Pravo malo životinjsko bogatstvo našli smo u Herešinu. Marin Lončar koji u ugostiteljstvu radi godinama, svestran je i poseban jer on se u svoje slobodno vrijeme bavi poljoprivredom.
– Djetinjstvo sam proveo na obiteljskoj farmi i poljoprivredi, cijeli je moj život obavijen takvim načinom života. Roditelji su imali krave, svinje i koze sve do moje 15-te godine. Više nisu vidjeli financijsku isplativost te su odlučili da zatvore farmu i prodaju životinje – objasnio nam je Marin.
Međutim, ljubav prema životinjama i velika želja za doprinosom u obitelji Marina je natjerala na radikalne poteze.
– Kada sam navršio 18 godina zaposlio sam se kao ugostiteljski djelatnik u jednoj poznatoj tvrtki, gdje još uvijek radim. Srce me boljelo svakog dana kada bih gledao prazne gospodarske zgrade i s nostalgijom se prisjećao kako je to bilo nekad dok su ovdje boravile sve te divne životinje. Svoje prve zarađene novce odlučio sam uložiti u obnovu iste. Odlučio sam se za koze jer sam se s njima najviše igrao i vezao još kao malo dijete. Ta ljubav oduvijek je bila u meni i jednostavno se nastavila, a tako je i danas – objasnio je on svoje početke.
Nakon što je kupio koze, na redu su bile i kokoši, a razlog tome je što je želio, navodi, da njegova obitelj ima svježa jaja.
– Nisam ni tu stao. Pomno sam razmislio što bih mogao još učiniti i možda zaraditi koju kunu pa sam se odlučio posaditi maline, kupine i trešnje. Čvrsto sam vjerovao u svoj plan otvaranja OPG-a, iako sam nailazio na svakakve prepreke tijekom formiranja farme. Ali, nisam posustao već sam nastavio istim žarom i voljom. Želio sam ostvariti svoj cilj, svoj san – rekao je poduzetan i radišan Marin.
U skoroj budućnosti on planira i proširiti obujam svojeg poljoprivrednog gospodarstva, svoj OPG učiniti bogatijim.
– Želja mi je imati krave na farmi i konja za jahanje. No, to će, nažalost, još malo pričekati jer radim i svoj redovan posao kao konobar – rekao je skroman Marin koji nam je opisao kako prolazi jedan njegov šaroliki dan.
– Avantura počinje oko pet sati ujutro, životinje su uvijek na prvom mjestu pa tako prvo nahranim njih, pomuzem koze, pokupim jaja, poigram se sa životinjama, porazgovaram i podružim se s njima. Tek onda sam ja na redu. Obavljam svoje kratke rituale, doručak, kava, tuširanje. Zatim jurim na posao u firmi koji traje od osam do 16 sati. Logično, nakon toga opet idem na farmu sve do 19 sati – govori on o svojim dnevnim obavezama.
Naglašava da radi puno, ali da mu nije teško. Kaže da je njegova ljubav prema životinjama veća od bilo čega.
– Za razliku od ljudi s kojima ponekad rad zna biti naporan i težak, životinje mi ublaže nastali stres i nadoknade nastalu štetu svojom ljubavlju te me smire u potpunosti, daju mi snagu za nastaviti dalje. Životinje su mi u svakom pogledu draže od ljudi, jednostavnije, one traže samo malo ljubavi i pažnje – rekao je Marin koji uživa u radu na svojem poljoprivrednom gospodarstvu.
Za nekolicinu nas pomalo neobično, ali s druge strane zaista prekrasno i humano jer on životinje dovodi i u svoju kuću i u tome ne vidi baš nikakav problem. Naprotiv, Marin ih tretira kao prave kućne ljubimce.
– Životinje naprosto uživaju u kući, obožavaju biti unutra i to cijene. Često dovedem male kozice, a u ove hladne zimske dane ih i obučem u njihove male kostime da im nebude hladno – ispričao nam je Marin.
On ima malo slobodnog vreme, ali mu hobija zato ne nedostaje. Motori, teretana i putovanja njegova su strast.
– Dobro je to što kada mi nešto zaškripi ili s vremenom ili pak s poslom, uvijek se mogu osloniti na pomoć svojih roditelja koji su mi adekvatna zamjena. U slobodno vrijeme, kojeg nemam previše, bavim se amaterskim nogometom igrajući ga sa svojim timom KC Vode komunalac na KC ligi, ribolovom, druženjem s prijateljima, trenirajući u teretani, a najviše od svega obožavam putovati i razgledavati Hrvatsku. No, često odjurim i izvan granice Lijepe Naše – rekao nam je tajanstveni Marin koji nije želio posebno isticati svoje avanture na motoru te nije s nama podijelio svoje destinacije, ali mu svejedno zavidimo.
Naglašava da voli miran život s određenom dozom adrenalina. A za nas je i otkrio da njegov život ne bi bio ovakav kakav je danas da je prije desetak godina donio jednu drugačiju odluku.
– Želio sam pronaći sreću radeći u Austriji u hotelu na Alpama no, ljubav prema poljoprivredi promjenila me i ostavila u Lijepoj Našoj, u Koprivnici, u mojem Herešinu. Mladim ljudima bih želio dati savjet da iskoriste svoje prekomjerno slobodno vrijeme te da se posvete nečemu što jako vole. I neka pronađu realne idole, a ne kvazi super zvijezde. Lijepo je živjeti u skladu s prirodom, ali i u skladu sa svojim mogućnostima jer, vjerujem, koliko su nam želje teške, takav će nam i život biti – zaključio je ovaj svestrani ljubitelj prirode i svega što nam ona daje.
On smatra da je u našoj državi teško živjeti te da je potrebno raditi najmanje dva posla da bi čovjek bio sretniji i zadovoljniji.
– Volio bih i da moji mlađi prijatelji i kolege počnu razmišljati na način na koji ja gledam na poljoprivredu i životinje. Sretan sam što sam ostao u Hrvatskoj jer sam pronašao svoju sreću i mir. Posla ima i kod nas, ne smijemo se predati i uvijek moramo gledati onu ljepšu, svijetliju stranu života i težiti onome što volimo – rekao je perspektivan i ambiciozan Marin s kojim smo razgovarali u toplini njegovog doma u društvu preslatkog kozlića.
