Koprivničko-križevački župan Darko Koren jučer, 23. siječnja, obilježio je svojevrsni jubilej – 10 godina na poziciji župana. U tijeku mu je treći mandat, a i prije ovih deset godina bio je dio županijske vladajuće garniture kao zamjenik župana još od 2001. godine.
Kako nam je i sam rekao, na tu je poziciju došao spletom okolnosti. Danas pokojni Josip Friščić u jednom je trenutku otišao s pozicije župana u Hrvatski sabor i Darko Koren tada ga je, prije 10 godina, zamijenio u ostatku mandata. Birači su ga nakon toga neposredno izabirali za svog župana.
Takav okrugli jubilej neizostavno za sobom povlači neku vrstu rezimea dosadašnje karijere, a Koren je svojim desetljećem prilično zadovoljan.
– Nikad ne ocjenjujem samog sebe, ocjenu o nečijem radu treba uvijek dati netko drugi. Nas ocjenjuju ljudi na kraju mandata, na izborima. Ako zaključujemo po tome, ocjena nije loša, s obzirom na to da sam ipak tri puta neposredno izabran na izborima. Po tome mogu reći da bi ocjena bila solidna četvorka – procjenjuje župan.
U tako dugom razdoblju, kako kaže, bilo je mnogih projekata koji bi mogli definirati njegovo vođenje županije, no najvećim postignućem smatra ukupnu sliku županije koja je građena tijekom godina.
– Teško je izdvojiti nešto najvažnije u cijelom tom razdoblju od 10 godina koliko sam župan, a prije toga još i šest i pol godina kada sam bio zamjenik. Dobro smo se ekipirali, uspio sam nakon mnogih promjena stvoriti jezgru kvalitetnih ljudi. Jedna od najvažnijih stvari je brza cesta koja je došla do Križevaca, tu je nova zgrada interne, koprivnička gimnazija, srednja škola u Križevcima, dvorana u Đurđevcu, pet-šest škola po općinama, sportske dvorane… Sve je to važno, no ukupno gledajući, mislim da je percepcija o našoj županiji dobra. Stvorili smo stabilnu sredinu, i u političkom i u gospodarskom smislu, imamo kontinuitet.. To je veliki uspjeh – uvjeren je Koren.
Pozicija župana za sobom povlači i svakodnevnu interakciju s ljudima, mnogo odluka, emocija, angažmana…
– Unosim dosta emocija u posao tako da me svaki dan nešto naljuti i nešto nasmije. Naravno, uvijek se može bolje nešto napraviti, ali jedan čovjek ne može sve sam. Svi veliki projekti zahtijevaju širi angažman. Neke stvari mogli bolje napraviti da smo bili više jedinstveni, primjerice brza cesta. U vrijeme SDP-ove vlade puno ljudi iz Koprivnice bilo je na određenim funkcijama i to se vrijeme moglo bolje iskoristiti. Ne govorim to zato da prebacujem odgovornost sa sebe, svi smo pomalo za to odgovorni. Uvjeren sam da svatko tko je na nekoj dužnosti, tko je dobio mandat, da želi i misli dobro. I ja bih želio da je, primjerice, napravljena Obrtnička škola u Koprivnici, no nažalost nije, i to nije zato što ja to nisam htio. Jednostavno, nije se moglo – navodi primjer župan Koren.
Jedna od najtežih trenutaka u deset godina bila mu je prijava protiv njega da je oštetio županijski proračun za 125.000 kuna 2014. godin, time što nije naplatio kaznu za prekoračenje rokova tvrtki koja je izvodila radove na školi u Legradu. Slučaj je istraživao Uskok, a na kraju je sve odbačeno.
– Jako me pogodio taj slučaj, to me jako puno emocionalno potrošilo. Bio je potpuno neutemeljen, bilo je evidentno da je to nečija zloća. Danas svatko može napisati anonimnu prijavu i onda se službe time moraju baviti, a vi to morate trpjeti, a često i plaćati. No, čak i to te na neki način ojača i nauči nečemu – danas gleda na to Koren.
Ono što ga, kaže, ipak puni voljom za rad je interakcija s ljudima. To mu je, kako kaže, najdraži dio posla.
