Rukometni klub Podravka Vegeta pun je kvalitetnih igračica koje koprivnički velikan nerijetko privlači već u svoje mlađe uzraste.
Jedna od njih je Lea Franušić, ljevoruka igračica pristigla u Podravku s 14 godina koja je svoju sportsku priču iznijela za službene klupske stranice. Rukomet je počela igrati u četvrtome razredu osnovne škola u rodnom Stonu koji joj nedostaje, kao i prijatelji.
– Na treninge sam iz Stona putovala autobusom svaki dan, otprilike 100 kilometara, a sam trener Ivan Jerković koji je trenutno izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske za koju igram rekao mi je da sam dohvatila maksimum i da moram krenuti dalje. Došla sam u grad koji je miran, a ljudi su drugačiji nego kod nas, nekako ljubazniji i svi su me odlično prihvatili. Prilagodba mi nije teško pala i zato što sam došla u obitelj u kojoj se osjećam kao da sam kod kuće, a dobila sam i dva divna psa Foxa i Dona – kazala je za službene stranice.
Trenutno se nalazi na juniorskom Europskom prvenstvu, a nosila je dres svih mlađih selekcija Hrvatske. Postigla je devet pogodaka protiv Slovenije, okrunivši se titulom najbolje igračice utakmice, a odličan nastup zabilježila je i protiv Slovačke kada se osam puta upisala u listu strijelaca.
Osim u nacionalnom dresu, naravno, L. Franušić poseban bljesak doživjela je u utakmici EHF Kupa protiv Nykobinga. Pred domaćom je publikom, osim tri postignuta pogotka, pokazala obrambenu kvalitetu. Potom je sudjelovala na konferenciji za medije u okviru navedenoga natjecanja, pri čemu je trener Zlatko Saračević kazao nešto što će dugo pamtiti.
– Izgubili smo utakmicu, ali dobili smo Leu – izjavio je.
Posebno cijeni košarkaškog Mozarta i njegove uspjehe
Itekako su je dobili. Pokazala je zrelost u visokome rangu natjecanja. Smatra kako Podravka zaslužuje Ligu prvakinja.
Glede privatnih karakteristika, voli odmarati, šetati i družiti se s prijateljima koje ne viđa često zbog učestalih treninga i utakmica. Za klupsko glasilo kazala je kako ne ističe životne uzore, ali nije mogla zaobići uspjehe Dražena Petrovića kojega posebno cijeni. Iznimno joj je važna obiteljska podrška, s čime u vezi valja spomenuti kako roditelji imaju privatni obiteljski posao u sklopu kojega uzgajaju školjke, kamenice i mušule. Uzevši u obzir da je posao raširen, iste možete probati u, primjerice, dubrovačkim i inozemnim restoranima.
– Moja obitelj ima taj posao sa školjkama, ali ja ga nikad ne bih preuzela jer ne jedem nikakve morske plodove, a ribu jako rijetko – otkrila je L. Franušić.
Čini se kako joj više odgovara kuhinja Podravine, kraja u koji je zakoračila kao mlada i perspektivna rukometašica, a sada taj isti potencijal ostvaruje.
