Iako je požar pogašen i krizna situacija je prošla, njihov posao još nije gotov. Naši domaći, a i svi ostali vatrogasci i dalje su na terenu na području Splita, gdje saniraju požarišta.
Nakon neprospavanih noći, Žrnovnice u ponedjeljak i jučer u noći Podstrane, danas je 30 podravskih i prigorskih vatrogasaca poslano u Srinjine i Tugare gdje gase nagorjele panjeve i borovinu koja nije do kraja izgorjela, da ne bi ponovo došlo do katastrofe.
A jedna od njih je i heroina Renata Imbrišić iz Kozarevca koja ni trenutka nije dvojila, uzela ruksak u ruke i krenula put Splita.
– Na godišnjem sam pa sam odlučila pomoći – kaže nam ona. Vatrogasce smo ulovili na gablecu nakon kojega ponovo kreću na posao.
Zvonimir Habijan, zapovjednik Vatrogasne zajednice Koprivničko-križevačke županije kaže da im je Renata od velike pomoći i svima je drago što je s njima.
– Štede me koliko mogu, a valjda od neke koristi jesam – smije se ona. Priča kako trenutno nosi vodu u naprtnjačama i gasi nagorjele panjeve.
No u Žrnovnici, kad je bilo najkritičnije i vatra je bila blizu kuća, nije se gledalo tko je tko.
– Gasili smo požar rame uz rame dok vatra nije bila pod kontrolom. Umorni smo, ali sada je već puno lakše. Nije nam teško odraditi što treba – ističe junakinja Renata.
Zapovjednik Habijan kaže da je požar bio apokaliptičnih razmjera te da su sretni što su mogli pomoći u toj katastrofi.
– Mislili smo da idemo kući, no sada su nas poslali dalje na teren. Polovica ljudi odmara, a polovica obilazi požarišta. S naprtnjačama hodamo 45 minuta do nagorjelih panjeva, borovine, onda na odmor pa sljedeći – opisuje on njihov dan.
Danas su uspjeli nešto i odmoriti pa su spremni za daljnje napore.
– Nije nam teško, ovdje su ljudi predivni. Nose nam hranu, vodu, smještaju nas u hladovinu, nude smještaj, sanitarne čvorove. Evo imamo pred sobom pun stol voća. Takav tretman nismo imali nigdje – priča Habijan.
Prisjetio se kako ih je jedna žena pitala mogu li joj nešto pomoći.
– Rekao sam joj, naravno, koliko dečkiju trebate, dva, tri? Ona kaže četiri. Poslao sam ih misleći da će joj nešto prenijeti, kad ono vraćaju se oni sa 100 litara vode koje nam je kupila – smije se on.
Habijan kaže da su dečki, i ne zaboravimo curu, sve izdržali, svi su dobro i mole Boga da se nešto ne zakomplicira, zapali, te da ne dođe do požara na otocima.
– Ako se to dogodi, mi idemo kući, a dolazi druga smjena. Preumorni smo da bi bili od koristi. Nadljudski su to napori – zaključuje Habijan i već mu stiže poziv za povratak na posao.
