene.
– Ljudi misle da se žene međusobno bolje razumiju, ali to su mnogo kompliciraniji odnosi. Svađe su puno dramatičnije, tim više što ženina mora biti zadnja te nema nikoga tko će popustiti i smiriti tenzije. Tračanja su puno zastupljenija, pa kad nešto saznaš o partnerici, ispada da su svi sa svima bili, a onda su i ljubomorni ispadi puno žešći – razbila je još jednu našu predrasudu Tjaša i ispričala nam ponešto o svojim iskustvima.
– Nešto što mi se čini specifično za mlađe generacije moje orijentacije jest da se oni previše vežu. Vrlo rano imaju velika očekivanja, izjavljuju ljubav i planiraju zajedničku budućnost, a kad s njima prekineš onda su to velike drame – kaže Tjaša i nastavlja.
– A možda je problem u meni, jer ispada da si uvijek tražim partnericu s problemom koju treba spašavati. Tako da sam sad odlučila jedan period biti sama i napraviti odmak od svih i svega – zaključuje Tjaša i nadodaje kako je nestabilnost i posesivnost tipičnija za mlađe, za tinejdžere koji tek traže sebe, dok su oni iznad dvadesete već odlučili tko su i što su, pa ne zapadaju više toliko u takve krize identiteta.
Tjašino iskustvo je bogato jer je, kako kaže, htjela dati šansu svima.
– Bila sam dosad barem s 15 cura, a najdulja veza trajala mi je tri godine i s tom sam djevojkom i živjela. Uglavnom mi odnosi traju do pol godine, jer brzo izgubim interes zbog vrlo učestalih ljubomornih ispada – podijelila je s nama naša sugovornica.
Za kraj, upitali smo Tjašu kako jedna gej osoba prepozna drugu, pod uvjetom da nisu u klubu i okruženju u kojem se zna da su svi gej.
– Za početak, svatko od nas ima gej radar na temelju kojeg se kroz izvjesne signale, poglede, geste i pokrete može detektirati druga gej osoba. Sve je u promatranju neverbalne i verbalne komunikacije. Druga, prilično olakšavajuća stavka su muškobanjaste žene, iako one nisu pravilo među lezbijskom populacijom – objašnjava nam vrlo ženstvena Tjaša, kao i činjenicu da je moguće i prevariti se te da jednako tako ima mnogo muškastijih žena koje nisu lezbijke, tako da teorija s kratkom kosom i odrezanim noktima ne drži baš vodu.
