Sve popularniji običaji rezbarenja bundeva ovaj plod svake jeseni dovode u središte naše pažnje. Traže se maleni, veliki, okrugli ili izduženi oblici… Zapravo, svatko ima svoju viziju idealnog primjerka kako bi od njega napravio svjetleću glavu za ”najstrašniju noć” u godini. No, kako je počela priča o bundevama i ljudima te zašto su bundeve puno više od strašnih svjetlećih glava, otkrijte u članku!
Sve je počelo u Americi
Europa je bundeve (Cucurbita) upoznala tek otkrićem Amerike. Naime, tada se promijenilo mnogo toga i od kraja 15. stoljeća više ništa nije bilo isto, a jedna od važnih novosti bila je iotkriće nove hrane koja je do tada bila nepoznata u Starom svijetu. I dok su krumpir, kukuruz i grah najpoznatije biljke koje su nam stigle iz Amerike, malo je poznato da su i bundeve američkog podrijetla. Zapravo, bundeva je zajedno s grahom i kukuruzom jedna od najstarijihdomesticiranih biljaka u Srednjoj Americi.
Na temelju materijala pronađenih u nekoliko spilja u Meksiku, arheolozi su utvrdili kako jedomestikacija bundeve započela prije 8000 do 10000 godina. Također, analize su pokazale kako su ljudi domesticiranu bundevu širili s područja jugozapadnog Meksika prema sjeveru Meksika i jugozapadu današnjeg SAD-a.
Zašto su ih ljudi počeli koristiti?
Izvori navode dvije teorije kako i zašto su ih ljudi počeli koristiti. Jedna navodi kako su lovci-sakupljači vjerojatno vrlo lako zapazili velike plodove koji su im se zasigurnoučinili primamljivima, osobito za vrijeme sušnih i hladnih perioda. Hranjive i ukusne sjemenke zacjelo su bile glavni motiv za sakupljanje ovih plodova te kasniju domestikaciju. Osim toga, bilo ih je lako oprati i tako se riješiti gorčine koja se nalazila u mesnatom dijelu ploda. Mlade bundeve su se mogle prokuhavati i tako postati jestive, a s vremena na vrijeme ljudi su nailazili na mutante koji nisu gorki što je moglo poslužiti za daljnji odabir jedinki poželjnih osobina. Dodatna prednost bundeva je i ta što su se zreli plodovi i sjemenke mogli pohraniti na dulji period bez da se pokvare.
Druga teorija navodi kako su se osušeni plodovi koristili za ribolov te kao kontejneri za vodu i hranu. Ova teorija poklapa se s materijalnim dokazima pronađenim na nekim područjima u srednjoj Americi. Naime, tamošnji rani primjeri različitih glinenih posuda napravljeni su tako daimitiraju oblike bundeva i tikvi.
Najvažnije vrste
Bundeve (Cucurbita) su vjerojatno najznačajniji rod unutar porodice Cucurbitaceae. Plod koji često nazivamo tikva, bundeva ili buča je botanički gledano boba. Cvjetovi koje najčešće oprašuju pčele i još neke vrste kukaca mogu biti prilično veliki pa se često koriste i u raznim jelima.
Najpoznatije vrste koje se najčešće uzgajaju i imaju najviše sorti su bundeva (Cucurbita maxima) i buča (Cucurbita pepo). Sjemenke ovih vrsta su bogate uljima i od njih se proizvodi bučino ulje, mladi plodovi se koriste u raznim jelima, a ove vrste se često uzgajaju i kao hrana za stoku.
Još treba spomenuti kako postoje mnogobrojna istraživanja koja potvrđujubrojne zdravstvene dobrobiti ovog jesenskog ploda. Više o mnogim pozitivnim stranama ovog ploda pročitajte u članku:Bundeva – neokrunjena miss listopada.
Pošaljite nam slike svojih bundeva!
Volite bundeve i buče, koristite ih u svojoj kuhinji ili ih samo volite staviti ispred kuće za Noć vještica? Pošaljite slike svojih bundeva, a mi ćemo ih idući tjedan objaviti u fotogaleriji na portalu i na našim Facebook stranicama. Slike možete poslati na mail: info@koprivnica.net .
izvor: Biologija.com.hr