U koprivničkoj knjižnici Fran Galović održan je sastanak stručnjaka iz svih dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola te knjižnica s područja grada. Sastali su se u okviru nacionalne kampanje za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom „I ja želim čitati!“. Cilj je bio razmijeniti iskustva, prikupiti ideje i dogovoriti zajedničke aktivnosti u provođenju programa namijenih toj djeci i mladima te njihovim roditeljima i učiteljima. Raspravljali su odgajatelji, logopedi, pedagozi, psiholozi, profesori hrvatskog jezika, knjižničari te ravnatelji odgojno-obrazovnih ustanova.
Ravnateljica knjižnice Dijana Sabolović-Krajina predstavila je kampanju knjižničarske struke koja će se provoditi do kraja rujna 2017. godine.
Disleksija je neurološki poremećaj koji ometa učenje i obradu jezika, a očituje se u problemima s čitanjem, pravopisom, pisanjem, govorom i/ili slušanjem; nemogućnost svladavanja čitanja i pisanja unatoč urednoj inteligenciji i dostatnom trudu. Procjene su da pet do deset posto populacije u Hrvatskoj ima disleksiju i ako se na vrijeme ne dijagnosticira, teškoće čitanja mogu dovesti do odustajanja od učenja i utjecati negativno na ostale vidove života.
Ciljevi kampanje su umrežavanje stručnjaka, senzibiliziranje javnosti te povećanje broja knjižnica koje pružaju usluge osobama s teškoćama čitanja i pisanja i disleksijom.
Prema rezultatima istraživanja u Koprivničko-križevačkoj županiji evidentirano je 425 učenika (354 u osnovnim i 71 u srednjim školama) kao potencijalnih korisnika digitalne baze zvučnih knjiga za slijepe, a najčešći uzrok teškoća čitanja je disleksija. Od svih učenika s teškoćama u čitanju, s disleksijom ih je oko 52 posto.
U OŠ „Braća Radić“ ima preko dvadesetero djece s disleksijom, dok ostale dvije osnovne škole nemaju zaposlenog logopeda. S tim da u je u OŠ „Đuro Ester“ 35 učenika s disleksijom te u OŠ „A. N. Gostovinski“ 10 učenika s dijagnozom disleksije.
U Obrtničkoj školi učenici s disleksijom i ostalim teškoćama čitanja imaju individualizirani pristup u nastavi, no rečeno je kako poneki i prešućuju da imaju teškoća. U Srednjoj školi broj djece s disleksijom je sve veći i u njihovoj školi, a mnogi i sami vrlo otvoreno pričaju o svojem problemu. U koprivničkoj gimnaziji, prema riječima sturčnjaka, manji je broj učenika sa psiho-fizičkim teškoćama.
Prestavnice svih srednjih škola se slažu da je potrebna dodatna edukacija nastavničkog osoblja, dok Radmila Popović, ravnateljica COOR-a „Podravsko sunce“ ističe kako u školi postoji prostor i oprema, ali nema dovoljno zaposlenih stručnjaka te da je na listama čekanja za terapiju čak 30-ero djece.
Istaknuto je kako je Koprivničko-križevačka županija druga u Hrvatskoj po broju donesenih rješenja o individualiziranom pristupu u nastavi, ali je to u nesrazmjeru s brojem logopeda, zbog čega su roditelji primorani tražiti logopeda u drugim gradovima.
Svi izloženi podaci govore o nasušnoj potrebi zapošljavanja logopeda, kojih kronično nedostaje u cijeloj zemlji, kao i nužnoj reorganizaciji na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu jer broj djece s teškoćama u čitanju raste.
Stručnjakine iz koprivničkih dječjih vrtića iznijele su informacije kako ima sve više govorno-jezičnih teškoća u djece, a razlozi su i u dugotrajnom korištenju duda varalica, slabijoj komunikaciji u obitelji, utjecaju medija.
Naglašeno je kako je teškoće potrebno što ranije dijagnosticirati kako bi se na vrijeme krenulo s terapijom, ali i kako bi roditelji na vrijeme, preventivno, kod kuće trebali razvijati predčitačke vještine kod djece.
Ravnateljica je pozvala u knjižnicu kao mjesto otvoreno najširoj javnosti i po tom pitanju te ju stavila na raspolaganje za suradnju sa stručnjacima.
