Jeste li kad na našem portalu pročitali riječi ”Hitre drape” pa onako spustili obrve, namrštili nos i zapitali se – kaj, ‘ko?! Ako ste otvorili i nastavili čitati članak, logičkim bi zaključivanjem stigli do činjenice da je to grupa žena koje se natječu u atletici. Kako bi smo vam pomogli i otklonili skakanje upitnika nad glavom, odlučili smo stvari učiniti kristalno jasnima.
Tko su i što su zapravo Hitre drape otkrila nam je njihova voditeljica i trenerica Marija Vladušić.
– Pod pojmom Hitre drape podrazumijeva se škola trčanja za odrasle u Atletskom klubu Koprivnica. Osnovane su prije više od dvije godine, u svibnju 2016. godine i danas broje više od 20, točnije 25 članica. Prošle godine imale su drugu generaciju, a ove godine nisu upisivale nove članice jer ih već ima dovoljno. Ove godine dolazi se prema preporukama i vlastitim željama – otkrila nam je njihova voditeljica.
Same si biraju utrke na koje žele ići. Prvo imaju rekreativni program, da svatko može trčati pet kilometara. Prva utrka na koju idu jest između 2,5 i 5 kilometara. Poslije toga dolazi se do utrke od 10 kilometara. Danas imaju gotovo pola članica koje trče polumaraton (21 kilometar). Zasad nemaju nijednu članicu koja je istrčala cijeli maraton od 42 kilometra, ali imaju u planu pripremiti se za sljedeću godinu kada bi neke članice trebale ‘zagristi’ i taj zalogaj.
– Sve to iziskuje puno rada i odricanja. Isprva smo krenuli skroz rekreativno, nijedna od nas nije trenirala nijedan sport, još od srednje škole. U petom mjesecu smo počeli trenirati, a već u sedmom mjesecu trčale smo utrku od 5 kilometara na Trakošćanu. Minimalno je potrebno dva mjeseca treninga da bi se mogla istrčati ona neka najkraća utrka – rekla nam je trenerica Vladušić.
Hitre drape treniraju tri puta tjedno zajedno, dok za vikend svaka ponaosob istrči određenu kilometražu, prema osobnim mogućnostima i ciljevima. Treniraju na stazi oko Gimnazije Fran Galović, a ponekad znaju i napraviti trening u Crnoj gori iznad Koprivnice. Kada su na rasporedu veće kilometraže, Hitrim drapama nije strano trčati po ulicama grada. Marija Vladušić radi program i prilagođava ga svakom, ovisno o utrci koja slijedi.
– Profesor Kuharić pomaže mi u stručnom dijelu, a u atletici sam od srednje škole, nekih tridesetak godina. Neke naše članice nastupaju za klub na državnim natjecanjima jer su toliko napredovale da su u rangu s profesionalcima. Sve članice su vrijedne i borbene, a posebno bih istaknula Dijanu Radotović, Esteru Rac i doktoricu Ivanu Merc – kazala je.
Najčešće si biraju utrke gdje još nisu bile, a što se tiče ulaganja, startnine su minimalno 100 kuna. Nerijetko se nađe njih četiri, pet pa odu zajedno jednim autom na određenu utrku. Treba imati i kvalitetne tenisice, a one koje se natječu na državnoj razini sponzorira klub.
Jedna od najistaknutijih članica jest Dijana Radotović. Ona je članica Hitrih drapa od samih početaka.
– Vidjela sam oglas, prijavila sam se odmah i to je bilo to što mi je trebalo, trening pod stručnim vodstvom koje sam tamo dobila. Ekipa je bila za poželjeti, svima nam je bilo teško, ali svi smo izgurali bez ‘cendranja’ uz pomoć naše trenerice Marije Vladušić – priznala je Dijana.
Najbolji rezultat cure su ostvarile na veteranskom državnom prvenstvu gdje su bile prve na štafeti 4×400 metara, a Dijana je sama osvojila treće mjesto na utrci od pet kilometara. Trče puno utrka tijekom godine, a Dijana je do sada istrčala sedam polumaratona. Najdraža utrka joj je Varaždinski polumaraton, a za kraj je poslala poruku svima koji nisu u ovom sportu, a možda su poželjeli biti, ili pak nisu nikad ni pomišljali na trčanje.
– Preporučam svakom da se pokrene, da počne trčati, tijelo će vam biti zahvalno za to. Super ćete se osjećati i zabaviti, trčanje je jedna vrsta meditacije. Shvatite da možete sami upravljati svojim tijelom i glavom. Bole te noge, boriš se sa sobom, ali trčiš i dalje. To pomaže i u drugim stvarima u životu, shvatiš da sam sebi postavljaš granice. Osjećaj nakon odrađenog treninga i utrke je fenomenalan, osjećam se izmoreno, ali puna energije. Sve to ima psihološku dimenziju. Tijelo ti može postavljati granice, ali ti ih rušiš svojom voljom. Pročitala sam dobru kinesku poslovicu koja kaže da putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom, pa eto, nek nam se priključe ljudi. Važan je prvi korak, prvi trening i dalje je sve lakše – rekla je Dijana Radotović u jednom dahu.
Neka vam riječi Dijane Radotović budu poticaj da pokrenete i protresete svoje tijelo. Ako ste ikad poželjeli opustiti se na drugi način, kroz tjelovježbu, ovo se čini kao sjajna prilika.
