Jedan od prvih razreda Opće Gimnazije Fran Galović pohađa Julia Kuhar, a ona je djevojka koja vas može ozbiljno ozlijediti. No samo u ringu, ako joj se suprotstavite. Van ringa, ona je obična, draga djevojka s kojom možete popričati o svemu. Prije dvije godine, s 13 godina, Julia se okušala u boksu. Njen otac Dražen trener je u koprivničkom boksačkom klubu David, a Julia je kao mala ponekad išla na treninge s tatom i kod kuće pratila boksačke mečeve. Pošto joj nikad nisu išli sportovi s loptom, odlučila se za boks.
– Drugi su mi sportovi uvijek bili nekako standardni, a u boksu sam vidjela plemenit sport u kojem se boriš sam za sebe. Iako sam mislila trenirati samo rekreativno, vidjevši sve one natjecatelje i njihov osmjeh kad pobijede željela sam biti na njihovom mjestu – otkrila je mlada boksačica koja se natječe u poluvelter kategoriji koja broji od 60 do 63 kilograma.
Za kadete i žene koriste se malo drugačije kategorije nego što je to kod muškaraca. Redoslijed kategorija je ovakav – igla, do 46 kilograma, papir, 46 – 48 kilograma, muha, 48 – 50 kilograma… pa poluvelter, 60 – 63 kilograma u kojem je Julija, a onda ide velter, 63 – 66 kilograma, polusrednja, 66 – 70…. Profesionalni boks sadrži još nekoliko međukategorija, a nazivi ponekad odudaraju, ovisno o međunarodnom boksačkom udruženju.
– Dosad sam se natjecala u kategoriji do 63 kilograma, poluvelter kategoriji, a ove ću se godine više potruditi i zapeti na treninzima tako da idem na kategoriju niže, u laku kategoriju do 60 kilograma za koju i osjećam da je najbolja kategorija za mene i da su protivnice ravnopravnije – rekla je.
Mlada žena u ovako grubom sportu uvijek privlači pozornost. Julia uživa podršku prijatelja, a njena najbolja prijateljica pridružila joj se ‘u zločinu’.
– Prijatelji mi nikada za boks nisu govorili ništa loše i uvijek mi pružaju podršku, a moja najbolja prijateljica je krenula trenirati skupa sa mnom tako da je ujedno i moja sparing partnerica, podrška prije meča i prijateljica s kojom mogu razgovarati i raspravljati o bilo čemu, pa tako i o boksu. Mislim da me se moji prijatelji ne boje, ali zato kad upoznam nekog novog i kažem da treniram boks uvijek bude pozitivnih komentara i ljudi iskazuju poštovanje prema tom sportu – govori Julia.
Juliji je velika podrška njen otac i trener Dražen Kuhar. Iako joj nikad predložio da krene na boks, on je razlog zašto je počela s boksom. Često doma pričaju o slavnim boksačima i udarcima, te gledaju boksačke mečeve. Otac Kuhar uvijek motivira svoju kćer prije meča ili kada ona nema volje za natjecanja.
– Kao roditelj uvijek je teško biti trener ostaloj djeci, ali svu djecu gledam kao da sam im roditelj. Naravno, nije mi ugodno kada prima udarce. Sama je krenula u taj sport, isprva je htjela samo vježbati, pridružila joj se i prijateljica. Moram pohvaliti obadvije. Odmah je u prvom meču upisala pobjedu, to je bilo super. Kad je izgubila na prvenstvu u finalu, bilo je i suza, ali sve je to normalno – kaže Dražen Kuhar, otac i trener.
Julia je na državnom prvenstvu poražena u finalu te je osvojila srebro. Otkrila je kako joj izgledaju posljednji trenutci pripreme za borbu.
– Prije meča uvijek obavim razgovor s trenerom, poslušam posljednje upute i dobro se zagrijem. Prije ulaska u ring uvijek osjećam nervozu i strah, ali kada se oglasi zvono i meč počne, zaboravim na sve i strah potpuno prođe – kaže Julia.
Između prvog treninga i prvog meča potrajalo je čak godinu dana. Trener je želio da se Julia malo više pripremi i nauči više o boksu. Dosad je Julia upisala jednu pobjedu i jedan poraz, a borila se još u par mečeva koji se nisu bodovali zbog različitih kategorija.
– Najbrža pobjeda mi je bila ujedno i moj prvi meč kada sam pobijedila prekidom u 3. rundi zbog obilnog krvarenja iz nosa od strane protivnice – kaže ponosno.
Najveći problem je to što nema puno cura u boksu i jako je teško naći isto godište i kategoriju.
– Ponedjeljkom, srijedom i petkom imamo treninge na kojima učimo tehničke pokrete, radimo na pokretljivosti I spariramo u ringu, a utorkom i četvrtkom imamo kondicijske treninge na kojima vježbamo izdržljivost i radimo na kondiciji kako bi imali što više snage u meču. Ako želiš postati bolji u boksu i pobijediti na nekom natjecanju potrebno je stalno održavanje kilaže, najčešće što manje to bolje, zato što je težeg protivnika puno teže oboriti, zatim treba redovno ići na treninge, slušati savjete iskusnijih boksača i najviše slušati ono što kaže trener. Prije natjecanja se možete pozdraviti sa puno hrane ili fast fooda jer je potrebno unositi što više proteina kako bi tijelo dobilo potrebnu energiju – otkriva Julia.
Kako bi se dobro pripremili za državno prvenstvo potrebna su barem 3 mjeseca bazičnog treninga pa sve do eksplozivnog procesa treninga. Julia ima i svojeg uzora u boksu.
– Moj veliki boksački uzor je Mike Tyson o kojem mi je tata puno govorio kada sam bila manja pa i danas, a najviše volim njegov stav u boksu – kaže Julia.
Zanimljivo je kako ova mlada djevojka osim što boksa, u slobodno vrijeme voli crtati. Kada zatreba, stisne šaku i udari što je jače moguće, a kad uhvati vremena, u ruke uzme kist ili olovku i nježno, pažljivo crta. U pogledu daljnjeg obrazovanja Julia ne zna što će. Još ide u prvi razred i tek je krenula s ozbiljnijim obrazovanjem. Najviše od svih predmeta zanima ju biologija.
Najkorišteniji udarci u boksu su direkt, kroše i aperkat. Julia i tu ima favorita.
– Najbolje udaram prednjim direktom i to mi je ujedno i najdraži udarac kojeg najčešće koristim. Mislim da bih trebala malo više raditi na samoj tehnici udaraca i više poboljšati kondiciju jer je to jedan od najvažnijih dijelova kako bi bila bolja u mečevima – otkriva mlada boksačica.
Mlada djevojka koja se danas bavi boksom, plemenitom vještinom, a u slobodno vrijeme crta, ne vidi se u ovom sportu dugoročno. Ipak, boks je sjajan sport za formiranje mišića i fizičke spreme koja će dobro doći u kasnijim razdobljima života. Julia je nedavno bila nominirana za najperspektivniju sportašicu županije, međutim nagrada joj je promakla za dlaku. Kada ju ugledate s osmijehom, nikada ne bi pomislili da uvečer navlači rukavice i ulazi u ring. Između one četiri špage koje ograđuju ring, tamo je jedna druga Julia. Ona Julia koja ne crta.
