Malo vedrine u prošlosti. Nije to ni bilo tako davno, tek jedan mladi život: prije 23-24 godine. Ovaj tekst objavljen je na zadnoj stranici Glasa Podravine u petak 8. rujna 1989. godine u rubrici Ljetna razmišljanja i, naravno, odnosi se na razdoblje prije tog datuma, da se ne uvrijede golmani nakon tog vremena. Evo teksta, a ilustracije su proizvoljno izabrane uglavnom akcije golmana snimljene početkom šezdesetih godina, dakle prije 50 godina, na Slavenovim utakmicama.
GOLMANI
(…) Moja tema ovog petka su – golmani. Golman je u loptačkom sportskom sastavu često puta okarakteriziran onim geometrijskim određenjem skupine ljudi: luđak! To uvjerenje traje i do danas: golman da bi bio, čovjek mora biti malo lud. Mislim da je to obrana ostalih sudioinika igre koji NISU SPOSOBNI da budu golmani. Jer, biti golman u nogometu ili rukometu znači ipak – koncentriranje talenta, inteligencije, koncentracije, rukovođenja i šarma na jednom mjestu i u jednom čovjeku. Bedak ne može biti golman! Golman na golu strelovito razmišlja, pravi kombinacije, zatvara (geometrijski) uglove, istrčava, poslužuje, smiruje, požuruje igru i najviše riskira. Obrani li golman zicer, on je pola učinka sastava, a riskira li i neopreznim izletom u nepoznato i propusti loptu u mrežu, on je glavni krivac, tragičar, pacer, treba mu kupiti fertuna, ima šuplje noge, pijani je od jučer. Može li bedak dirigirati obranom? Ne može! Zato bedak ne može biti golman. Ili može, ali onda je bedak i nije dobar golman. Golman mora biti i sportski drzak, samouvjeren. Bilo je golmana koji su bili samo drski i samouvjereni, a začudo bili su dobri golmani, ali nisu bili dobri ljudi. Možete li zamisliti koliko kombinacija prolazi kroz glavu rukometnog golmana kad se sprema na obranu sedmerca. Reći ću vam iz iskustva kako to izgleda, jer i sâm sam što branio, što trenirao (rukometne) vratare dvadesetak godina. Ako golman stane malo više lijevo u vratima, onda ovako rezonira: ponudit ću mu suprotni ugao, ali i on zna da mu ga nuđam, pa neće pucati u taj već će pucati u ovaj gdje stojim, ali i on zna da ja tako razmišljam, pa mi neće pucati u taj u kojem stojim, već u onaj koji nuđam. I onda igrač pukne, a vi obranite ili neobranite. Nein-teligentnijim igračima dala se napraviti i finta u lijevo obrana u desno. U rukometu se može izaći četiri metra iz gola kod sedmerca. Onda izađete napadno duboko, očekujući lob udarac, pa se kod napuštanja lopte iz ruku igrača naglo natraške vraćate i skinete mu loptu k’o krušku. Ili jednostavno stojite na liniji (najgora solucija, zato jer je, geometrijski gledano, za igrača tada gol najveći), pa krenete u jednu stranu i što bude-bude.
Golmani su igrači protivničke momčadi koje domaća publika najbolje zapamti i najčešće im plješće. Ostali igrači nemaju tu privilegiju, samo bedaki na golu. Oni od sportskih novinara najčešće jedini dobivaju realnu ocjenu, jer se njihov učinak naprosto vidi s Bilogore. Golmane štite i suci. Svako gurkanje – faul je na golmanu. Dragocjeni su, pa ih se štiti kao novorođenčad. A današnji golmani su zapravo prave mrge, grdosije od ljudi.
