Profesorica povijesti likovne umjetnosti, slikarica i velika zaljubljenica u kiparstvo, majka i supruga te izuzetno zanimljiva žena, tako bismo je ukratko opisali.
Iva Bolfek sve je samo ne uobičajena, no što je uopće posebno i tko može određivati nečiju jedinstvenost i razinu zanimljivosti. Pitanje je to na kojeg nema lakog odgovora. Isto tako se ni umjetnost ne može definirati, ali kako god da okrenemo, njezine slike su nas osvojile na prvu i čim smo ih vidjeli znali smo da ćemo upoznati jednu krasnu ženu.
Odrasla je na stripovima i upravo se to vidi na njezinim radovima, a vidljivo je i da je na njima u prvom planu prikazana seksualnost na razne način te razne intimne situacije, većinom one malo neugodnije, a tako realne i svakodnevne. No, sama Iva nam govori kako u čitavom procesu njezina stvaranja nema ničeg seksipilnog.
– Ništa u slikarstvu nije seksi, zmazan si dok slikaš i to je to – objašnjava nam Iva.
S jedne strane pred nama stoji žena koja je podosta mirna i tiha, pomalo frajerskog stava i flegmatična, s druge strane njezine slike su sve samo ne mirne i tihe, dapače, itekako su frajerske.
– Meni su fora scene u kojima se mnogi mogu prepoznati. Bio to prikaz muškarca koji nije uspio zadovoljiti ženu ili pak neka druga, pomalo neugodna životna situacija, prikazana na šaljiv način – objašnjava Iva koja od početka ove godine stvara u ateljeu koji se nalazi u sklopu Ateliera Koprivnica u Kampusu.
Studirala je u Rijeci na Akademiji likovne umjetnosti, kiparstvo ju je tada jako zanimalo tako da nije puno razmišljala koji smjer će odabrati. Slikarstvo je slušala dvije godine, no više ju je zanimala glina, masa, kamen, no znate kako to ide, čovjek odrasta i mijenja se pa joj je tako s vremenom pojam pedagogije postajao sve privlačniji i upravo zato je danas tu gdje jest. Već osam godina je profesorica povijesti likovne umjetnosti u Gimnaziji Fran Galović.
– Ne potječem iz umjetničke obitelji. Mama uvijek priča kako sam bila strašno zločesto dijete, sve do trenutka kada bih dobila bojanku, onda bih postala najbolja. Moj prvi susret s nekim umjetničkim dijelom je bio Michelangelov David i tu sam već znala kaj hoću biti, bilo je to u petom razredu osnovne škole – prisjeća se Iva Bolfek, koja je iz prvog pokušaja upisala Likovnu akademiju u Rijeci.
Postavlja se pitanje zašto je baš na kraju svih krajeva odabrala pedagogiju.
– Mislila sam da nisam dovoljno dobra, bila sam okružena masom kolega koji su bili vrhunski crtači i kipari, a s vremenom se dogodilo da sam shvatila kako tako jako guštam u ulozi predavača. Ja i dan danas strašno volim svoj posao i ne bih ga mijenjala za ništa, stvarno se mogu zamisliti da ga radim i za trideset godina – govori Bolfek. A da su njezini radovi vrhunski, moći ćete se i sami uvjeriti 13. prosinca na njezinoj prvoj samostalnoj izložbi u AK Galeriji.
Predivna stvar koja vam se dogodi kada uđete u učionicu profesorice Bolfek jest da ćete odmah na prvi pogled primijetiti život. Primijetit ćete kako se tu stvara i kako se na njezinom satu gušta. Bijela platna, kistovi, boje…
– Kod mene ima dosta praktičnog rada za sve one koji to sami žele. Vodim likovnu grupu i stvarno mnogo mojih učenika su upisali akademiju, dizajn… Sve je to njihova zasluga. Svoje učenike tjeram da zagrebu ispod površine i da shvate da ništa nije nastalo slučajno već je sve promišljeno. Snimamo i art i dokumentarne filmove, održavaju prezentacije, pišu kritičke osvrte, obilaze izložbe – opisuje nam Iva svoj princip rada koji, moramo priznati, zvuči puno zanimljivije nego naši satovi likovnog prije 15-ak godina.
Ivi je cilj da njezini učenici, po završetku škole i jednog dana dok postanu ljudi, na svojim putovanjima znaju prepoznati romaničku ili gotičku kulturu, a kada i ako to nauče, ona je svoj posao dobro napravila. Umjetnost i glazba joj okupiraju ono malo slobodnog vremena koje ima s obzirom na činjenicu da je i majka (skoro) dvogodišnjeg Tome, no priznaje nam i da je velika ljubiteljica Formule 1 i uvijek će naći vremena i za pogledati dobru utrku.
Posebnost Ivina izgleda možete vidjeti i kroz današnje fotografije, jer kao i svaka druga “žena iz sjene” stala je pred naš objektiv, a evo kako je sama opisala svoj stil odijevanja.
– Volim izgledati lijepo, al nije mi to tak jako bitno. Biram robu u kojoj se osjećam dobro, a jedino za čim patim su bajkerske jakne. Stvarno imam svašta, štikle, haljine, patike, traperice. Uglavnom, dok sam bila na faksu rekli su da uopće ne izgledam kao likovnjak jer sam im bila previše obična – kroz smijeh je rekla Iva te zaključila da bi njoj bilo draže da ljudi gledaju njezine radove, a ne kako je ona obučena. Češće bira zagasite boje, “drečave” ne bi na sebe stavila nikad.
A takva je kad je i društvo u pitanju, više voli mirnija druženja.
– Nisam nešto društveni tip, draže su mi manje grupice ljudi i trudim se biti dobra prema njima. Također što se tiče mog karaktera, smatram da imam visok prag tolerancije, recimo nikad ne vičem, ali to je u mom poslu bitna vrlina. S druge strane stvarno sam uporna i tvrdoglava i zasad mi to nije bila mana – opisuje samu sebe Iva Bolfek, no priznaje da njezinom suprugu, FER-ovcu i inženjeru nije baš lagano s njezinom umjetničkom dušom.
Iva nema neku posebnu, odnosno konkretnu životnu želju koju želi ispuniti.
– Jedino što još želim u životu vidjeti je Guernica Pabla Piccasa i onda mogu sretna umrijeti – rekla je Iva, no ta želja nije njezin vrhunac niti jedini životni cilj. Koja je njezina najveća životna želja Iva još uvijek ne zna, ali osjeća da želi ostaviti trag na ovom svijetu. Mi se nadamo kroz umjetnost.
Ne postoji stil koji Iva ne bi probala, ne želi se ograničavati niti u slikarstvu niti u kiparstvu za kojeg kaže da će mu se vratiti. Njezini radovi pričaju priču, nastaju iz njezinih trenutnih raspoloženja, a sama misli da su radovi koji su nastali kada je bila neraspoložena puno kvalitetniji nego oni koji nastaju kada je sretna. Ne opterećuje se dok stvara, kritiku ne voli pa čak i dok su konstruktivne, ali tko ih voli, objasnila je Iva.
Pogledajte kako se snašla ispred našeg objektiva.
