Prije 18 godina bio je još maloljetan, maleni 16-godišnjak koji je odrastao uz glazbu, kojeg je majka Elizabeta, magistra glazbe, svakodnevno obasipala pločama, kazetama, CD-ima. S tih 16 godina prvi puta javno je “zasvirao” u Hudovljanima na oproštajki za vojni rok. Bila je to tada velika stvar za njega. 18 godina poslije stoji pred nama kako bi nam ispričao djelić svoje životne priče, jer istina je da je danas dospio puno dalje od početnih Hudovljana.
– Spuknul sam od nekud dva zvučnika, spržil CD-e i prek CD playera puštao glazbu – prisjeća se naš sugovornik. Osjetio je energiju ljudi koji su tu večer bili na oproštajki, osjetili su i oni njegovu i tada je nekako sve počelo, mic po mic. Tada je još uvijek bio Sebastian Pancir, danas se doduše i dalje tako zove, ali kada nastupa onda to radi pod umjetničkim imenom, DJ Sebax. Upravo danas će stati na pozornicu u centru nam grada, te uvesti sve Koprivničanke, Koprivničance i brojne druge posjetitelje u još jednu Koprivničku bajku.
Prije tog prvog nastupa u Hudovljanima, Sebastian je često radio fešte kod sebe doma, nije mu bilo strano niti da na tuđim feštama preuzme stvar, odnosno glazbu, u svoje ruke i uvijek se na kraju ispostavilo da je napravio odličnu atmosferu s odabirom glazbe. Često je znao čuti od prijatelja kako nije čak niti stvar odabira pjesme, nego načina na koji “gađa ljude baš tamo gdje treba”.
– Lagano kako sam počeo izlaziti van, istovremeno sam bio i konobar u Capronci i tamo sam upoznao Krnju. Gledao sam ga kako vrti te ploče i to je bilo to. Zaljubio sam se u DJ-ing, a nije mi problem reći, DJ Krnja je moj uzor, ali i moj veliki prijatelj – govori Pancir.
Lagano je krenuo u skupljanje glazbe, prženje CD-a, nabavio miksetu za 500 kuna, CD i DVD player i prvu gažu, odnosno prvu priliku, kako kaže, dobio je u Kaktusu. Upravo nakon te prve gaže nekako je sve počelo. Doduše trebalo mu je duže vremena da dospije do prvog noćnog kluba, no s vremenom je dobio priliku u Orinocu na poziciji privremenog rezidenta za domaću glazbu. Danas DJ Sebax svira u klubovima, kafićima, na privatnim zabavama, rođendanima, angažiraju ga i mnoge velike lokalne firme, dobiva pozive iz inozemstva, također iz drugih gradova kako u kontinentalnoj Hrvatskoj tako i na moru.
Kad je glazba u pitanju Pancirova ljubav su osamdesete i devedesete, dance, pop, rock, voli i R&B, no i prije, a i dan danas čak još i više, kada radi, svoje afinitete stavlja na stranu te se prilagođava zahtjevima klijenta i publike za koju svira.
– Prije deset i više godina ljudi su slušali totalno drugačiju vrstu muzike. Više se slušala strana glazba, danas nažalost prevladava turbo folk. Turbo folk nekad nije bio kakav je danas tako da sam i ja osobno imao dosta vremena da se prilagodim na današnje afinitete i taj balkanski štih koji je postao trend i mogu reći da je 80 posto ljudi upravo za turbo folk – kaže Sebax.
Sebax smatra kako je posao DJ-a čista psihologija i da se taj posao ne može raditi tek tako, već je potrebno itekako dobro na licu mjesta čitati ljude. Također smatra da se taj posao ne odrađuje, njega radiš sa srcem i sav si u tome od početka do kraja.
– Nije bitno samo pratiti hitove i ljestvice, bitno je promatrati ljude u lokalu. Zabavljaju li se, troše li novac, plešu li, stoje li. Gotovo uvijek kao DJ nađeš se u situaciji da moraš istovremeno animirati razne ljude, rockere, punkere, one koji vole zabavnjake, a moj posao je zadovoljiti sve, napraviti savršene prijelaze u glazbi da ne osjete hladnokrvni rez – kaže Pancir.
Odavno je već stvorio svoj stil što se tiče odnosa prema ljudima tako već mnogi i znaju da DJ Sebax nije i nikad neće biti jukebox, naravno ako netko ima neku želju i ako se ista uklapa u ono što svira, pustit će tu pjesmu, no nije mu to praksa. Često se susretao s ljudima koji su bili neugodni ili agresivni u svom naumu da dobiju ono što žele, no uvijek mu je uspijevalo zadržati ekipu u klubu iako im nije pustio pjesmu koju oni žele. Tu isto jako do izražaja dolazi maloprije spomenuta psihologija. Treba čovjek uspjeti ostati pribran i na lijep način objasniti alkoholiziranoj osobi da ne može baš sve biti onako kako si je ta osoba zacrtala, a pritom ne izazvati sukob ili neku drugu neugodnu situaciju.
– Znam gazdu, ne buš ti više tu radil, kakva ti je to muzika, znaš li ti tko sam ja – samo su neke od rečenica kojih se često naslušao. Neki su koristili i svoje, kako Pancir kaže, dosta bitne pozicije kako bi dobili ono što žele. Jer, nećemo si lagati, dok si pijan nisi svoj.
Osim agresivnih i neugodnih ispada, bilo je i nemoralnih ponuda.
