Oba sudska vještaka složila su se da je Hrvoje Brunec preživio pukim slučajem kada je ručna bomba detonirana neposredno ispred njega te da je bomba eksplodirala ispred njegove desne noge. No, ne slažu se u gotovo svemu ostalom.
U utorak 23. kolovoza na Županijskom sudu u Varaždinu nastavljeno je suđenje Valentini Brunec Crnečki (40) iz Koprivničkog Ivanca i njenomn ljubavniku Nikoli Labošu (37) iz Srijema.
Optuženi su da su 7. prosinca 2014. godine pokušali ubiti Valentininog supruga Hrvoja Brunca (38) bombom u dvorištu ispred njegove kuće.
Jučerašnja rasprava vodila se oko eksplozivne naprave koja je korištena u napadu, odnosno izvještaja dvaju sudskih vještaka Mladena Rutalja i Vojina Maštruka o bombaškom napadu.
Oba sudska vještaka složila su se da je Hrvoje Brunec preživio pukim slučajem kada je ručna bomba detonirana neposredno ispred njega te da je bomba eksplodirala ispred njegove desne noge. No, ne slažu se u gotovo svemu ostalom. Rutalj navodi da je oštećenik preživio zato što su fragmenti bombe letjeli u smjeru noge zbog smjera detonatora. Naime, pri eksploziji fragmenti lete u svim smjerovima.
– Do neozljeđivanja gornjih dijelova tijela oštećenika nije došlo iz razloga što se oštećeni nalazio ispred mjesta detonacije okrenut više desnom stranom u smjeru eksplozije – smatra Rutalj.
Također se ne slaže s kolegom da je bomba bila okrugla, već smatra da je bila jajolikog oblika. Prema njegovom mišljenju, ono što je možda i spasilo život žrtve bila je dulja izloženost vlazi bombe zbog koje ona nije imala puni učinak.
Sudski vještak Vojin Maštruko ne slaže se sa zaključkom da je do takvih ozljeda došlo zbog toga što je oštećenik bio okrenut desnom stranom prema bombi.
– Takav zaključak je neprihvatljiv zato jer bi u tom slučaju oštećenik zadobio ozljede po desnoj strani tijela i to po objašnjenju kolege Rutalja od donjih ekstremiteta do glave, ali samo po desnoj strani, dok bi lijeva strana bila zaklonjena – smatra Maštruko.
Prema njegovom mišljenju, fragmenti bombe ozlijedili su samo desnu nogu zbog njenog kruškolikog oblika.
– Tijelo predmetne ručne bombe bi odgovaralo donjem dijelu kruške, a detonator bi odgovarao gornjem izduženom dijelu kruške. Detonator se umeće u tijelo bombe na način da se u tvornici na gornjem dijelu tijela bombe napravi rupa i u toj rupi se napravi navoj u koji se ušarafi detonator. Eksploziv se stavlja u unutrašnjost tijela bombe kroz navedeni otvor – objasnio je Maštruko.
Sporna je i pozicija pronađene žlice na mjestu događaja, koja je bila dio ekplozivne naprave. Pomoću položaja žlice, sudski vještaci su određivali mjesto s kojega je mogla biti bačena bomba. Svjedok Danko Kandija potvrdio je da je vidio žlicu u travi i da joj nije mijenjao položaj, nego da je pozvao policijskog službenika i pazio da se nitko ne približi žlici. Vještak Maštruko smatra i da je zbog položaja žlice moguće da je napadaču bomba ispala iz ruke, a ne da ju je bacio prema žrtvi. Rutalj tu teoriju smatra potpuno neprihvatljivom.
– Po mojem mišljenju jedino je mogla detonirati u slučaju da je oštećenik sam izvukao alku osigurača i u trenutku otpuštanja ručne bombe iz ruke da je odbacio žlicu, tu se slažem sa kolegom Maštrukom da je to bilo na udaljenosti od jednog do tri metra. Međutim, po mojem mišljenju nemoguće je, s obzirom na poziciju gdje je žlica ručne bombe nađena, da žlica bude uslijed eksplozije odbačena na tu poziciju s obzirom na to da se to nalazi iza ugla kuće – rekao je Rutalj.
Sud je donio odluku da će se zbog razlika u nalazima i mišljenjima vještaka obaviti novo vještačenje, a naknadno će biti odlučeno tko će ga provesti.