I Koprivnica je imala i ima svoje golmane. Kad saberem što sam od koprivničkog sporta zapamtio u ovih nekoliko desetaka poslijeratnih godina, uz čast pojedinim igračima nogometa, rukometa i jednoj do dvije generacije rukometašica, ali ne više, onda se u tom zbiru ponajčešće nađu golmani. Tko se ne bi sjećao tandema Pipe Povijača i Stanka Sabolića na vratima Slavena? I to u vrijeme kada je igralište bilo na mjestu sadašnje Podravkine sedmerokaitnice i pred golom pokriveno crnom šljakom iz pekmezare, a iza sjevernog gola lopta se morala tražiti podulje, jer su tamo bili klanac i šikara, dostojna avanture tadašnjih podraživača Tarzana. Tada su najpoznatiji gledaoci bili oni koji su pronašli loptu u kukuruzu na istočnoj strani, ili u bačvama na jugu prema Kanižajevoj kući, ili na zapadu prema pekmezari. Imao je tada Slaven više gledalaca nego što ih ima danas. Početkom šezdesetih godina u ovim smo novinama ispjevali hvalospjeve za Pipine obrane u Krapini. Sjećamo se, ovako na preskokce, i Bonike Šafara. On je branio i rukomet (jednom smo se izmjenjivali na golu – nakon svakih deset primljenih komada izmjena!), a jedan je od prvih koprivničkih tuzemnih pečalbara – branio je nogomet u Mariboru! Moglo bi se još nabrajati i svakako ne mimoići staroga Tirlu, Slukića, ali zapamtiti mladoga Tirlu, Beru Slukića. Slaven je u subotu izgubio od nekakvih složnih Zagrepčanaca. koji su toliko navrli na Slavenov gol, da je pitanje tragedije bilo pitanje sekundi. Bolje reći desetinki sekundi u kojima je mali Tirla branio i nemoguće, potvrdivši da je ono najljepše što se na utakmicama vidi upravo ono što daju golmani. Sjajni refleks u kritičnim situacijama, elegancija u paradi, živac da nije sve izgubljeno do zadnje sekunde, sve je to u Beri Slukiću. Kad bi se danas pravila anketa najboljih koprivničkih golmana, mali je svakako tu prvi!
Nema prostora da se posveti još koja riječ čudacima na golu, urednik će stisnuti još ovih nekoliko redaka. Na jednoj od zimskih rekreacija, a igrali smo pretežno mali nogomet u dvorani, primijetim s druge strane igrališta mojeg konkurenta na vratima. Prosjeda, pomalo zalizana kosa, linija kao u dečeca, a baca se iz ugla u ugao. Pitam: tko je to? Odaše mi tajnu: tadašnji predsjednik Općinskog suda Đuro Pokrajac, sadašnji predsjednik Skupštine općine. I sad, ako magistar Đuka ima koju simpatiju više ovog novinara, nije to zato što je na visokoj funkciji, nego zato što je bio – golman!
Ivo ČIČIN
A evo zafrkancije iz istog broja, istog datuma, na istoj stranici u rubrici koja se zvala Post scriptum.
POST SCRIPTUM
Naš nedavni Post scriptum o DEM-kupovini lokalnih nogometnih zvijezdica izazvao je više reagiranja. Naročito je zamjereno na izrazu da se te zvijezdice popikavaju po igralištima, ali DEM iznosi nisu demantirani. Kako nam trenutno (u nogometu) ide, bilo bi dobro da zajedno skupimo i veće DEM-iznose, pa da uz solidnu otpremninu na taj način zahvalimo nogometnim veličinama, jer njihov radni učinak nije dostatan da ih se plaća i dinarskim iznosima iz prošle godine.
Doista, domaće zvijezdice se ne popikavaju, već naprosto stoje na igralištu!
{vsig}sportska-nostalgija/2013/130118-golmani{/vsig}
{vsig_c}0|130118-Golmani-Slaven-60-ih.jpg|Golmani – Slaven 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-I-opet-Slaven-Bjelovar-60-ih.jpg|I opet Slaven – Bjelovar 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Juniori-iHrvatska-Slaven-60-ih.jpg|Juniori Hrvatska – Slaven 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Kizdra-i-golman-60-ih.jpg|Kizdra i golman 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Na-snijegu-60-ih.jpg|Na snijegu 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Nogomet-na-snijegu-kod-Podravke-60-ih.jpg|Nogomet na snijegu kod Podravke 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Obrana-golmana-Slaven-60-ih.jpg|Obrana golmana Slaven 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Obrana-Slaven-60-ih.jpg|Obrana Slaven 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Parada-Slaven-60-ih.jpg|Parada Slaven 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Pipa-60-ih.jpg|Pipa 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Slaven-60-ih.jpg|Slaven 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Slaven-Bjelovar-60-ih.jpg|Slaven – Bjelovar 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Slaven-i-Bjelovar-60-ih.jpg|Slaven i Bjelovar 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Slaven-Rudes-60-ih.jpg|Slaven – Rudeš 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Slaven-Sloboda-1-0-60-ih.jpg|Slaven – Sloboda 1-0 60-ih{/vsig_c}
{vsig_c}0|130118-Slaven-Varteks-60-ih.jpg|Slaven – Varteks 60-ih{/vsig_c}