Svi smo bili uzbuđeni, nije mala stvar da ti sin bude izabran zaigrati partiju s Kasparovim, a kamo li ostati najdulje u igri, podijelila je dojmove majka.
Dječak koji je na Renesansnom festivalu, šahovsku legendu Garija Kasparova uspio najduže zadržati u simultanki, sat i 45 minuta, ima samo devet godina, a ime mu je Matej Zadro.
S njim i njegovom obitelji okupili smo se u vrtu oko stare šahovske ploče koja je dugo u obitelji, i popričali o dojmovima, uspjesima i planovima.
– Dobar je to osjećaj, bio sam uzbuđen što ću zaigrati s njim. Na početku sam imao pješaka manje, ali sam izdržao do kraja. Htio sam da imamo kralja na kralja. Onda mi je odigrao talijanku, gdje uvijek crni ima pješaka manje – prepričao nam je Matej.
Matej je prije ogleda s Kasparovim osmišljavao svoje partije i taktiku, a pripremao se pet dana iako se, kako kaže, teško za njega pripremiti u pet dana.
– Zagrlio je Mateja, pozvao ga na fotkanje i pohvalio što je izdržao do kraja – priča nam Karmen te kaže da su taj dan svi zajedno doživjeli uzbuđenja za cijeli život.
– Matej je bio nestrpljiv cijeli tjedan unaprijed, a oni silni mediji i intervjui u njemu su izazavali popriličnu tremu. Svi smo bili uzbuđeni, nije mala stvar da ti sin bude izabran zaigrati partiju s Kasparovim, a kamo li ostati najdulje u igri – podijelila je dojmove majka.
Rekla nam je i da nije toliko neobično što djeca mogu parirati odraslima u simultankama, jer djeca redovno treniraju pa se dugo održe u igri.
– Ako se pogleda jučerašnja igra, najmlađi su najdulje ostali u igri. Jelena Kokša iz Đurđevca, također se istaknula u okršaju s Kasparovim, a ona i Matej se počesto susreću na mečevima. Između njih dvoje su snage otprilike izjednačene – kaže Karmen.
– Ona uspije Mateja dobiti kad vuče drugu ili treću kraljicu – dodao je tata Josip.
Matej je osnove šaha naučio od djeda, a onda je zaigrao i s tatom te na kraju u šahovskom klubu.
– Deda mu je dozvoljavao da igra po nekim svojim pravilima i puštao mu da pobjeđuje, a onda sam ga ja naučio pravila igre što mu se baš i nije svidjelo, pa ga je deda uzeo za ruku i upisao u šahovski klub – pričaju nam Matejovi roditelji uglas.
– Tad je Štef Kamenečki bio trener i kad je vidio kako Matej igra odmah je rekao “Taj mali je dobar, njega bumo odma upisali!” – prepričava nam majka županijskog prvaka u šahu do devet godina, a u državi sedmog u poretku.
Matej se, osim šahom, bavio i plivanjem, ali je prestao. Sad godinu i pol trenira šah u klubu Podravka i redovno pohodi brzopotezne turnire i one po 30 minuta.
– Bio je jako dobar u plivanju, a u školi je odlikaš i ne treba mu puno sjedenja za knjigom, jer ima dobru memoriju pa sve zapamti u školi. Vrlo je discipliniran te svoju zadaću napiše čim dođe kući iz škole, a onda zna i po tri-četiri sata provesti u šahu – priča mama ovog četvrtoškolca.
– Iako je šutljiv, zapravo je vrlo živahan i u pokretu, pa sam isprva bila skeptična kako će on trenirati nešto što iziskuje po nekoliko sati sjedenja na miru, ali očito se jako zagrijao – prepričava nam mama Karmen i kaže kako se, ipak, održava u pokretu, jer su dečki u klubu razvili određenu tradiciju da nakon partije šaha zaigraju i nogomet na igralištu iza kluba, pa se opet vrate na partiju šaha.
– Čovjek ne bi očekivao da je to tako zahtjevan sport, ali to su treninzi triput tjedno, a svaki vikend su negdje po turnirima. Ja ih uopće ne viđam, jer su on i tata svaki vikend negdje u pokretu: Đurđevac, Križevci, Čakovec, Varaždin, Sveti Martin, Bjelovar, Valpovo – nabraja Karmen, a Matej se nadovezuje s državnim prvenstvima u Splitu i Trogiru. Ipak, ponekad odu i obiteljski na šahovska putovanja.
– Takitak se žališ da te nikam ne vodim, pa eto, sad zahvaljujući Matejovom šahu, malo-malo odemo nekam – našalio se Josip.
Matej nam je pokušao objasniti što je potrebno za dobrog igrača šaha.
– Osnove možete naučiti, ali nadalje postoje razne strategije koje nazivamo talijankama, sicilijankama, španjolkama, daminim gambitom, a unutar njih onda još masa varijanti.
– Postoje početna otvaranja, s malim brojem poteza koja su uglavnom šablonizirana, ali svaki potez vuče u neku novu priču koje se ne mogu naučiti napamet, nego ipak iziskuju razmišljanje – objašnjava nam članovi obitelji, nadopunjujući jedni druge.
Kolika je šah Mateju strast ispričao nam je njegov tata, kad je ovaj mali šahist pod temperaturom od četrdeset stupnjeva odlučio otići na državno prvenstvo.
– Tri dana mu nismo mogli skinuti temperaturu i već je buncao, ali on je htio ići. Super je krenulo, nakon tri kola je imao dva i pol boda, ali onda je klonuo i izgubio dvije partije te ostao 17. – ispričao je Josip o upornosti svojeg sina, a ona će mu, zasigurno, pomoći i u planovima za budućnost.
– Idući cilj mi je postati državni prvak u kategoriji do 11 godina – uputio nas je Matej u svoje želje koje će biti izazov ostvariti, jer se nalazi u generaciji u kojoj je konkurencija vrlo jaka.
– To je sport u kojem te sekunda ili jedna kriva partija, dijeli od prvog do desetog mjesta – zaključio je Matejov otac.
