Iz 1984. godine izvukli smo iz arhive tekstove o borbi za stabiliziranje tadašnjeg SOUR-a Podravka. Iako je to bilo razdoblje socijalizma, Podravka je djelovala kao moderno poduzeće sa svim manama i prednostima zapadnjačkog poslovanja. U tome su se uvijek ispriječile postavke radničkog samoupravljanja, koje nije bilo na dovoljno visokom stupnju zrelosti da bi razlikovalo privredu od socijale, pa je opterećenost neradom bio osnovni Podravkin problem. Raditi se nije moralo, plaća se morala dobivati, a otpustiti nisi mogao nikoga. Zanimljivo da su se ipak svi htjeli razvijati (za tuđi novac), a da se premalo vodilo računa o prodaji robe. Zbog toga je to razdoblje poučno u svakom slučaju.
NAJVEĆI PODRAVSKI KOLEKTIV, SOUR PODRAVKA, U BICI ZA UKLANJANJE ŽARIŠTA GUBITAKA (1)
Prezaduženi bogataš
” Koprivnička Podravka nije bogata, naprotiv ona je prezadužena”. To su riječi predsjednika Poslovodnog odbora SOUR-a Podravka Stjepana Kapuste, koje bi u ovom trenutku na najveći podravski kolektiv trebale djelovati mobilizirajuće. Sve upućuje na to da bi izlaz iz trenutnog stanja, koje se manifestira gubicima u brojnim OOUR-ima, a koje solidarno pokriva preostali dio radnika, trebao biti u otvorenom sučeljavanju s vlastitim slabostima i najhitnijem otklanjanju uzroka koji su subjektivne prirode. A tih uzroka je mnogo.
NEISKORIŠTENI KAPACITETI
Gubici se javljaju prije svega zbog toga jer se u nekim dijelovima proizvodnje (industrija konzervi) više stvara za skladište nego za tržište, pa je neminovno da će se proizvodnja morati prestrukturirati. S druge strane, primijećeno je nedovoljno korištenje kapaciteta (Terme Lipik, Kava, Dječja hrana, Tvornica za preradu krvi). Pojedine linije u Podravki trenutno ne rade, pa sve to poskupljuje proizvodnju, a osim toga slaba je tehnološka i radna disciplina, strojni park se ne iskorištava racionalno, energija se rasipa, a zajednička potrošnja je velika.
Na sjednici Poslovodnog odbora uočeno je da postoje izrazita žarišta gubitaka, ali su u 16 OOUR-a gubici sanirani radi ”mira u kući”. Međutim, u takvoj situaciji nema motivacije za rad, jer jednak osobni dohodak dobiva i onaj koji radi i onaj koji ne radi.
U Podravki upozoravaju i na neke ”sitnice”. Na primjer, tehnološka disciplina i zaštita društvene imovine ispod svakog je minimuma, a istodobno se u OOUR-u ne želi iznositi istina. Na žalost, svaki OOUR zatvoren je u sebe, umjesto da proanalizira koliko je svaki od radnika pridonio da dohodak bude viši. Nitko ne postavlja pitanje kako se u Podravkinom sistemu dohodovno povezati, već se između OOUR-a zidaju cijene i ne vodi se računa o tome što se nakon toga događa na tržištu. Sigurno je, smatraju u Podravki, da je u tome imala odraza i borba za stolice, zbog čega su se narušili međuljudski odnosi.
Od ostalih negativnosti na koje se upozorava u Podravki, valja nabrojiti još ove: sirovinska osnova za Podravkine proizvode nabavlja se iz najudaljenijih krajeva države (samo 10 posto iz okolice), a sirovine su osnova razvoja. Pri tome valja imati na umu da su širom države niknuli krupni SOUR-i prehrambene industrije koji na svom području stvaraju vlastite reprodukcijske cjeline i tržište. Nadalje, u vrijeme kada pojedine Podravkine tvornice stoje, trenutno oko 600 radnika radi na određeno vrijeme, što govori da mnogi koriste tvornicu radi socijalnog osiguranja, a istodobno rade na svojim poljima i vinogradima”.
(Objavljeno 13. studenoga 1985. godine)
NAJVEĆI PODRAVSKI KOLEKTIV, SOUR PODRAVKA, U BICI ZA UKLANJANJE ŽARIŠTA GUBITAKA (2)
Stop zaduživanju na veliko
Za čitav taj splet okolnosti ima rješenja. Gdje ih vide u Podravki? Prije svega u povećanju izvoza, koji bi u idućoj godini trebao biti veći 40 posto, uz rast proizvodnje i realizaciju pet posto. No, da bi se do takvog izvoza došlo, potrebno je imati jasnu izvoznu orijentaciju i odrediti koji su proizvodi za izvoz a koji nisu i na to osnovi razvijati proizvodnju.
Zaposlenost bi u sljedećoj godini trebala porasti za jedan posto, a zalihe bi trebalo smanjiti čak 25 posto. Osim toga, mora se reorganizirati Podravkina trgovina koja je, po mnogim mišljenjima, ”sporovozna”, a nema ni povezanosti između pojedinih dijelova, pa puca lanac na liniji nabava – proizvodnja – prodaja.
U Podravki smatraju da moraju povećati obrtaj sredstava i, obavezno, platiti kamate od četiri milijarde dinara. Još nešto – možda najvažnije – Podravka se više ne smije zaduživati, jer je došla do krajnjih granica. Usput rečeno, zahtjevi OOUR-a za investicije za iduću godinu iznose oko sedam milijardi dinara! Svi bi se razvijali na veliko, ali moći će se samo s manjim ulaganjima i – racionalno.
Morat će se povratiti i izgubljeno tržište, a u kadrovskoj politici računa se – prave ljude staviti na pravo mjesto, što znači da će rad biti osnovno mjerilo. u tom smislu reorganizirat će se i Poslovodni odbor.
U Podravki iznistiraju da istina o njenom stanju dođe do svakog OOUR-a, do svakog radnika.
– Ovo je prijelomni trenutak. Sada valja ići naprijed, a naprijed mogu ići samo spremni radnici, radnici koji žele rezultate – zaključak je Stjepana Kapuste.
Podravka očito plaća dug svom razvoju, koji nije bio primjeren mogućnostima. Njena transformacija ne zanima samo vlastite radnike i njihove obitelji, već je to širi privredni problem kako republike, tako i dalje. U tom smislu date su garancije: Podravki će stići prva pomoć samo u slučaju ako ona krene vlastitim snagama”.
(Objavljeno 14. studenoga 1984. godine)
Fotografije Podravkine proizvodnje iz 1980. godine // Foto Vladimir Kostjuk
{vsig}slike-iz-proslosti/2012/02/report-3{/vsig}