U nedjelju 15. ožujka 2015. godine krenuli smo puni oduševljenja prema Daruvaru. Vožnja autobusom do Daruvarskih vinograda trajala je oko sat i pol i naše je uzbuđenje bilo preveliko. Konačno idemo planinariti!
Izašli smo iz autobusa, uzeli ruksake, udahnuli svježi zrak i krenuli. Znali smo da nas očekuje nekoliko kilometara hoda, a znali smo i da ima snijega iako su mnogi od nas bili sumnjičavi jer su u Podravini proljetnice već odavno u cvatu.
Pješačili smo cestom koja se lagano uspinjala. Nakon nepunih sat vremena ugledali smo snježne hrpice, a nešto dalje šuma je bila prekrivena bijelim pokrivačem. Do planinarskog doma hodali smo nešto više od sat i pol vremena, a veliki dom oduševio nas je svojim izgledom. Sve oko doma bilo je prekriveno s petnaestak centimetar snijega. Grudanje, bacanje po snijegu, izrada snjegovića, lovice i druge naše aktivnosti mogle su početi.
Učitelji su upalili vatru radi pripreme ručka, a ubrzo smo krenuli snježnom stazom prema Petrovom vrhu. Bez velikog napora stigli smo i oduševili se pogledom koji se pružao u daljinu zahvaljujući lijepom proljetnom danu. Nakon fotografiranja vratili smo se do doma jer je na ognjištu bilo žari te je priprema kobasica mogla početi. Kobasice smo stavili na rešetku iznad žari i nije bilo bitno koje je čija, a pitanje koje se često čulo bilo je ima li koja gotova? Ubrzo su bile spremne za kušanje, a najzanimljivije je serviranje – na komad kruha stavimo kobasicu te ju pokrijemo drugim komadom kruha i serviranje je gotovo. Jeli smo hodajući po snijegu i grudajući se.
Naravno da su sve ovo zahvaljujući facebooku roditelji mogli pratiti uživo. Nakon ručka i kratkog odmora spustili smo se do središta Daruvara na sladoled i kolače, a zatim smo u grupi obišli Julijev park, Blatnu kupku i ostale znamenitosti središta. Kućama smo stigli kasno poslijepodne puni dojmova i sreće.