– Sto puta čovjeku dođe da pobjegne od svega ovoga i pita se što meni ovo treba, no s druge strane, ima toliko divnih ljudi. U politici je sve više i više brutalnosti i zločestoće, ali s druge strane ima prekrasnih ljudi koji daju sebe, pogotovo u društvenom angažmanu, i to je najveće zadovoljstvo ovog posla. Cijeli život radim s ljudima, to mi daje snagu, to mi puni rezervoar. Sve to podijeli čovjeka, jedan dan ste praktički na granici depresije zbog sve negative, koju još generiraju pojedini mediji koji se hrane time, a s druge strane ponovno vas potaknu ljudi. Ljudi mi često prilaze na ulici, hoće razgovarati, pozdraviti, komentirati. Imao sam jako malo negativnih iskustava i susreta, možda dva-tri u 10 godina. Čujem od ljudi i tužne priče, a kada nekome ne možete pomoći s njegovim problemom, to je nešto što jako obeshrabri – kaže župan.
Veliki događaj, koji je odjeknuo i na nacionalnoj razini, bio je razlaz s njegovom matičnom strankom, HSS-om iz koje je izbačen dolaskom Kreše Beljaka na čelo. Osnovao je Mrežu i s njom dobio izbore. Tada mu je razlaz teško pao.
– U HSS-u sam bio 20 godina, puno prije Beljaka. Normalno da vas pogodi kada nešto takvo izgubite, no moram priznati da sam to proživio prilično bezbolno zato što je ta garnitura predvođena Beljakom toliko negativna da mi uopće nije žao što nisam s njima. Kada bi radili profil čovjeka koji bi trebao biti predsjednik HSS-a, on to sigurno ne bi mogao biti. Okružio se poslušnicima koji ga prate jer nemaju druge alternative u životu, HSS je danas upropašten. Žao mi je jer HSS ne gledam kao stranku, nego kao način života, u njoj sam se pronašao, živio sam to. No, zadovoljan sam što smo se na tim temeljima uspjeli okupiti u Mrežu, kojoj će uskoro biti godinu dana. Puno ljudi koji nisu prije bili u HSS-u, pa ni u politici, došlo je k nama i to mi je najveći motiv – zadovoljan je Koren.
Nedavno je također dogodio jedan od kontroverznijih trenutaka tijekom desetljeća na čelu županije. Tadašnji direktor odlagališta za otpad Piškornica, Mladen Jozinović, isplatio je sam sebi bonus od milijun kuna zbog čega je smijenjen, a pod lupu javnosti došao je i Koren, zbog svojih privatnih veza s Jozinovićem i odgovornosti u nadzornom odboru tvrtke.
– Mladena Jozinovića doživljavam kao izuzetnog stručnjaka, pametnu i sposobnu osobu, uz to što smo i privatno dobri, što ne niječem. On je u svom životnom putu podcijenio društvenu i javnu komponentu u kojoj je egzistirao. Ne možete u javnom sektoru djelovati isključivo po pravilima biznisa, realnog sektora. Žao mi je zbog toga jer nema puno toliko pametnih i sposobnih ljudi u Hrvatskoj, koji mogu voditi velike projekte. Kada se radi o struci, on sigurno neće imati problema. Zbog jednog incidenta riskiramo sve ono što smo godinama radili. Projekt vrijedan 500-600 milijuna ušao je u sferu rizika zbog jednog milijuna. Da sam znao, svim bih silama spriječio tu isplatu bonusa, to se ne bi dogodilo jer bih ga onemogućio u tome, objasnio bih mu da to nije društveno prihvatljivo. To je i narušilo naš privatni odnos, nismo se zapravo ni čuli od kada je otišao. Posao često naruši osobne, prijateljske pa i obiteljske odnose, to je činjenica – pomiren je s time Koren.
U osobnom životu, pozicija župana ipak mu pruža određeno vrijeme za opuštanje.
– Ustajem u šest, a gotovo nikada prije pola noći ne idem spavati. Jako malo sna mi treba. Mana mi je da se ne držim baš zdravih navika, jedem prvi puta oko 17 sati, ne vježbam, općenito ne pazim baš na sebe. Počeo sam malo hodati, da se i fizički okrijepim. Nađe se i slobodnog vremena, to je fama da mi nikada nemamo vremena za sebe. Zapravo su, što se toga tiče, dužnosnicima najgori vikendi, jer se onda uvijek nešto događa. Kada sam slobodan, družim se prijateljima s kojima ne razgovaram o politici i poslu, bacimo partiju karata, pogledamo utakmicu, zafrkavamo se… To je neka vrsta ispušnog ventila – priča nam on.
Za obitelj također nastoji pronaći vremena.
