“Utjecaj medija na život vjernika” naziv je tribine koju je u nedjelju 3. ožujka, u Pastoralnom centru župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici održao dr. sc. Krunoslav Novak. Ovom tribinom cilj je bio prisutnima usmjeriti pažnju da je potrebno voditi račnuna o prisutnosti medija u svakodnevnom životu te naglasiti važnost učenja služiti se medijima.
Prisutnost medija komunikacije svakodnevo raste te oni nastoje zauzeti svaki prostor našega života. Reklame nam, osim što sugeriraju da nešto trebamo kupiti, nastoje nametnuti određeni stil života, a nerjetko nam na uska vrata i promoviraju nešto s čime se mi možda baš i ne slažemo. U informativnom sadržaju događa se također da nam mediji daju netočne, neispravne, neistinite informacije, a dr. Novak posebnu pažnju usmjerio je i na utjecaj medijskih poruka u sadržajima koji nisu informativni poput filmova i serija koji se neprastano vrte. Čak i kad se radi o nekome sadržaju koji, na prvi pogled, ne šteti našim vjerskim stavovima, trebamo biti oprezni i voditi računa o tome da li taj sadržaj malo po malo dovodi u pitanje neke moje stavove, ne odašilje li poruke koje će nas u našim stavovima pokušati poljuljati.
Također, dotaknuo se i pitanja istine u medijima te objasnio kako se često događa da su mediji uvjetovani određenim lobijima, uredničkim programima i politikama, i gdje su oni dužni donijeti određeni sadržaj i njega opravdati.
– Kada se rade teme vezane uz Crkvu i vjeru možemo primjetiti da se radi vrlo kritički i da se mnoge deontološke zakonitosti ili pravila deontološkog kodeksa ne poštuju. Kada se u Crkvi dogodi bilo kakav problem koji često puta nije niti do kraja provjeren, navodi se ime i prezime svećenika, časne sestre, vjeroučitelja. Zatim, točnu adresu i točno gdje se što događa. Deontologija medija to ne dopušta i ne podržava. Često puta, sklonost takvom pristupu i takvim medijskim načinima komuniciranja u Crkvi i nas vjernike stavlja i dovodi u stav da smo pomalo rezervirani prema tome. Nedavno istraživanje je pokazalo da se novinarima jako malo vjeruje, a ja bih se usudio reći da za to često puta nisu sami novinari krivi – naglasio je dr. Novak.
Istaknuo je i kako je “važno znati da, kada komuniciramo, bilo osobno, bilo putem medija, moja riječ je ona koja je uvijek stvarateljska. Ili ona koja stvara nešto pozitivno u drugome čovjeku, ili ona koja to pozitivno razara, dovodi u pitanje, ugrožava njezinu vrijednost, kvalitetu njegovoga života.”
Na kraju, dr. Novak dotaknuo se i rezultata istraživanja koje je proveo s mladima na području Varaždinske biskupije za svoj doktorat u kojem je pisao o religioznom identitetu mladih, te kako medijska i interpersonalna komunikacija utječu na izgradnju identiteta.
Istraživanje je pokazalo da je mladim ljudima obitelj jako važna te da oni u obitelj imaju povjerenja, ali onoliko koliko vide da njihovi roditelji zajedno s njima čine ono što oni od svojih adolescenata traže. „Često nam se čini kod mladih, adolescenata, tinejdžera, da nas oni ne slušaju. Možda ne slušaju naše riječi, ali „slušaju očima” ono što mi činimo i kako živimo. I tu je jedna velika istina koju je čovjek, a vjerujem i roditelj svaki na svoj način, u svojem iskustvu života iskusio, isprobao i vidio.”, rekao je dr. Novak.
U istraživanju se također vidjelo da, oni koji imaju manju kvalitetu obiteljskog odnosa više vjeruju medijima.
– Danas se događa da djeca diktiraju kako će se stvari događati i na koji način će funkcionirati. Nije moguće da dijete zna bolje od mene odraslog. To je zamka u koju mi upadamo vrlo lako pogotovo kad se radi o internetu tj. kompjuteru. Tu često govorimo da djeca znaju bolje od nas. Oni znaju tehnički koristiti kompjuter, znaju pronaći bilo koji sadržaj koji vama padne na pamet na Internetu kojeg vi ne znate pronaći, ali oni s tim sadržajem ne znaju baratati, ne znaju upravljati kvalitetom tog sadržaja. To može biti izazov za odrasle, pa i za bake i za djedove: ‘ajde pokaži mi’, pa kad sjedite pored njega i vidite što to ono gleda, moći ćete barem znati s čime se bavi vaše dijete. Jer puštati dijete u taj virtualni prostor Interneta, isto je kao da kažete da se ide igrati na igralište na kojem su mine. Usporedba je fatalna, ali ako dijete ne zna kartu, kako će zaobići mine? Zato je važno da imamo tu svijest prvo u obitelji, da imamo autoritet kojega možda nećemo manifestirati, pogotovo kod adolescenata, onime što govorimo nego onime što činimo. S druge strane, ako imamo autoritet, trebamo nastojati činiti i čuvati to povjerenje s mladima. Tako da i mi njima pokažemo i dopustimo da oni nas nauče ono što mi ne znamo.
– Mediji su oko nas moramo ih koristiti, ali odgovorno. I za sebe i za zajednicu u kojoj živimo – zaključio je dr. Novak.
