Upisi u prve razrede osnovne škole privode se kraju. Pred djecom su velika očekivanja, od njih se očekuje svake godine sve više i više. Školski programi su zahtjevniji, a sama priprema za osnovnoškolsko obrazovanje kreće već u vrtiću. Pred roditeljima su velike dileme o tome što se sve očekuje od njihovog djeteta prije polaska u prvi razred, a torbe koje djeca nose su sve teže i teže.
Samo na prvoj osnovnoj, odbijeno je 19 djece, koja prema kriterijima nisu spremna za školu. U Osnovnoj školi Đuro Ester odgodu upisa dobilo je 11 učenika, a u Osnovnoj školi Braća Radić njih 17.
Tako je samo u osnovnim školama u Koprivnici ukupno odbijeno 47 djece.
Provjeru znanja prije upisa u prvi razred rade stručni suradnici škole, školski psiholog, socijalni pedagog, školski liječnik i pedagog. Jedna od njih je i socijalna pedagoginja Mihaela Telebar koja je zaposlena u Osnovnoj školi Antun Nemčić Gostovinski u Koprivnici.
– Prvi pregled djece ima školska liječnica, koja radi izvan škole. Tek nakon pregleda kod nje dijete dolazi na razgovor u školu – objasnila je M. Telebar.
Neka djeca nisu psiho-fizički spremna za prvi razred i u takvim situacijama dolazi do odgode upisa djeteta u prvi razred.
– Za njihovu dobrobit je bolje da se upis odgodi za godinu dana, da se još malo igraju kod kuće. U našoj školi ove godine bilo je 19 odgoda – priča.
Kako kaže, nije važno da dijete raspoznaje sva slova i brojeve kod upisa u prvi razred, već je važnije kako komuniciraju, kako se ponašaju prilikom odvajanja od roditelja, kakva im je pažnja i koncentracija, prihvaćaju li zadane zadatke, kakva im je grafomotorika (držanje olovke), znaju li osnovne podatke o sebi, prepoznaju li sličnosti i razlike i boje, kakva im je glasovna analiza i sinteza. Ne moraju znati ni čitati ni pisati.
– Ako dijete ima slabiju pažnju i koncentraciju, ako ima govorne teškoće, a u današnje vrijeme jako puno djece ih ima, ako im je slabije razvijena grafomotorika, ako su emocionalno nezreli i zaigrani dolazi do odgode upisa u prvi razred – kaže M. Telebar.
Smatra da su pred djecu postavljeni sve veći zahtjevi. Opisala nam je i kako izgleda testiranje djeteta za prvi razred u njezinoj praksi.
– Kod mene dolaze dijete i roditelj koji sjedi pored njega i ispunjava anketni upitnik koji sadrži neke osnovne podatke koji nam kasnije služe za upis. Za to vrijeme dijete s nama razgovara, gledamo zajedno sličice, crta, vodi se jedan neformalni dječji razgovor, sve je u opuštenoj atmosferi – ispričala nam je.
Opisala nam je i zadatke koje dijete rješava kod nje.
– Imamo jednu kutiju u kojoj je šest predmeta, dijete pogleda u kutiju, pokuša upamtiti sve što vidi, kutiju zatvorimo i pitam ih što su upamtili, tu vidim njihovu pažnju i koncentraciju, pamćenje. Zatim imamo davanje skupnih naziva za voće, povrće, životinje. Imamo i prepoznavanje boja, slaganje slagalica, sličnosti i razlike, prepoznavanje slova, brojanje, prepoznavanje osjećaja. Razine su različite i tako onda prilagođavamo i pitanja – zaključuje.
Svi se slažemo s činjenicom da se danas od djece traži puno više nego što je to bilo u vrijeme kada smo mi išli u prvi razred, vremena se mijenjaju pa su samim time i zahtjevi okoline drugačiji. Na nama je da svoje mališane od malena pripremamo na sve izazove i prepreke koje život nosi.
U jednoj Facebook grupi ova tema je izazvala raspravu većeg broja roditelja, a neke od komentare prenosimo u cijelosti.
- Puno se danas traži u školi, već od prvog razreda žestok tempo. Definitivno se škola jako puno razlikuje od onoga kad smo mi išli u prvi razred. Drugačija vremena su stigla. Da mogu danas bi drugačije birala za svoje dijete, ali sad što je tu je. Moraju se i djeca i roditelji jako dobro prilagoditi, fizički, psihički i emocionalno za školu.
- Pitala ju je boje, što se nalazi ispred i iza nje, desna ruka – lijevi lakat, dijelove tijela, adresu i kućni broj, nabrojiti s kim živi u kućanstvu, suprotnosti (dan-noć, sretan-tužan, lijevo-desno).
- Pregled za školu je sigurno više-manje isti zadnjih 10 godina, a vjerojatno i dulje. Ono što se drastično promijenilo u zadnje vrijeme je okolina u kojoj djeca odrastaju, način na koji ih odgajamo i reperkusije koje to ima na njihovu emocionalnu zrelost i sposobnost nošenja sa stresnim situacijama, životnim izazovima i odnosima s drugim ljudima. Moj dječak je detaljno znao kako pregled izgleda i sto bi ga sve mogli pitati jer sam se sjecala od ranije pa mu ispricala. Unatoc tome, bio je u takvom stresu da nije shvatio logički niz, čovjeka je nacrtao tako da ga ja ne bih pustila u školu, trebalo mu je dobrih pet minuta da doktorica iz njega izvuče informaciju tko su mu najbolji prijatelji. Tek se nakon prvog cjepiva, kad je skuzio da ništa ne boli, opustio toliko da drugo cjepivo nije ni osjetio. Ali tad je već bio kraj.
- Nije uopce bilo strasno, mislim da su pitanja primjerena njihovoj dobi. Pitanja su bila tipa nabrojati boje, ispred- iza, suprotnosti, reci gdje živi, tko su mu prijatelji, kak se zovu roditelji i sl. Par vježbica iz motorike i nacrtati čovjeka. Doktorica je bila jako draga i nasmijana i sve skupa je izgledalo kao opušteni razgovor, a ne neko testiranje. Mislim da se ne treba bojati testiranja i raditi bauk od toga je se i klinci uplaše i pod stresom ne znaju ništ.
- Ne vidim smisao toga forsiranja. Moja starija je sad treći razred. Znači prije tri godine nismo imali te procedure, došli smo u školu na liječnički,kontrola vida i nekaj malo ju je doktorica pitala i to je bio upis. I cura je odlikašica treću godinu za redom bez da je sa šest godina znala adresu,datum i godinu rođenja i neznam kaj. Pa djeca idu u školu da uče za Boga miloga a ne da dođu pred učitelja već mali genijalci. Kak je krenulo za koju godinu kriterij za upis bude citanje i pisanje.
- Mi smo morali čitati rečenicu tipa mačka lovi miša,i bas sam se iznenadila da mora to znati.
- Djeca nisu obavezna ni čitati ni računati niti poznati slova ni brojeve….ako znaju bravo za njih…na upis utječu ostali faktori,koja današnja djeca sve manje zadovoljavaju…. jedni od njih su komunikacija,motoričke sposobnosti,koncentracija itd….
- Samo je pitala boje, neko voće i povrće žute boje, brojiti do 10 i to je to..Ništa drugo.
