Krojački obrt Miran postoji 32 godine, u te 32 godine kaže nam naš sugovornik da se nitko nije zainteresirao niti ga pitao da bi izučio ovaj zanat te radio za njega. Zbog toga ne žali, ali istina je da, kako sam kaže, nakon što on ode u mirovinu neće biti nikoga da nastavi s radom i održi na životu njegovu dugogodišnju tradiciju.
– Bio sam sklon modi već s četiri godine, vadio plahte iz ormara i krojio raznorazne odjevne predmete – na samom početku nam je rekao Miran Strelec, trenutno jedini krojač u Koprivnici koji kroji po mjeri. U čitavoj županiji, a kako smo saznali iz Udruženja obrtnika Koprivnica, uz Mirana postoji još jedan muški krojač smješten u Križevcima, koji se bavi istom vrstom posla kao i naš sugovornik, a to je krojenje po mjeri.
Miran Strelec rođeni je Slovenac, rodio se u malom gradu Izola, završio je, u to vrijeme, trogodišnju Oblačilnu šolu u Ljubljani, zanat je istesao odmah po završetku školovanja u jednoj radionici u Izoli, koja se najviše bazirala na izradu uniformi za policajce ili carinike. Vrlo kratko vrijeme je radio na tom radnom mjestu, a igrom slučaja i života, vrlo brzo je upoznao svoju ženu Ružicu. U vrlo kratkom roku se dogodila lijepa ljubavna priča. Kad kažemo u vrlo kratkom roku, stvarno tako i mislimo. U to vrijeme kada je Miran upoznao Ružicu živio je u Kopru, Ružica je došla sa roditeljima na ljetovanje u taj slovenski gradić, upoznala Mirana te se dogodila ljubav na prvi pogled.
– Znali smo se 20 dana, a u tih 20 dana vidjeli smo se tri puta, srca su nam se spojila i nakon 20 dana smo se vjenčali. Ružica je živjela sa mnom u Kopru oko godinu dana, ali nedostajao joj je dom, Podravina, nedostajala joj je Koprivnica. I tako sam ja odlučio da ću zajedno s njom otići u Koprivnicu i započeti život u ovom prekrasnom gradu – rekao nam je Miran.
Po dolasku u Koprivnicu Miran se zaposlio u jednoj krojačkoj radnji i u njoj radio punih devet godina. Još godinu dana radio je u toj istoj radnji no promijenjeno joj je ime u Pomka. No, nakon 10 godina odlučio je da ide u privatnike, iako je u to vrijeme to bio veliki rizik.
– Bilo je to doba komunizma i svi su mi rekli da neću uspjeti, ali bio sam hrabar i evo zadržao sam se u ovom poslu 32 godine – rekao je Miran.
Miran Strelec isključivo radi prema narudžbi. Konfekcija mu i nije neki izazov.
– Krojenje prema narudžbi zahtijeva više truda, svaki čovjek je drugačije građen i potrebno je puno više posvećivanja i pažnje svakom klijentu da bi on na kraju svih krajeva bio zadovoljan – objasnio je Miran Strelec.
A da su klijenti zadovoljni i da mu vjeruju pokazuje i činjenica da mu se često prepuštaju u ruke i traže od njega da im preporuči što bi im savršeno pasalo na njihova tijela. Miran jako voli žensku modu, haljine, kostimi, kaputi su njegova specijalnost i ljubav. Sretan je što ima žene klijentice koje mu često dolaze upravo kako bi im krojio haljine za posebne prigode. Muška odijela su definitivno njegova specijalnost i u zadnje vrijeme, kako Strelec kaže, upravo su muška odijela i ženske haljine najtraženije.
– Kako se ova kineska roba pojavila, tako sam primijetio da je ljudima sve teže dati novac za kvalitetnu odjeću, no veseli me što ima ljudi koji i dalje žele kvalitetu, a u zadnje vrijeme sve više mi dolazi mladih ljudi, pogotovo muškarci koji žele modernija odijela i kapute – nadovezuje se Miran.
