Danas nogomet, sutra glazbena škola, preksutra badminton. Ili možda šah, pa ples? Put je to koji mnogi roditelji prolaze sa svojom djecom koja na dnevnoj bazi razvijaju nove ideje. Trebaju li kopačke, flautu ili baletne papučice? U moru aktivnosti, zašto ne probati i karate te se uvući u kimono?
Djevojčice i dječaci s plemenitim sportom mogu se upoznati pristupanjem novoosnovanoj Karate Akademiji Koprivnica.
– Razvijaju motoričke i kognitivne sposobnosti, samopouzdanje, samokontrolu i upornost. Bit nije na rezultatima, već rekreaciji, bavljenju sportom i druženju – objašnjava osnivač i trener Akademije Luka Cestar.
Legitimno je, naravno, postaviti pitanje zašto doći baš k njemu izučavati karate, a ne u drugi klub. Za početak, kako biste bili sigurni da svoje dijete dvaput tjedno po jedan sat predajete u sigurne ruke, koje će vješto oblikovati gore navedene elemente, govori impozantan Cestarov sportski životopis. U svijet borilačkog sporta ušao je s osam godina kao član Karate kluba Đurđevac iz kojega se vinuo u reprezentativne vode, osvojivši pritom hrpe i hrpe kako državnih, tako i međunarodnih medalja. Polaganjem za crni pojas 2003. godine postao je majstor karatea.
– Karate mi je prva ljubav – kratko kaže.
Doživjevši tešku ozljedu, puknuće križnih ligamenata, morao je iza sebe ostaviti tu prvu ljubav, karijeru borca, i posvetiti se prenošenju znanja kojega ima napretek. Pogledamo li čime se u mentorskoj karijeri može pohvaliti, čini nam se kako mu ide i više nego dobro. Otkako je školovan pod okriljem Hrvatskog karate saveza, bilo kao trener u Đurđevcu, Koprivnici ili Zagrebu, njegovi su učenici osvajali medalje na državnoj, balkanskoj i svjetskoj pozornici. Kao kruna svega, 2018. godine stiglo je priznanje za najboljeg trenera grada Đurđevca. Jesmo li naveli kako je položio za najveće sudačko zvanje u Hrvatskoj? E, pa jest!
– Volim trenerski posao, a djeca vole mene. Nastojim karate predstaviti kroz igru – tvrdi ono u što smo se tijekom treninga i sami uvjerili.
Akademija je s radom započela sredinom listopada, treninzi su u Loptici
Akademija je s radom krenula 15. listopada. Treninzi se održavaju u Dječjem vrtiću Loptica koji, prema Cestaru, nudi odlične uvjete u kojima za sada osmero mladih, razigranih karatista bosih nogu trčkara toplom dvoranom po tatamijima koje su ranije sami postavili. Inventar, koji planira dopuniti, čine motoričke ljestve, čunjevi, prometni znakovi i strunjače.
– Super je što možemo raditi u potpunom miru, nitko ne ometa trening – napominje.
Posljednja izjava posebno je važna osvijestimo li činjenicu da dječja koncentracija nije na najvišoj razini. Istu Cestar u malenim glavicama pokušava održavati dajući im zadatke.
– Moraju razmišljati. S obzirom na to da ne mogu dugo zadržati koncentraciju, često se vraćamo igri nakon što radimo karate. Igraju se, zanimljivo im je, a zapravo rade iznimno važne elemente. Primjerice, umjesto čučnjeva igraju dan-noć. Dobijem ih na fintu, a njima je zanimljivo. Takav način svaki je put polučio rezultate – siguran je u svoje metode.
“Želim joj pomoći”
– Kažu da je karate sport za pametne ljude. Ne samo karate, već su svi borilački sportovi najbolja baza za ostale sportove iz razloga što se razvija cijelo tijelo. U nogometu je, primjerice, fokus ponajprije na donjem dijelu tijela. Karateom se razvija svaki mišić, kao u plivanju ili hrvanju. Idealan sport za djecu – priča Cestar.
Prvi koji je na dan našega razgovora došao na trening bio je upravo trenerov četverogodišnji sin Filip koji uz kćer Janju čini pokretačku snagu Cestarova života, ne samoga onoga sportskoga. Nažalost, Janja je rođena s nevidljivom, neizlječivom i progresivnom bolešću – cističnom fibrozom.
– U radu s djecom puno mi pomaže to što imam vlastitu. Janja je sada premalena, ali bit će važno da se bavi sportom, za što je karate zbog važnosti disanja idealan. Jedan je to od razloga pokretanja škole karatea. Želim joj pomoći – kaže.
Nošen iznimno snažnim motivom, Cestar u Akademiji, ne klubu jer takva kategorizacija podrazumijeva natjecateljski karakter, želi njegovati vlastiti pristup karateu. Bude li potrebno, dovest će dodatnu trenericu kojoj je sam uručio crni pojas.
– Sada bih uzimao mlade, otprilike između četiri i deset godina. Stvori li se interes grupe starijih, dapače, voljan sam prenijeti im znanje – kazuje.
U prilog tome kako Cestar radi planski ide sljedeća, ujedno i posljednja izjava.
– Cilj je napraviti kvalitetan klub, konkurentan na državnoj razini u svim kategorijama koji će osvajati državne, pa i europske medalje. Svjestan sam kako mi je potrebno duže vrijeme. Kako bi se do toga došlo, potrebna su djeca. Raspisao sam, razradio cijeli projekt. Sve je spremno, ne radim stihijski i na ho-ruk – zaključuje.
