Prolazite li u rano jutro Ulicom Đure Basaričeka, vidjet ćete kako roditelji dovode mališane u Dječji vrtić svetog Josipa. Već po imenu vidljivo je kako je riječ o vrtiću usko vezanom uz vjeru, odnosno katolički vjerski odgoj. Odlučili smo, stoga, posjetiti koprivničku podružnicu čija se centrala nalazi u Zagrebu kako bismo se uvjerili razlikuje li se, i po čemu, od ostalih vrtića.
– Ne bih rekla da smo osobito različiti. Imamo cjeloviti program kojim djeci prenosimo vrednote. Učimo ih solidarnosti, prihvaćanju različitosti i tome da poštuju Boga, sebe i druge. Na spontan se i blag način, poštujući dječju prirodu, njeguje i duhovna dimenzija. Želimo da budu odgovorni prema cijelome svijetu. Drugačiji je pristup, kao i sami zaposleni, ali cilj je isti. Vjerski odgoj nije izdvojen iz odgojno-obrazovnog rada, već je ta dimenzija njegov bitan sastavi dio. Cijenim svakog odgojitelja i ravnatelja. Posao je zahtjevan, djecu treba postaviti na pravi put – smatra voditeljica Ljiljana Puljić, s. Gabrijela.
Ne želeći istaknuti razlog radi kojeg bi roditelji svoje mališane trebali upisati u njihov, a ne drugi vrtić, valja reći kako je prednost ujedno i mana. Naime, mali prostor onemogućava ih u realiziranju svih prijava. S druge strane, dvije kuharice, spremačica, dvije časne sestre i dvije klasične odgojiteljice, uz ukupno 47 djece rezultiraju boljom povezanošću, praktički obiteljskom atmosferom.
– Prije smo imali dosta problema s upisima. Međutim, sada imamo dvije skupine (Bubamare i Loptice, op. a.) u kojima je dosta predškolaca. Koliko ih ode, toliko ih primimo. S obzirom na veličinu prostora, zasad ih ostaje pet-šest neprimljenih – objašnjava Lj. Puljić, napominjući kako prednost pri upisu imaju braća i sestre ranijih polaznika.
Provevši sat vremena unutar vrtića, vidjeli smo kako se djeca, podijeljena u dvije mješovite skupine, nalaze u prizemlju i na katu. Kako nam je ispričala Lj. Puljić, jedna je odgojiteljica uvijek dežurna od 6 do 7.45 sati kada se pridružuje druga. Prvi korak svakoga dana jest desetominutna tjelovježba nakon koje slijedi doručak do 9 sata, ovisno o tome kada koje dijete roditelji dovedu. Organizacija i uređenje prostora potrebnog za održavanje aktivnosti novi je maleni zadatak koji pred njih stavljaju. Vremenski raspon provođenja aktivnosti ovisi o fokusu i volji djece koja, potom, odlaze na zrak. Po povratku, ručak i odmor za djecu od tri do pet godina sljedeće su stanice. Voditeljica dodaje kako predškolci imaju obavezu pripremati se za školu, u skladu s čime, recimo, vježbaju i uče brojeve, slova, trčanje ili koncentraciju. Svi zajedno, pak, u planu i programu imaju trenutku u godini primjerene aktivnosti. Djeca vrijeme do 16 sati kada dan prilazi kraju provode slobodno se igrajući.
– Dani su većinom isplanirani. Ponekad su djeca slobodnija, kao u vrijeme Božića kada ih dolazi manji broj. No i tada nešto moraju napraviti, barem nakratko. Velika je prednost što su uvijek prisutna dva odgojitelja. Rad je kvalitetniji, svako dijete ima vlastite zahtjeve, pa im se možemo posvetiti – tvrdi.
Mogu li djeca biti nekrštena, a roditelji ateisti?
Cjelokupni rad vrtića sv. Josipa temelji se na dvama programima koji se, prema riječima voditeljice, podudaraju. Prvi jest katolički vjerski, a drugi određen od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja.
– Svi ovdje imamo mandat biskupije kojim provodimo vjerski program. Riječ je o godinu dana dugom studiju koji je potrebno položiti. Idemo na dodatne edukacije, redovno nas provjeravaju – priča Lj. Puljić, spomenuvši kako jedna od četiriju sestara radi po Montessori programu, katehezi dobrog pastira završenoj u Đakovu, koji neizravno potiče djecu i učenje pretvara u igru.
Instantno odbacuje mišljenje i dojam mnogih kako se u njihovu vrtiću po cijele dane moli. Upravo suprotno, napominje kako djeci ništa nije nametnuto. Imaju potpuno pravo ne sudjelovati u nekoj od aktivnosti čime će im se bez problema organizirati druga. K tome im vjeru približavaju na jednostavniji, igrom prihvatljivi način.
– Nema smisla uzeti molitvenik i čitati im. Ali ću ispričati događaje iz Svetog pisma. Nismo zamjena za crkvu, već poticaj ljudima u dolasku do vjere i prihvaćanja čovjeka kao čovjeka. Želimo dijete ispuniti ljubavlju, što radi svaki odgojitelj, odnosno čovjek – govori voditeljica.
Iako u prijavnici za vrtić stoji točka o tome je li dijete kršteno, govori kako je ubačena isključivo radi vođenja evidencije. Preciznije, dijete se može upisati ako nije kršteno, dok roditelji mogu biti drugih vjera ili ateisti.
– Roditelje pri upisu uvijek pitamo hoće li vjerska obilježja biti problem, ali tijekom 21 godine radnog staža to nijednom nisam doživjela. Imali smo ljude koji uopće ne idu u crkvu, one drugih vjera ili ateiste te nevjenčane ili roditelje s djecom koja nisu krštena. Mi to od njih ne tražimo, ne postoje barijere. Nismo ovdje da bismo nekoga sudili. Naša su vrata uvijek otvorena – kazuje Lj. Puljić.
Dolaskom do kraja razgovara, voditeljica je napomenula kako se sestre financiraju od rada svojih ruku i subvencije Grada Koprivnice kojemu su iznimno zahvalni. U konačnici, podvučemo li crtu, jednostavan zaključak jest kako se ispred svakog roditelja nalazi sloboda u izboru vrtića.
https://www.facebook.com/epodravina/videos/743237336083115/
