Ovih su nas dana informirali iz Turističke zajednice grada Koprivnice kako će Renesansni festival povećati cijene ulaznica.
Danima se o tome pričalo u Koprivnici, a Turističko vijeće potvrdilo je svoju odluku usprkos tome što se alfa i omega festivala, direktor Turističke zajednice Labazan, zalagao za još veće povećanje cijena ulaznica.
Na drugoj strani livade, sa štitom u rukama i viteškom kacigom na glavi, stajao je kao spasitelj, ispred nekoliko tisuća Podravaca, Mišel Jakšić. Braneći stav kako građanima treba priuštiti besplatno festivalsko iskustvo. A na kraju je kompromisnu odluku o djelomičnom povećanju preuzelo na sebe Turističko vijeće sastavljeno od turističkih starosjedioca.
Jakšićevo flertanje s narodom je ipak samo dobri stari populizam. Ak’ si želite bit dobri s malim čovjekom, teško da možete podržati poskupljenja u današnje vrijeme.
Ali budite uvjereni, svaki bi gradonačelnik trljao ruke od sreće što ne mora izmišljati lovu iz gradskog proračuna gdje ionako ima previše gladnih u redu za čekanje. Trlja ih i Mišel, festival je iznimno uspješan projekt kojim se Koprivnica stavila na turističku mapu najvećih ljetnih događanja u Hrvatskoj.
Promatrajući kojim se smjerom razvija festival sa sigurne udaljenosti iz Križevaca, mrvicu suosjećam sa šefom turističke Renatom Labazanom. Osobnom smatram da je na dobrom promišljanju daljnjeg razvoja manifestacije i da povećanje cijena ulaznica ide samo u korist perspektivi rasta programskih događanja, infrastrukture i sigurnosti posjetitelja.
Festival neumoljivo grabi naprijed, pričamo o desecima tisuća ljudi na jednom mjestu, bitno je imati kontrolu u svakom trenutku i na svakom mjestu. Ulazi i izlazi, ograde, produkcija, infrastruktura, naplate ulaznica, parking, potrebno je uskladiti mašineriju, od ljudskih resursa do mogućih prirodnih intervencija.
Nije teško shvatiti i one koji se zalažu da sve bude besplatno, ali netko opet mora poplaćat’ sve te programe. Mi ovdje pričamo o pet i deset kuna koliko koštaju ulaznice. Jedna piva, jedan kava, jedan listić u kladionici. Ovo nije stvaranje jaza između bogatih i siromašnih niti borba ekonomskih i/ili društvenih sustava, ne pričamo o razlikama u stotinama kuna. U pitanju je samoodrživost jednog događanja, pa čak i lokalpatriotizam kroz minimalno izdvajanje da bi taj projekt dugoročno opstao i od kojeg koristi ima šira lokalna zajednica. Uostalom, naplata ulaznica pomaže u praćenju konkretnog broja posjetitelja što posljedično vodi još boljoj evaluaciji i izračunima potrošnje na kompletnom manifestaciji.
Plaćam ulaznicu jer sam dio scene kojoj pripadam. Bio je to naziv inicijative zagrebačkih kulturnjaka, muzičara, promotera i ljudi sa scene koji su aktivno uključeni u organizaciju različitih događanja. Bilo je tu i dodatnih poruka poput Posjećujem događanja, jer je moje mišljenje bitno ili Lajkam, ako nešto smatram bitnim za svoju okolinu.
Ako smatrate da je organizacija festivala, koncerta, izložbe ili bilo kakvog događanja zajebancija koja se svodi na zivkanje telefonom i biranje muzike, cvijeća ili cateringa, zavirite u vlastitu memoriju, svi mi imamo autentično iskustvo, najobičnije proslave rođendana znale su završiti u kaotičnom labirintu loših procjena i propalih partija.
Smatram kako je red da se svečano obračunaju gospoda Jakšić i Labazan, U pravoj maniri podravskih vitezova, na livadi, pred tisućama. Štit, koplje i kaciga na glavi. Socijaldemokrat i borac za prava malog čovjeka protiv kapitalističkog menadžera. Bitka na koprivničkim bedemima, koliko bi platili ulaznicu za taj epski spektakl uživo?