Miranova klijentela nisu samo Koprivničanci, odavno je naš sugovornik prešao granice Koprivnice. Zagrepčani mu itekako vjeruju i njegovi su vjerni kupci. Kreacije našeg sugovornika nose se i van granica Hrvatske, čak i van granica Europe. Tako Miran kroji odijela i za klijente s Novog Zelanda.
Miran je posebno ponosan na činjenicu da je šivao odijelo i jednom gospodinu iz Velike Britanije.
– Šivao sam odijelo i gospodinu iz engleske vlade. Došao je u Koprivnicu zbog ljubavi, a budući da je njegova odabranica mene poznavala i bila mi klijentica, dovela ga je kod mene. Bio je oduševljen mojoj malom malom radnjom, a iako ima dosta dovoljna primanja priznao mi je da si u Londonu ne može priuštiti krojača i tako sam ja postao njegov – prisjeća se naš koprivnički krojač.
Miran nam priznaje da se još uvijek zna samom sebi diviti dok zašije haljinu, jer njegova struka to nikad nije bila i stvarno gušta u tom poslu.
– Nikad mi se nije dogodilo da mušterija nije zadovoljna. Možda mi se jednom ili dva puta dogodilo da sam nešto zeznuo, ali to sam riješio tako da sam o vlastitom trošku kupio dodatni materijal i popravio “kiks” – govori nam Strelec.
Naš sugovornik nam je priznao da mušterije nisu baš uvijek svjesne svoje građe te traže neke nemoguće misije.
– Ja im u takvim situacijama objasnim da im ta kreacija neće stajati kao što stoji modelu na fotografiji koju su mi donijeli i stvarno me uglavnom svi poslušaju i zajedno dođemo do nekog kompromisa. To mi je drago, da mi vjeruju. Ipak imam dugogodišnje iskustvo – zadovoljan je naš sugovornik.
Miran je zapamtio riječi svog “učitelja” koji mu je prije 40-ak godina rekao da se tek onda dok zašije frak može smatrati pravim majstorom. I eto, 2019. godine, u maloj, idiličnoj radnji našeg sugovornika Mirana, zamijetili smo kako upravo spomenuti frak visi na vješalici.
– Jako puno godina radim ovaj posao, ljubav prema njemu još nije nestala. Kad sam prije 32 godine stvorio svoj Krojački obrt Miran bilo je to čudnovato kako sam i na početku rekao. Žao mi je što moje troje djece nisu zainteresirani za ovaj posao. Možda da sam ih usmjeravao, možda bi netko od njih osjetio istu ljubav prema krojenju kao što ja osjećam, ali s druge strane drago mi je što su sretni u životu i što su sami odabrali što žele – rekao nam je Miran.
Da fiksnog radnog vremena u životu privatnika nema, to se zna, a ni Miran nije izuzetak, tako da nas ne čudi činjenica da je iza sebe probdio noći i noći kako bi završio posao koji je obećao. Nažalost, kako nam je i sam rekao da do sada nije našao nikoga tko bi bio zainteresiran naučiti zvanje od njega, istina je da Miran vjeruje kako će njegova radnja nestati nakon što on ode u mirovinu. Šteta. Jer ovo je jedan skroman, a hvalevrijedan čovjek. Čovjek koji je na mnogim tijelima Koprivničanaca, a da to ni ne znate, čovjek kojem mnogi vjeruju i prepuštaju mu se, čovjek koji je definitivno zaslužio da u 32 godine postojanja njegova obrta dobije Plaketu grada Koprivnice. Čovjek koji nas je zadivio količinom ljubavi kada nam je pričao o poslu koji radi, a u kojem ga i dalje prvenstveno gura ljubav. Čovjek kojeg je ljubav na prvi pogled dovela u naš grad i koji nije mi u primislima imao da će jednog dana njegov život izgledati ovako.
