Ove godine navršava se stota obljetnica od početka Prvog svjetskog rata. O toj temi postoji obilje pisane literature, a u digitalnoj sferi pokrenut je veliki projekt Europeane (Europske digitalne knjižnice), započet 2011. godine suradnjom engleskog Sveučilišta Oxford i Njemačke nacionalne knjižnice. Projektom je prikupljen obiman dokumentacijski materijal – predmeti, fotografije, priče, uspomene. Knjižnica i čitaonica „Fran Galović” Koprivnica prošle je godine postala član Europeanine mreže narodnih knjižnica te se projektom „Dan prikupljanja sjećanja na Veliki rat” namjerava uključiti u obilježavanje stogodišnjice Prvog svjetskog rata 1914.-1918.
Nadovezujući se na ovu temu, odnosno na vrijeme poraća, skrećemo pozornost na jedan iznimno zanimljiv životopis koji se nalazi u fondu koprivničke knjižnice. Riječ je o knjizi Pod teretom Vladimira Aleksejeviča Mošina (Pančevo, 2008.), kroz čiji su se život isprepleli ključni događaji 20. stoljeća – prvo u njegovoj domovini Rusiji, iz koje je emigrirao, a potom sve ono što se zbivalo u Jugoslaviji u koju je doselio 1921. Knjiga ima oko 250 stranica, a zanimljivo je da u njoj opisuje i svoj život u Koprivnici između 1921. i 1932. godine.
Rođen je u Sankt Peterburgu 1894. u obitelji koja je njegovala živi interes za književnost i umjetnost, što je zasigurno utjecalo na formiranje mladog Vladimira, a s druge strane svjedoči o visokom kulturnom nivou ruske inteligencije. Kao student u vrijeme Prvog svjetskog rata našao se na galicijskom i kavkaskom frontu, a kasnije je studirao u Tiflisu (Tbilisi) i Kijevu. U Kijevu se bavio i kazalištem te upoznao buduću suprugu, Olju. Mobiliziran je u vojsku „bijelih” koja se borila protiv Crvene armije, na kraju je bio među emigrantima koji su bježali na Zapad. Putovanje brodom dovelo ih je u luku Bakar odakle je grupa od pedeset emigranata vlakom prebačena u Koprivnicu 3. siječnja 1921. Mošinovi su bili smješteni u hotelu „Car” i toplo primljeni u novu sredinu u kojoj su se dobro snašli. Oboje su radili na ondašnjoj gimnaziji. Vladimir Mošin predavao je povijest i geografiju, a supruga Olga francuski jezik. Dragocjena su njegova sjećanja i opisi Koprivnice i njenih stanovnika, a pogotovo kulturna prožimanja došljaka i domaćih koja se mogu promatrati unutar šireg konteksta utjecaja ruske emigracije na jugoslavensku sredinu, o čemu u literaturi dosta pisalo. U Koprivnici su ostali sve do 1932., kada je koprivnička gimnazija privremeno zatvorena zbog demostracije učenika, a Mošinovi su dobili premještaj i odselili u Pančevo.
U Zagrebu, Beogradu i Skoplju Vladimir Mošin ostvario je zavidnu znanstvenu karijeru. Bio je jedan od najistaknutijih bizantologa i stručnjak za pomoćne povijesne znanosti, a velik je i njegov doprinos kulturi sredina u kojima je boravio. Umro je u Skopju 1987. godine.
I za kraj, kao zanimljivost spomenimo da je ova knjiga objelodanjena ponajprije zahvaljujući nastojanjima više bibliotekarke knjižnice iz Pančeva (gdje su Mošinovi također živjeli), Nesibe Palibrk-Sukić, koja je prevela sjećanja Vladimira Mošina s ruskog te napisala predgovor.
Pripremila: Josipa Strmečki, viša knjižničarka u Stručno-znanstvenom odjelu