– Naravno da je bilo. Nudile su se. Mene dan danas zezaju dečki kako dosta dobro izgledam, a druge strane nikad ni jednoj nisam popustil. Nisam jednostavno takav karakter. Nikad u životu si nisam dozvolio da se petljam s nekom curom vani, to nije dobro za moj, a ni za imidž lokala. Nije lijepo vidjeti DJ koji pušta muziku, a istovremeno flertuje. Dolazile su mi cure, ali uvijek sam to profesionalno odbio, jer na kraju svih krajeva meni je u interesu istu tu ženu koju sam odbio i zadržati u klubu – govori DJ Sebax.
Kada je bio mlađi znala ga je ponijeti ta atmosfera noćnog života, pijanih ljudi i zabave, pa je i sam znao popiti “koju čašicu više”. Nakon toga, kako kaže, molio se da preživi noć, a s vremenom je shvatio da iako alkohol opušta čovjeka, pogotovo kad ima tremu, s druge strane nije mu dobar prijatelj kad je na radnom mjestu.
Sebax priznaje kako i dan danas ima tremu prije gaže, stalo mu je da zadovolji i zabavi sve, često zna i satima, pogotovo kad su svadbe u pitanju, ne otići na kratki odmor iako je svjestan da će glazba nastaviti svirati i ako se on makne od miksete na pet minuta.
– Unazad tri godine stvarno su porasli pozivi od mladenaca da im sviram na svadbi, postao je trend i na našem prostoru angažirati DJ-a umjesto nekog benda da napravi najbolju feštu ikad. Ponekad nije lagan posao zadovoljiti i mladence i njihove prijatelje, roditelje, djedove i bake, ali uvijek se trudim da su svi sretni i da se, iako na takvim mjestima postoji velika razlika u godina, svi zabave. Uspijevam u tome – govori Sebax.
Ipak, svoje principe ima kad je u pitanju puštanje muzike.
– Ne puštam glazbu koja potiče agresiju, ako već puštam cajke onda pazim. Što se tiče naše glazbe, ne puštam Thompsona. Ne miješam kruške i jabuke i više manje se držim svojih principa. Jukebox nisam, iako svoj privatni ukus imam, prilagođavam se današnjim potrebama i željama publike, ali od nekih stvari nikad neću odustati – objasnio je Pancir.
Nekad mu nastupi nisu išli po špagi jer mu uvjeti to nisu dozvoljavali.
– Senjski karneval, nikad ga neću zaboraviti. Kao ni buru koja nas je zadesila. Velika pozornica, ja na njoj sa svom svojom opremom. Odjednom je počelo toliko puhati da se u jednom trenutku iza mene srušila rampa, stvari su počele letjeti. Kako sam bio smješten tik do mora tako je i sve ono što je sa mog stola letjelo i odletjelo u vodu. Samo sam čekao da mi i laptop frkne u vodu, ali znaš, nisam odustal. Odradil sam sve do kraja. A onda sam shvatio da hororu još nije kraj. Organizacija je bila jako loša. Došao sam sa suprugom Ivanom, sinom Fabijanom i tatom, trebali smo imati organizirani smještaj, no i to se izjalovilo. I dok sam se ja borio s nevremenom do šest ujutro jer ljudi nisu odlazili nikako, oni su spavali u autu – sjeća se Sebax. S druge strane, bilo je i onih lijepih noći kada je radio bok uz bok sa glazbenicima poput Petra Graše ili Nene Belana. Radilo se o privatnim zabavama.
Danas je sa suprugom Ivanom šest godina u braku, a imaju i dvoje djece petogodišnjeg Fabijana i tromjesečnu Kleu.
– Ne bih im htio da se jednog dana bave poslom kojim se ja bavim. Prije bih im rekao da se upišu u glazbenu školu, nauče svirati. Fabijan već sad voli jako pjevati. Volio bih da se bave glazbom pošto i sam potječem iz glazbene obitelji, ali ne bih volio da se bave DJ-ingom.
Nakon 18 godina sretan je što može živjeti od posla koji radi, licencirani je DJ i to mu olakšava mnogo toga, i dalje se vidi u ovome poslu no ipak govori nam kako bi se ipak želio pod svoje starije dane baviti nekim mirnijim poslom. Prvenstveno je, kako kaže, obiteljski čovjek.
– Ovaj posao treba toliko dozirati, ne dozvoljavam si nastupe izvan Hrvatske, odbio sam neke ponude. Moja obitelj mi je na prvom mjestu. Moja žena Ivana mi je velika potpora i to mi je jako bitno, jer kao što vidite moj hobi mi je postao posao i da nemam tako veliku potporu od nje ne znam kako bih radio ovo što radim. Nisam baš imao sreće s bivšim curama u tom pogledu, ali Ivana je došla u trenutku kada sam čak razmišljao pustiti muziku jer sam vidio da ne mogu zadržati ozbiljnu vezu. Upoznao sam ju točno u tom periodu premišljanja, takvu predivnu, totalno drugačiju od drugih i od samog početka me podržala u mom poslu. Vozila me u klubove, tražila glazbu sa mnom – priča nam Sebastian.
Kako će izgledati narednih 18 ili 28 godina života Koprivničanca, DJ-a Sebaxa, to zasad ne možemo znati, ali sudeći po količini žara kojim je pričao o svojim dvjema ljubavima, glazbi i obitelji, vjerujemo da će i dalje ostati ovako iskren i srčan. A ta su dva faktora, kako je dosad život mnogo puta pokazao i dokazao, najbitnija ako želiš biti sretan i uspješan čovjek.
