Evangelička crkvena općine Legrad najstarija je evangelička crkvena općina u cijeloj zemlji. Evangelici su u Legradu prisutni od prvih dana reformacije pa sve do danas.
Neprekinutom evangeličkom tradicijom pridonijeli su raznolikosti vjerskog, obrazovnog i kulturnog života u Legradu. Legradsku crkvu vodilo je niz svećenika mađarske narodnosti, tako da je sve do 1995. službeni jezik na bogoslužju bio mađarski.
No posljednje tri godine, ovu župu vodi 36-godišnja svećenica Davorka Horvat.
Dok je u katoličkoj crkvi nemoguće vidjeti svećenicu, u evangeličkoj crkvi to nije ništa novo ili neuobičajeno. Iako je od malih nogu dolazila u crkvu, dugo joj je trebalo da ipak prihvati ovaj poziv u Božjoj službi.
Odrasla je sa spoznajom da žene mogu biti svećenice pa za nju tu nema ničega čudnog, iako je prva svećenica u ovoj crkvenoj općini.
– Moja crkvena općina mi je dala priliku te me oblikovala uz Božju pomoć, oni su u meni vidjeli svećenicu, kada ja to još nisam mogla. Čudni su putevi Gospodnji. Volim svoju svećeničku službu i uvijek sam se ugodno osjećala u crkvi, bez obzira u kojoj. Crkva mi je drugi dom. Studij teologije sam završila na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Prije nego što sam postala župnica u Legradu, radila sam u Evangeličkoj crkvi kao koordinatorica za rad s djecom i mladima, a prošle jeseni sam se vratila u studentske klupe kako bi nadogradila svoje znanje – priča nam svećenica D. Horvat.
Osim što je svećenica, ona je i supruga te majka. Velika podrška u tome što radi su joj suprug Hrvoje te sinovi Bruno (8) i Viktor (5). Ima dana kad je teško uskladiti sve obaveze, s obzirom da često putuje, no zahvalna je što njezina obitelj ima razumijevanja.
– Obaveze usklađujem nekad teže, nekad lakše, kao i svaka druga žena i majka. Velika je prednost što u Legradu imamo vrtić i školu pa sve možemo obavljati pješice i biciklom, a i moji roditelji žive blizu, pa mi pomažu oko čuvanja djece. Trudim se da dečki ne budu opterećeni mojim pozivom, da se moraju nečega bojati, ograničavati ili ponašati na određeni način, jer sam svećenica. Važno mi je naravno da su pristojni i dobri, ali izričito zbog njih samih i okoline u kojoj se nalaze, a ne zato jer im je mama svećenica. Bitno mi je da odrastu u odgovorne, pristojne, vjerne i dobre osobe – kaže nam ona.
Evangelici su kršćani. Razlike između katoličke i evangeličke crkve očituju se u različitoj teologiji i tradiciji, a temelji su im isti te dijele istu povijest do Reformacije.
Evangelička crkva je proizašla iz reformacije, kada je Martin Luther ukazao na nepravilnosti u Katoličkoj crkvi zabijanjem 95. teza na vrata crkve u Wittembergu 31. listopada 1517. Njegova namjera nije bila osnovati novu crkvu, ali njegove teze nisu bile prihvaćene te je izbačen iz Katoličke crkve što je kasnije dovelo do formiranja Evangeličke crkve.
Biblija je temelj njihove vjere, vjeruju u Trojedinog Boga, odnosno u Sveto trojstvo, a vjernici se svi zajedno okupljaju na biblijskom satu, druženjima i nedjeljnom bogoslužju.
– Tada, se kao i ostali kršćani, prisjećamo radosne vijesti o Isusovom uskrsnuću koja nam daje nadu i jača našu vjeru. Kada govorimo o nekim razlikama, u našoj crkvi imamo dva sakramenta koja je Isus sam ustanovio te ih nalazimo u Bibliji, a to su krštenje i gospodnja večera. Dijelovi bogoslužja su slični kao u katoličkoj crkvi, mada će se laiku činiti da se razlikuje. Imamo biskupa Branka Berića. Ustrojstvo crkve se također razlikuje, budući da je naš vrhovni poglavar sam Gospodin, Isus Krist. Služba svećenika je da služi Boga i ljude, te upravo iz tog razloga svaka crkvena općina uz svećenika/icu ima Predsjednika/icu, laika koji zajedno sa prezbiterijem (upravnim odborom) vode crkvenu općinu, svatko svoj dio službe – objašnjava Davorka.
