Danas je kroz vjetrovitu Koprivnicu prošla zanimljiva mala skupina biciklista, tek na početku avanture duge gotovo 1500 kilometara. Davor Krajačić iz Siska, Tomislav Stanešić iz Petrinje i Fran Jerkić iz Siska, a kojemu je tek 16 godina, krenuli su iz Siska na veliku kružnu rutu do Bratislave odnosno Beča i natrag u Hrvatsku, dok im je prva postaja, nakon prvih stotinjak kilometara bila Koprivnica.

– Cilj nam je osobno zadovoljstvo te da na ovaj način vidimo ljepote Hrvatske, Europe, svijeta. U Koprivnici smo noćili i danas prelazimo u Mađarsku. Idemo do Balatona i Budimpešte pa dalje uz Dunav do Bratislave i Beča, te se djelomično preko Alpa, Mađarske i Slovenije vraćamo kući – priča nam Davor plan ovog trojca.

Predviđene dnevne dionice su oko 100 kilometara, odnosno od 70 do 130 kilometara, ovisno o primjerenosti usputnih mjesta za spavanje.

– Plan nam je da imamo sigurno spavanje pa ako nije preko bookinga, bitno nam je da dolazimo u mjesto koje ima kamp. Ne želimo se oslanjati na robinzonski turizam, gdje ne znamo gdje ćemo spavati. Imamo sve isplanirano od početka do kraja, ali šator je s nama tu za svaki slučaj i pod punom smo ratnom spremom, da ne bi bilo nekih iznenađenja – opisuje Davor pripremljenost za jedan ovakav podvig.

On je ovaj put isplanirao još prije godinu dana i za njega iskorištava stari godišnji odmor. Vremenski predviđeni rok za ovu putešestviju su dva tjedna. Najmlađi član Fran, dovoljno je uspješan u školi da bi ga roditelji u zadnjih mjesec dana školske godine pustili na ovaj veliki i ozbiljan put.

– U školi sam morao podnijeti zamolbu ravnatelju, ali nije bilo problema. Vjerujem da ću izostanak uspjeti nadoknaditi, jer imam dobre ocjene. Roditelji me u ovome podržavaju, ali mama k’o mama, boji se za mene – prča nam hrabri šesnaestogodišnjak.

Fran je u prosincu kupio novi bicikl i tada se počeo pripremati za putovanje od 1500 kilometara, jer se još u listopadu odlučio na njega.

Osim što nije nimalo jednostavno propedalirati toliku kilometražu, i to 100 kilometara dnevno, dečki na biciklima voze i dodatni teret jer, jasno, na tako dalek put ne može se ići nepripremljen i bez osobnih stvari.

– Otprilike svaki na biciklu vozi oko 25 kilograma prtljage, što se znatno osjeti, pogotovo danas kad vjetar puše. U potpunosti smo spremni i za pucanje guma i ostale kvarove, jer nas je naš legendarni serviser iz Petrinje dovoljno opremio da komotno možemo sastaviti još jedan cijeli bicikl – objašnjava Tomislav.

Davoru ovo nije prvo ovakvo dugo putovanje. Naime, on je prije dvije godine na isti način išao do Azarbejdžana, ali i napravio nekoliko pogrešaka iz kojih je za ubuduće naučio.

– Išao sam s grupom Zagrebčana iz BK Pedalinac. Pred nama je do Bakua bio put od 4000 kilometara i 40 dana. Ono je bio dosta drukčiji i teži put, išli smo u totalno nepoznato i puno smo više opreme nosili pa je i teret bio veći na biciklu. Meni se događalo učestalo pucanje žbica – prvo jedna dnevno, a onda po dvije pa i tri. Mijenjao sam ih dok sam imao, a tad je bilo pitanje hoću li nastaviti ili odustati. Međutim, imao sam tu sreću da sam u zadnjem gradu Grčke, prije turske granice, uspio sam nači servis u kojem mi je čovjek sastavio novi kotač – prepričava nam svoje dogodovštine Davor i kaže kako otad uvijek ide u potpunosti opremljen.

Mladi Fran kaže kako su mu i društvo i tempo vožnje super i da zasad sve ide kako treba, osim što im je današnji vjetar pomrsio planove, a isto potvrđuje Tomislav.

– Osim vjetra, kiše i vremenskih neprilika ne vjerujem da bi nam išta drugo moglo predstavljati problem jer smo za sve ostalo i fizički i psihički spremni. Kondicijski se zasad osjećamo dobro i pripremljeno – siguran je u sebe i dečke Tomislav i očekuje da će dnevne ture biti gotove do 18 sati te ne planiraju noćne vožnje.

Bilo nam je teško gledati ih kako se danas dalje otpremaju na dalek put po ovom izrazito vjetrovitom danu, a s vjetrom, naravno, u prsa i 25 kilograma tereta na biciklu. Tako da smo im poželjeli najbolje što se može – sretan put i vjetar u leđa.