- Oglas -

Svaki put kada se pokrene pitanje školstva u Hrvatskoj, isplivaju i prigovori da učenici previše toga ‘bubaju’ napamet, da su preopterećeni teorijom i da nemaju nikakve vještine i sposobnosti jednom kada iz škole izađu u stvarni svijet. Koliko god takva situacija bila istinita u velikoj većini hrvatskih škola, među njima gotovo kao otok stoji Srednja škola Stjepana Sulimanca u Pitomači.

To je jedina škola u kojoj u jednom posjetu možete popiti kavu koju će vam skuhati učenici, ubrati glavicu salate koju su također uzgojili, provjeriti kako napreduje solarni automobil koji konstruiraju i diviti se polju od 10 hektara kamilice koju su posadili.

Po mnogočemu se radi o jednoj od najmodernijih, ako ne i najmodernijoj, školi u državi, ne nužno po infrastrukturi, iako je i ona praktički nova, već po pristupu samoj nastavi i usvajanju znanja. Naime, svi smjerovi u školi imaju i neki oblik praktične nastave – automehaničari imaju svoju radionu, agroturistički tehničari iza školske zgrade dio nastave provode u plastenicima u kojima sami uzgajaju povrće, škola ima svoje pčele i proizvodi med, rade svoje vino, konobari vježbaju u praktikumu koji je zapravo pravi kafić, a kuhari pripremaju jela u restoranu u koji svatko može doći na ručak.

- Oglas -

Takav ustroj škole zasluga je mladog ravnatelja Josipa Ivoša i njegovih suradnika, koji su prepoznali važnost primjene znanja i učenja u stvarnim, životnim situacijama.

Kada je prije pet godina došao na poziciju ravnatelja, Ivoš je morao mnogo toga promijeniti da bi došli do sadašnjeg stanja.

Srednja škola Stjepana Sulimanca
Školska kuhinja opremljena je poput pravog rastorana // Foto: Matija Gudlin

– Uvjeti su bili potpuno drugačiji, radili smo u zgradi iz 1876. godine i zaista je bila neadekvatna. Međutim, i bivšem ravnatelju bilo je stalo do toga da se ostvari potencijal koji je pokazivala škola i zato su općina Pitomača i Virovitičko-podravska županija zajednički financirali izgradnju nove školske zgrade kako bi dobili prave uvjete za rad – prisjeća se ravnatelj početka priče.

U novu zgradu učenici i profesori uselili su prije tri godine, a od tada dobivaju sve više i više jedinstvenih projekata i pogodnosti o kakvima u drugim školama većinom mogu samo sanjati. Sve je to moguće zahvaljujući upornosti, povlačenju europskih sredstava i odličnom suradnjom sa Županijom, koja je spremna uskočiti za predfinanciranje projekata dok ne dođe novac iz Europske unije.

– Praktički smo napravili reformu školstva u malom. U cijeloj državi smo prepoznati kao škola koja je potpuno modernizirala svoje praktikume, kurikule, učionice imaju internet i računala, projektore, a učenici imaju gdje pokazati svoja znanja. Primijetili smo da obrazovanje u privredi nije baš najbolje, praksa učenika često se svodi na poslove kao što su čišćenje i pospremanje. Zato smo se opremili tako da je sami možemo izvoditi – pojasnio je Ivoš.

Srednja škola Stjepana Sulimanca
Učenici aktivno uređuju okoliš svoje škole // Foto: Matija Gudlin

Posebno je impresivan način na koji učenici uče o poljoprivredi i agronomiji. Na zemljištu koje škola ima sadi se i bere ekološka kamilica, uskoro će na redu biti branje pet hektara heljde, ove godine su proizveli isto toliko soje, a imaju i svoje bundeve. Sve što uzgoje koristi se za prehranu u njihovom restoranu ili se prodaje hrvatskim tvrtkama, kao što je, primjerice, slučaj s kamilicom, a od tih se sredstava podmiruju troškovi školovanja za učenike. Učenice smjera agroturistički tehničar provele su nas i kroz plastenik u kojima se uzgaja povrće.

– Imamo blitvu, imamo puno salate koju šaljemo u školski restoran ili u školsku kuhinju u kojoj odrađujemo praksu, ove godine smo imali i papriku i paradajz. Super je što ne moramo tražiti praksu izvan škole, nego možemo sve tu odrađivati, koji god smjer da jesmo – rekla nam je Matea Cicak.

Ništa od toga nije došlo samo po sebi, što pokazuje primjer procesa dobivanja zemljišta za kulture koje sade.

– Poslao sam na stotine mailova, uputio stotine telefonskih poziva, nekoliko desetaka puta išao u Zagreb… – prisjeća se ravnatelj.

Smatra da je prednost škole to što se nalazi u maloj sredini kao što je Pitomača, ističe da sve njihove potrebe nailaze na odobravanje lokalne zajednice, a, prema njegovim riječima, u školi se svi trude i svi im pomažu. Vjeruje da će tako biti i s gradnjom Centra kompetentnosti, što im je idući projekt.

Srednja škola Stjepana Sulimanca
Ravnatelj Ivoš isprobava mošt koji će postati školsko vino // Foto: Matija Gudlin

Možda i najbolji pokazatelj rezultata njihovog pristupa je situacija s njihovim bivšim učenicima. Njihove sposobnosti očito su prepoznate s obzirom na to da nemaju toliko poteškoća u pronalaženju posla kao njihovi kolege iz drugih škola.

– Upravo smo tražili od lokalnog zavoda za zapošljavanje podatke o tome koliko se naših učenika iz područja ugostiteljstva nalazi u evidenciji zavoda. Rekli su nam da nema niti jednog – s ponosom ističe ravnatelj.

I učenici su svjesni da nisu u običnoj školi. Mnogo njih postavlja baš tu školu kao ne samo prvi, već i jedini odabir pri upisu, a prema imovini i praktikumima se odnose kao da su njihovi. Čini se da su ambicije ravnatelja, kao i ostalog školskog osoblja, vrlo zarazna.

– Kroz svoje programe nastojimo popularizirati strukovno obrazovanje, njima smo dobili sigurnost za budućnost, sigurnost da će se učenici prijavljivati za naša zanimanja. Samim time stvaramo i bolju sliku hrvatskog gospodarstva za budućnost – zaključuje Josip Ivoš.

https://www.facebook.com/epodravina/videos/10155803958874173/

Facebook komentari / dostupni ukoliko ste prijavljeni na svoj FB profil (Komentiranjem prihvaćate naše uvjete korištenja).

1 KOMENTAR