Njen se dečkić trebao zvati Tean, ali ga je seka Tina (9) prekrstila u Tin, kako danas piše na njegovoj nadgrobnoj ploči.
Koprivničanka Anela Zvonar Šuvajić (37) te je kobne nedjelje, 5. prosinca 2010 godine, završila na stolu u koprivničkoj rađaoni. Neprestano pod dripom, kako nam je ispričala, njen je porod trajao od devet do 13 sati, kada joj se dogodila onakva bol koju nitko ne može ni pojmiti – rodila je mrtvo dijete. Dečkić je bio težak četiri kilograma i dugačak 53 centimetara.
Ovih je dana u medijima odjeknula vijest da su poznati koprivnički ginekolozi Smiljka Behin i Goran Bojanić na Županijskom sudu u Varaždinu pravomoćno proglašeni krivima za nesavjesno liječenje kojim su krivi za smrt Aneline bebe. Oboje su kažnjeni zatvorom od godinu dana, što je zamijenjeno uvjetnom osudom na dvije godine.
Ova je presuda Anelu ponovo vratila na stol na kojem je proživjela najkobnije trenutke svojega života, a osim djetetovog, u opasnosti je bio i njen život.
– Prvo sam dijete, curicu Tinu, rodila carskim rezom pa mi je doktor Bojanić, koji mi je vodio trudnoću, rekao da ću i drugi porod završiti carskim, jer sam nosila dečkića od četiri kilograma. Prenijela sam devet dana i ležala u bolnici za svaki slučaj te u ponedjeljak trebala na carski, no trudovi su počeli u nedjelju – započinje Anela svoju priču.
– Dežurna je bila dr. Behin, a bio je prisutan i dr. Bojanić te su donijeli odluku da ću ipak roditi prirodno. Cijelo sam vrijeme bila na dripu, samo je kapalo, kap na kap, tako da je već i babica rekla – dajte to malo lakše. Kasnije sam saznala da je to vrsta dripa zbog koje može doći do puknuća maternice, a kako sam već rodila na carski, to je bio velik rizik – priča nam ona.
Kada su bolovi postali nepodnošljivi i osjetila je da dijete ide prema gore, a ne prema dolje, priča da im je pokušala objasniti da nešto nije u redu.
– Ne mogu vam opisati taj osjećaj, pritiskanje, nepodnošljivu bol, strah za dijete, nisam više mogla disati, srce mi je lupalo ubrzano i znala sam da nešto nije u redu. Problem je što oni nikad nisu spremni saslušati ženu već misle da su sve žene koje vrište i jauču pekmezaste – ogorčena je Anela.
Silili su je, kaže, na prirodni porod, sve dok se nije dogodio onaj najcrnji scenarij koji je zauvijek promijenio njen, i život njene obitelji.
– Tek kad sam počela obilno krvariti, odveli su me na hitni carski rez, no bilo je prekasno. Pukla mi je maternica i dijete se ugušilo u krvi. Više ne mogu roditi i imati djecu, bilo bi to preopasno – priča ona.
Probudila se, kaže, u staklenoj sobi, sklupčana na krevetu, prikopčana na aparate, puna kvačica, žica, okružena ekranima.
– Prišla mi je doktorica Behin, rekla – Anela, moje saučešće, i krenula me ljubiti. Bila sam omamljena i ništa mi nije bilo jasno – prisjeća se ona. Od silnih lijekova, k sebi je došla tek nakon četiri dana.
– Nisam nikad vidjela svoje dijete. Rekli su mi da je tako bolje. Ne znam, možda bi još teže živjela s tom slikom. Imam svoju sliku njega i znam da je dobro, u savezu s Bogom – kaže Anela.
Imala je tada 31 godinu, a nakon što je pod lijekovima za smirenje stigla kući, tu njenim mukama nije bio kraj.
– Osjećala sam se užasno loše i dolaskom kod liječnika, ustanovljeno je da su mi za maternicu zašili bubrežni kanal te mi je bubreg potpuno prestao s radom. Kako ponovna operacija nije bila moguća, nosila sam kateter, a bubreg je postupno proradio – kazuje ona.