– Obitelj danas nažalost više nema značenje kao što je prije imala. Svatko u obitelji je angažiran svojim obvezama, moja supruga je također vrlo zaposlena, sin je završio fakultet građevine i počet će raditi, mlađi sin sada ide u sedmi razred… Nije više klasično kao što je bilo nekada, dođete doma u tri na ručak pa razgovarate o svom radnom danu, odmarate i gledate televiziju zajedno... Ipak, nastojim koliko je god moguće da budemo skupa, pogotovo posvetiti vrijeme mlađem sinu – kaže on.
U brojnim prigodama vidjeli smo da župan ima i talent koji se ne srami pokazati – pjevanje. Kako kaže, da nije političar, vjerojatno bi se bavio svojom strukom, građevinarstvom, no odabrao bi pjevanje kao karijeru da dobije priliku početi ispočetka.
– Znamo se šaliti da pjevač možda ne bih bio da nisam političar, ali bih bio u nekom drugom životu. Volim zapjevati, ne mislim da je to nešto posebno, ali nešto što je manje zahtjevno mogu solidno izvesti. Sve je zapravo krenulo od emisije Lijepom našom. U njoj je običaj da župan, gradonačelnik ili načelnik mjesta u kojemu se gostuje zapjeva u emisiji, tako da sam ja pjevao pet puta i tako je to krenulo. U drugom životu bih vjerojatno bio mužikaš, harmonikaš ili pjevač – predviđa Koren.
Na poslovnom i privatnom planu kaže da se drži određenih stavova, a jedan od njih je da ne podnosi lijenost te da i od drugih, kao i od sebe, traži volju i želju za radom.
– Nemam neki moto u smislu rečenice koju bih mogao uokviriti, ali smatram da u životu treba raditi, treba biti vrijedan i uvijek će iz toga nešto dobro izaći. Ono što ne volim je lijenost, to ne podnosim. Ne mogu raditi s ljudima koji nemaju želju, žar, strast, borbenost, moraš gristi. Vjerujem da djelujem dosta smireno, ali kada je posao u pitanju, znam se i razmahati, vikati, psovati, ljubiti, grliti. Moraš u posao unositi emocije, ljudskost, strast. Lijeni ljudi to nemaju. Treba imati neko zadovoljstvo u životu, bez obzira na to što je to – inzistira župan.
Mnogi karakterne osobine traže i u značajkama horoskopskog znaka u kojemu su rođeni, a i on misli da tu ima nešto, pogotovo zato što, slučajno ili ne, surađuje s više sebi karakterno srodnih osoba.
– Vodenjak sam i mislim da tu ima nešto. Nije da horoskop određuje čovjeka, ali može se pronaći u tim karakteristikama. Zanimljivo je što nas sada u Županijskoj upravi ima nekoliko u tom znaku, možda to i nije slučajno – kazuje nam župan.
Svojom karijerom je zadovoljan. Smatra da malo tko ima priliku biti 10 godina na čelu jedne županije, a kaže da je to postigao i zato što ima osjećaj za vlastita ograničenja.
– Mislim da sam ostvario većinu svojih ambicija. Nisam od onih koji misle da imaju neslućene mogućnosti, da mi je nebo granica. Biti župan 10 godina jedna je ostvarena karijera. Čovjek mora imati ambiciju koja ga vodi, ali ne volim tako razmišljati jer se u politici često to pretvori u neku bolesnu ambiciju, kada netko želi biti nešto za što realno nije. Ne bih nikoga imenovao, ali imamo i u Hrvatskoj takvih mladih političara koji su dobar primjer za to, žutokljunci koji u životu nisu stavili dvije cigle jednu na drugu, a misle da su najpametniji i da mogu biti predsjednici svijeta. Moja je ambicija da dovršim ovaj mandat, da ostvarimo planirane projekte, a kasnije ćemo vidjeti – prognozira župan.
Hoće li ići po još jedan mandat na idućim izborima, na to ni sam još nema odgovor, no razmišljao je o toj dvojbi.
– Često me to pitaju, ali teško je reći, mislim da je prerano. Danas reći nešto po tom pitanju ne bi bilo ozbiljno. Mislim da se karijera ili misija koju imate treba i završiti, ne treba ići do kraja dok te ne zgaze. Možda bi bilo logično da mi ovo bude zadnji mandat, no to ne mogu decidirano tvrditi – kaže on.
Ono što bi do eventualnog odlaska želio ostvariti je sve ono što je i započeto ili zamišljeno. Posebno ističe projekte u školstvu, no i brzu cestu do Koprivnice želio bi vidjeti do kraja svoje karijere kao župana.
