Sezona je prodaje gusaka i mnoge obitelji upravo u ovo vrijeme kupuju njihovo meso. Obitelj Barešić iz Kloštra Vojakovačkog već šest godina bavi se uzgojem guski. U početku su imali i patke, no kako kažu, više im se isplati hraniti guske.
Vesela i dobro raspoložena gospođa Ljiljana Barešić ispričala nam je da je riječ o ekološkom uzgoju, odnosno da guske jedu domaće žito te slobodno šetaju dvorištem i pasu travu, što danas sve rjeđe možemo vidjeti.
– Guske prodajemo, a nešto ostavimo i za sebe. One su pametne životinje, u redu jedna za drugom idu na spavanje, kao da su u vrsti. Po cijele dane su vani – rekla je ona.
Trenutno ih imaju 27, guske su teške pet do šest kila, a prodaju ih za 45 kuna po kilogramu. Za jednu gusku tako bi trebalo izdvojiti otprilike oko 200 kuna.
– Moramo stalno nuditi da prodamo, blokiran je seljak kada mora moliti. Veliki trgovački lanci prodaju više, a ljudi k’o ljudi, radije kupuju jeftinije – požalila se ona.
Prodaje ih preko oglasa, a stane kupce nema.
Njih je najlakše othraniti, ne treba im puno smjese, no najteže prodati. Kada su male jednostavno ih stavim pod lampu i one brzo rastu – rekla nam je Lj. Barešić.
Obitelj Barešić cijeli život bavi se poljoprivredom, no zadnjih su godina smanjili obujam posla jer se njen suprug Miroslav razbolio.
– Imali smo krave i bikove, a ovoga ljeta smo ih prodali, ostale su nam samo dvije krave. Ne možemo više – rekla je Lj. Barešić.
Miroslav Barešić kaže da danas žive od poljoprivrede, a on je punih 40 godina radio na željeznici kao pokusni vlakovođa.
– Moj posao nosio nam je sigurnost u kuću, a poljoprivredu sam oduvijek volio i pa i danas, koliko mogu, radim to iz ljubavi – kazuje on.
Kažu da svega imaju svega u izobilju, hrane i svinje, a za prodaju imaju i odojke. Prodaju i orahe po 80 kuna i to u Zagrebu, jer je veća cijena. A od oraha, ovi vrijedni ljudi, prave i prefini domaći orahovac.
Ona je domaćica cijeli svoj život, a u obiteljskoj kući živi sa svojim suprugom, sinom, snahom i unukom.
– U slobodno vrijeme gledam serije. Sad su mi super ove naše domaće, a volim pogledati i turske sapunice. Gledam i Farmu pa se nasmijem. Mislim da je mladim ljudima teško se prilagoditi na takav način života. Pogotovo onima koji nikada na selu nisu živjeli – priča nam ona.
Kada su bili mlađi, kako kaže, išli su na more, ali sada više ne idu na odmor.
– Sada odem u selo svojoj kumi, mi smo si najbolje pa pričamo i družimo se – rekla nam je vesela Ljerka natjeravajući svoje guske.
K
Foto: Matija Gudlin
