Podravkin menadžment od 2000. godine nije mešetario samo kompanijinim dionicama koje su trenutačno pohranjene na Malti, nego je to činio i opcijskim dionicama koje su članovi uprave i prvog reda direktora dobivali kao nagradu za svoj rad. Samo od 2004. do 2008. godine članovi Podravkine uprave i top-menadžmenta, ali i šefovi u Belupu, Danici, pa čak i “lokalni” članovi Nadzornog odbora, zaradili su najmanje 53,7 milijuna kuna!

U tome razdoblju, prema podacima iz Podravkinih godišnjih izvješća objavljenih na internetu, kroz njihove ruke prošlo je 324.697 dionica, nominalno vrijednih gotovo 100 milijuna kuna, što je impozantnih oko šest posto temeljnoga kapitala koprivničkog prehrambenog diva.

Dug popis nagrađenih
Večernji list iz izvora bliskih istrazi koja se u Podravki povela zbog “projekta Spice”, a iz dana u dan otkriva nove sumnjive transakcije u koprivničkoj prehrambenoj kompaniji, doznaje kako su istražiteljima za oko zapeli podaci iz više od 250 menadžerskih ugovora i gotovo 70 aneksa na ugovore kojima se reguliralo pravo direktora da preprodajom dionica zgrnu mnogo novca. Pravo na “opcije” imali su svi članovi uprava koje je predvodio Darko Marinac – Željko Đurđina, Damir Polančec, Davor Cimaš, Nevenka Cerovsky, Miroslav Vitković, Dušan Tomašević, Dragan Habdija, Zdravko Šestak, Goran Markulin i Saša Romac – i to uz blagoslov NO-a, no nisu svi ih iskoristili, poput aktualnog šefa uprave Zdravka Šestaka.

Marinac je bio široke ruke i prema drugim menadžerima, pa čak i “lokalnim” članovima NO-a poput Đure Zalara, Marka Ećimovića i Franje Cirkvenca.

Opcijske dionice, naime, uobičajen su način da se menadžeri nagrade za dobro poslovanje i rast vrijednosti kompanije. Kupnja dionica osigurava im se po ponderiranoj cijeni iz jedne godine, a menadžeri ih onda mogu prodati nakon jedne ili više godina, i to nakon što dionicama cijena naraste, a razliku spremaju u džep.

No, u Podravki su se opcijske dionice dodjeljivale šakom i kapom širokom krugu menadžera, i to bez znanja NO-a, a poslovni su rezultati (dobit koja u to vrijeme nije prelazila više od 100 milijuna kuna) bili takvi da neke menadžere nije trebalo nagraditi, već kazniti. U toj podjeli opcijskih dionica najbolje su prošli Belupovi šefovi jer im je D. Marinac na ponderiranu cijenu dionica dao još i popust od 40 posto!

Polančecov paket
Prema podacima koje su zasad prikupili istražitelji, najviše su opcijskih dionica dobili šef Belupove uprave Stanislav Biondić (tržišne vrijednosti više od deset milijuna kuna) i njegov prethodnik Sani Pogorilić (sedam mil. kuna), kojeg je Marinac doveo na čelo Podravkine farmaceutske industrije.

Dobro je prošao i bivši zamjenik šefa Podravkine uprave Željko Đurđina (šest milijuna kn), dok je D. Marinac dobro zaradio na preprodaji opcijskih dionica vrijednih oko pet milijuna kuna, no još nije realizirao sve “pakete” na koje ima pravo.

Od sadašnjih članova uprave najviše je opcijskih dionica “okrenuo” Miroslav Vitković, u vrijednosti oko dva milijuna kuna.

Inače, Večernji list još je 2004. godine objavio kako je potpredsjednik Vlade Damir Polančec, tada još član Podravkine uprave, na preprodaji opcijskih dionica zaradio oko 600.000 kuna, no poslije je odustao od realizacije preostalog paketa od 13.000 dionica, na čemu je mogao zaraditi gotovo 5,5 milijuna kuna.