Ponedjeljak je u Koprivnici već tradicionalno sajmeni dan. U prijepodnevnim satima svi putovi vode na Sajmište, koje vrvi ljudima, a pronalazak parkirnog mjesta prava je lutrija. U ponudi ima doslovno svega, reklo bi se u narodu, od igle do lokomotive. No dobro, ne baš lokomotive, ali zato ima bicikala, kosilica, automobilskih guma…
Na prvi pogled, najviše je odjeće, uglavnom rabljene, rasprostrte po najlonima ili dekama, a najtraženija je dječja. Tko dođe prodavati robu koju je njegovo dijete preraslo, ako ima četiri-pet vrećica, ima dobre izglede kući se vratiti s par stotina kuna u džepu, pa čak i ako pojedine artikle prodaje po pet ili 10 kuna.
Dobro je zastupljena i tehnička roba, uglavnom ona malo starijeg datuma proizvodnje. Povoljno se mogu pronaći razni alati, vijci, mobiteli i slične stvari, sve po popularnim, skoro pa simboličnim cijenama. Ima i knjiga, slika, stripova, enigmatskih časopisa. Malo dalje, prema Bašći, poljoprivrednici nude svoju robu, tu je neizbježno bučino ulje, a trenutno je najaktualniji kupus.
Puno je trgovaca, a brojni su i posjetitelji, najvećim dijelom oni malo stariji. Mlade koprivnički ‘buvljak’ baš i ne zanima previše, tek tu i tamo netko zaluta. I, normalno, nisu svi iz Koprivnice. Dolaze ljudi iz okolnih općina, ali i iz Međimurja, Bjelovara…
– Ja sam samo na suvenirima, CD-ima i kazetama. Svašta se može naći, već od kunu-dvije, pa do 20 ili 30 kuna. Ima puno stvari koje se baš i ne mogu naći u dućanima, zato ljudi i dolaze ovamo – priča nam Goran dok sa zadovoljstvom razgledava glazbene CD-ove.
Umirovljenik Josip došao je u svojstvu trgovca.
– S frezom sam dopelao neke stvari koje bih prodao. Imam neki elektromotorić, pumpu za vodu i tak, neke sitnice.
Jel’ uspijete što prodati?
– Ma kakvi, nitko ništa ne trži. Ljudi samo pitaju za cijene i gledaju.
A onda je nastavio i bez daljnjih pitanja.
– Ljudi nemaju za kruh, ljudi su kruha gladni, kak su bili nekad posle četrdesete. Neki, ne svi. Neki imaju preveć’, neki imaju milijone i još kradu.
U priču se uključio još jedan ‘penzić’. Nije htio reći kako se zove („nema veze kak mi je ime”), tek je otkrio da ima 80 godina i da je u vojsci tri godine čuvao „mrtvu stražu” na granici.
– Nađem tu svašta, ali kad kupim, onda ne dobim nikakvu garanciju, ne dobim štempla, razumiješ me…
Klimamo glavom, a naš anonimni sugovornik lamentira o životnim realnostima. I za to je Sajmište ‘dušu dalo’.
– Danas trebaš škole i svašta, a ni to ti nije nikakva garancija. Ja imam četiri osnovne, al sam ja pet zanata izučil. I Bosanac kaže, uzdaj se u se i u svoje kljuse, nikom drugom ne vjeruj. Jer to, vidiš i danas kak je došlo. Nema više ni u selu kao nekad. Kad je bil fajrunt, sedeli smo na klupi pred kućom i družili se. Sad nema više ni klupi ni ljudi. Ili recimo, majka je dala djetetu sve. A sad kad dođe k djetetu, mora si kavu platiti. Evo, to je sve, drugo ti ne bum pripovedal.
Josip je poentirao:
– Vele da svaka država ima svoju mafiju, a kod nas mafija ima državu!
Nastavljamo dalje i pitamo gospođu koja prodaje odjeću kako ide posao.
– A, slabo se prodaje, ljudi samo gledaju i prođu. Imam robu po dvije, po pet kuna, ali i puno drugih ljudi dosta nudi, pa je teško puno toga prodati.
Trgovac ‘mješovitom robom’ Pave se žali na tešku ekonomsku situaciju, što se odražava i na njegov promet.
– Nešto se prodaje, nemoguće da nešto ne prodaš. Ali slabo je u zadnje vrijeme jako, nemaju ljudi novaca, to se jednostavno vidi. Došlo je do dna, baš totalno do dna. Na sajam ne idem dugo, idem zadnje dvije godine kako sam ostao bez posla, nešto moraš. Kredit uredno dolazi, a moraš nekak preživit.
Njegov susjed u ponudi ima razne knjige i gramofonske ploče; zabavne, rock, čak i klasika. U blizini je čak i portret druga Tita.
– Nešto se proda, ali slabo.
Koji je razlog?
– Nemaju ljudi novaca. Uglavnom šetaju, i gledaju. Oni koji vole knjige nešto i kupe, a ima i onih koji bi kupili, ali nemaju iz čega.
Bez obzira na to jesu li što kupili ili su samo razgledavali, ljudi uglavnom zadovoljni odlaze sa Sajmišta. Ako ništa drugo, udahnuli su malo svježeg zraka, razgledali ponudu, sreli nekog poznatog ili upoznali nekog novog, potrošili malo vremena. Sljedećeg ponedjeljka mnogi od njih opet će doći. Tradicija je tradicija…
{vsig}vijesti/10-2014/galerija-sajmiste{/vsig}