Život je nastavila, ali ga nije živjela, dok jednog dana nije odlučila da se mora boriti zbog djeteta.
– Bacila sam sve tablete za smirenje i uz veliku pomoć prijateljice Mirele Jakopanec iz Koprivnice, kojoj ovim putem zahvaljujem, izašla među ljude i vratila se među žive – kaže ona. Aneli su se, kako nam je ispričala, nakon što je njen slučaj izašao u javnost, javile brojne žene koje su imale slična iskustva poroda bez imalo ljudskosti, od strane istih liječnika.
– Prošlo je previše vremena do ove presude, no drago mi je da ima pravde. No bila bi zadovoljna tek da ostanu bez licence, prava na rad, da se ovakvo nešto ne bi nikome ponovilo i da ne bude uništena ne samo majka i dijete, nego i cijela obitelj – zaključuje ona.
S puno emocija je rekla kako je Tin bio željeno, planirano dijete, koje nikada nije ugledalo svjetlo dana.
– Kada su mi rekli da nosim dečka, bila sam presretna. Dečko i curica, što mi više treba, a razlika između njih dvoje bila bi tri godine. Obožavam djecu, a sada sam završila i tečaj za dadilju – priča nam ona s nadom u bolje sutra.
Anela je protiv liječnika pokrenula i privatnu tužbu, ali bol za djetetom kojega nikada nikada nije držala u rukama, nitko joj nikada neće nadoknaditi.
Tragedija koja se dogodila gospodi i njenoj obitelji je neupitna i neosporiva, ali… Medicina nije matematika i komplikacije su uvijek moguce. Lijecnici nisu bogovi vec ljudi, a ljudski je grijesiti.
Zao mi je vidjeti jedino da gospoda koja je “u savezu s Bogom”, nije spremna dati svoj oprost koji ju je isti taj Bog naucio. Dapace, bila bi zadovoljna tek kad bi obitelji tih lijecnika ostale bez kruha svagdasnjega. Spremna je, s druge strane, na materijalnu zadovoljstinu kroz privatnu tuzbu protiv lijecnika.
Draga gospodo Anela, ne dogilo se nikom vise i ne ponovilo se. Ali – ljudski je grijesiti, bozanski oprastati. Ako su vam vec puna usta Boga, drzite se barem onoga sto vas je naucio.
Dragi “jurica”… nisi u pravu, a evo i zakaj: zato kaj se ovdje radilo o potpuno zdravoj bebi koja je rasla normalno i sve je bilo OK, osim kaj su trudovi počeli u nedjelju, a tko je videl delati nedjeljom… čista ljudska pogreška, što je u ostalom dokazano i na sudu. Druga stvar je kada je dijete bolesno ili kada nešto od samoga početka trudnoće neštima, ili slično… a ovo ponašanje naših liječnika, govorim općenito o našoj Koprivničkoj bolnici je nažalost čista katastrofa. Čovječe, naša bolnica se raspada, u sobama smrdi od wc-a u koja nemožeš ući od smrada, a nema ni wc papira, mislim kada počneš samo od tih osnovnih stvari dođe ti muka. O tome kakvim jeftinim lijekovima pokušavaju liječiti ljude i koliko štede na pacijentima to će im valjda netko “oprostiti”. Netreba ići daleko, otiđi malo do Varaždina ili Zagreba… pogledaj kako izgledaju bolnice i kako se ponašaju ljudi koji tamo rade… Koprivnica je zaslužila bolje i više, ovo sada je katastrofa i žalosno je kaj ljudi šute i sliježu ramenima.
Behinka je poznata po svojem ponašanju u bolnici i šire i o tome kako postupa prema ljudima u određenim postupcima, tak da me ovo uopće ne čudi…ne znam samo kako se takvima više uopće dozvoljava raditi dalje. Smatram da ako netko hoće carski, da to treba onda odraditi, pa valjda majka najbolje zna što se u njoj događa i ako nešto nije u redu. A kad se dogodi ovako nešto dati im samo dvije godine uvjetno je besmislica, treba ih najuriti iz bolnice da više nikad ne rade ovakve pizdarije.