Problema ili neugodnih situacija među svojim vjernicima ili pak svećenicima, zbog toga što je žena, nije imala. No, bilo je simpatičnih situacija s kojima se susretala.
– Jedna vjernica, starija gospođa je imala problema jer nije znala kako bi me oslovljavala, pa me zvala gospođa župnik. Imala sam zadršku služiti u Legradu, mom rodnom selu, gdje me ljudi dobro znaju, ali s vremenom sam naučila da bilo koji posao, ako ga radite dobro i predano, ljudi će vas gledati s poštovanjem – ispričala nam je.
Kaže da vjernika prema popisu u crkvenoj općini ima oko 150. Davorka za bogoslužje i ostale obrede oblači uvijek crnu svećeničku košulju i Lutherov talar, dok u slobodno vrijeme njeguje svoj vlastiti stil – ispričala nam je.
S obzirom na to da spaja vjerski život s obiteljskim, upitali smo ju kakav je njezin stav kada govorimo o celibatu.
– Martin Luther je ukinuo celibat za svećenike, te je nama dozvoljeno biti u braku. Ono što mogu reći sa svojeg gledišta je to da mi ta činjenica što imam obitelj pomaže da budem bolje povezana sa svojim vjernicima, jer prolazimo kroz slične situacije u braku, odgoju i svakodnevnom životu. Mogu se poistovjetiti s njihovim problemima, možemo se bolje razumjeti. Smatram da je celibat također jedan od Božjih darova, neki ljudi su pozvani upravo živjeti u celibatu. Poštujem različite tradicije, ali smatram da nije potrebno biti u celibatu da bi bio dobar svećenik – njezin je stav.
Također, tvrdi da na bogoslužjima nema mjesta političkim temama, kao što to često bude slučaj u propovijedima svećenika.
– Molimo za našu domovinu, za ljude, kao i za vodstvo. Svjesni smo problema u kojima se država nalazi, ne zatvaramo oči pred njima, ali dolazimo na bogoslužje kako bi svoj pogled uprli prema Gospodinu koji je jači i veći od svih naših problema, molimo od njega oprost, blagoslov i vodstvo. Moj posao je konkretan, mada mnogi misle da je apstraktan. Živimo u vremenu kada ljudi trebaju vaše vrijeme, razumijevanje, molitvu i ljubav, imaju svoje konkretne probleme iz kojih traže izlaz, tako da za politiku tu nema baš puno mjesta. Spominjem situacije i ljude iz svakodnevnog života, često kako bi približila Evanđelje ljudima, jer ljudi i situacije se nisu puno promijenili od vremena kada je Isus živio s nama ovdje na zemlji, koliko god mi mislili suprotno – priča nam.
Iznimno voli svoju službu. Najispunjenija je kada vrijeme provodim sa svojim vjernicima koji su je oblikovali u svećenicu uz, kaže, Božju pomoć. Oni su u njoj vidjeli svećenicu kada ona to još nije mogla.
Dotaknuli smo se i neizbježnog problema pedofilije u svećenstvu. Davorka kaže da bi svećenik, bez obzira koje je vjere, za svako kazneno djelo, pa bilo da je riječ o pedofiliji ili bilo kojem drugom kriminalnom djelu, trebali odgovarati pred Zakonom i u skladu s njim odgovarati za svoja nedjela.
Ova je župnica na nas je ostavila dojam vedre, vesele i pozitivne osobe. U slobodno vrijeme voli čitati, planinariti, a posebno uživa u šetnji sa svoja dva psa po nasipu, uz Dravu u njezinom rodnom kraju koji ima posebno mjesto u njezinom srcu.
Voli kuhati i peći kolače. Posebno ju uveseljava kada u njezinim jelima uživaju djeca, suprug i prijatelji. Kaže da je recept za dobar život svakako osvijestiti Božju prisutnost u našim životima te se okružiti dobrim i kvalitetnim navikama i ljudima.
– Aktivna sam na društvenoj mreži Facebook i ne vidim tu ništa loše. Trebamo ići u korak s vremenom i tehnologijom. Upravo je i to jedan od plodova reformacije, usuđujem se reći. Martin Luther je upravo najnovijom tehnologijom, tadašnjim Gutenbergovim tiskarskim strojem štampao prve Biblije prevedene na njemački jezik. Time je omogućio prvo Nijemcima, a zatim i svima nama ostalima, da možemo čitati Bibliju na svom jeziku. Vjerujem da bi Luther danas među prvima bio na Facebooku i tamo širio Božju riječ- zaključuje D. Horvat.
