– Pas treba dosljednog vođu. Ako želiš vidjeti koliko te poštuje, treba ga prisliti da napravi stvari koje ne želi, na tvom terenu – kazao je Dubravko Stipanić, koji je do sada školovao stotinu pasa.
Jedan od težih slučajeva bio je trogodišnji mješanac Roki, koji nije ni svojoj vlasnici Maji Ivačić iz Glogovca dopuštao blizu sebi, a zapovjedi su za njega bile nepoznat pojam. No, kada smo stigli na poligon u Torčecu, Roki je Maji jeo iz ruke i lovio loptice.
– Kad sam ga htio dobiti u auto, skočio mi je na leđa, režao i htio me ugristi. Psu se agresija vraća agresijom pa sam mu tako i vratio. Na taj se način uči poniznosti – priča Stipanić.
Do sada su ga psi ugrizli najmanje 15 puta, a da bi shvatili tko im je gazda, Dubravko ih primi za ogrlicu, baci na pod, tako dugo dok pas ne shvati da nema šanse.
– Kada mu život visi o niti, on se tada predaje. No, psu se ne pristupa s inatom, nego mirnoćom Cezara i on tada počinje slušati – priča šaptač psima.
Maja je bila iznenađena kolikom je brzinom Roki napredovao.
– Kad ga je veterinar došao cijepiti, nije bilo šanse da ga ulovimo, a ogrlica je bila nemoguća misija. Mislila sam da ga mogu ili uspavati ili istrenirati i tako sam došla do Dubravka – priča ona.
Roki sada, nakon par mjeseci treninga sam ulazi u auto, ima ogrlicu, a bio je i na veterinarskom stolu na cijepljenju.
– U svemu sam ja najviše učila i vidim da je on zapravo dominirao u našem dvorištu. Moram biti dosljedna i ne smijem pokazivati strah, motam mu zapovijedati, ali ga i maziti. Meni je sve to novost, a čim posumnjam, Roki to osjeti – kaže ona.
Dubravko kaže da psi osjete strah te da moraju osjećati autoritet, jer je pas stvoren da služi čovjeku i on voli slušati.
– Nisu oni krivi što grizu, samo reagiraju životinjski i treba ih pokoriti i naučiti kako treba. Svaki se pas može istrenirati, a i svaki je od njih drukčiji – priča on.
Imao je slučaj s agresivnim psom koji je skočio na njega te ga htio ugristi za vrat.
– Zavezao sam ga i svaki dan mu nosio jelo, no on je uporno režao na mene pa nije jeo par dana. Imao je samo vodu. Kad sam mu donio zadnji dan, mahao je repom i umiljavao se. Tako se uči, pas ne smije gristi ruku koja ga hrani – tvrdi Dubravko.
Kaže da je danas malo ljudi koji pse vode na školovanje, već im dopuštaju da vladaju dvorištem kako oni žele, ili ih na žalost, uspavaju.
