Nastava na daljinu novi je pristup s kojim su se suočili osnovnoškolci, srednjoškolci te studenti. S obzirom na situaciju s koronavirusom, jednostavno nije bilo druge opcije. Takvo je stanje na snazi posljednjih dana, a koliko će trajati nije poznato. Razgovarajući s nekolicinom studenata, saznali smo kako se nose sa situacijom, bilo da su iz Podravine i Prigorja, a studiraju u drugim gradovima ili su, pak, iz susjednih krajeva došli u Koprivničko-križevačku županiju graditi akademsku karijeru.
Dominik Smolak student je druge godine diplomskog studija Novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Dakle, na samome je kraju studentskoga života. Od diplome ga dijele dva kolegija – koje će, ne sumnja, uspjeti riješiti – te diplomski rad u vezi kojega bi radio otišao na konzultacije, što trenutno nije moguće.
– Dok iz jednog kolegija nemamo organiziranu online nastavu, već se svodi samo na pisanje zadaće, iz drugog kolegija nastava se odvija putem video chata. Koncept zasad funkcionira, putem kamere čak slušamo prezentacije jedni drugih. Problem je, međutim, u tome što nemaju svi kamere, pa je dojam da se komunikacija svodi na one kolege koji ih imaju, jer rasprava pisanim putem ne funkcionira – objasnio je Dominik, dodajući kako mu je takav način rada lakši jer se, našalio se, ne mora sređivati kao da ide na predavanje.
Uz koronavirus, Zagreb je pogodio snažan potres, no zgrada fakulteta proglašena je sigurnom za korištenje, prenio nam je Koprivničanac.
U glavnome hrvatskome gradu Sociologiju na Filozofskom fakultetu studira Adela Antolić iz Drnja. Uzevši u obzir zadaću i samo iščitavanje i gledanje predavanja, kaže kako se od njih definitivno traži više samostalnog rada.
– Većina profesora svako predavanje postavlja na sustav imena Omega gdje ga možemo pročitati ili pogledati snimku. Možemo im se javiti u slučaju nerazumijevanja nečega jer nam zadaju zadaću koja je vezana uz tjedno gradivo. Naravno, zadaću predajemo do određenog roka – pojasnila je Adela, studentica druge godine.
Iako si može samostalno rasporediti vrijeme, sigurna je kako je lakše otići na stvarno predavanje.
– Nisu ništa definirali niti precizirali. Informirali su nas na koji ćemo način rješavati kolegije, ali ne konkretnije od toga – kaže Adela, uvjerena da su profesori svjesni situacije, pa se shodno tome ne boji hoće li proći ispite, ali će nervoze zasigurno biti.
Brat i sestra, Mario i Andreja Hegedušić, inače iz Subotice Podravske, studiraju u Varaždinu. Mario na Fakultetu organizacije i informatike nema predavanja, već dobiva materijale s prezentacijama te isporučuje riješene zadatke. Jasno, time ima i više posla, čime mu treća godina studiranja zasad nije olakšana. No, ne boji se da će biti problema glede zaključivanja obaveza.
Andreja je, s druge strane, studentica četvrte godine Geoinženjerstva na Geotehničkom fakultetu gdje, ovisno o predmetu, ima online predavanja, samo chat ili im šalju prezentacije pomoću kojih individualno rade. Ukupno gledajući, tvrdi kako se sve održava po rasporedu. No, predaja kolokvija, koje će pisati online, i ispunjavanje zadataka, kao i odlazak na pravo predavanje bili bi svakako jednostavniji.
U Virovitici, u Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici, studira Ivona Kovač, također iz Koprivnice.
– Predavanja su od srijede do subote u terminu od 12 do 15 sati. Prijavljujemo se na jednu aplikaciju i slušamo profesoricu te po potrebi komuniciramo s njom. Predavanja su zanimljiva i korisna – tvrdi Ivona.
Usto što imaju dosta zadataka za obaviti u vlastita četiri zida, govori kako joj nastava na daljinu nije lakša. Ipak joj je, sada kao studentici treće godine, cilj što više naučiti. A k tome je pred njom i izrada završnog rada.
– Lakše je imati online predavanje, ali je na faksu lakše komunicirati s ostalima i dobiti pravovremene informacije. Manja je i mogućnost nesporazuma s obzirom da tijekom online predavanja internet može zaštekati – priča Ivona koja više ne brine kako će položiti određene ispite, već će se, poput ostalih, prilagoditi situaciji.
Na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, na drugoj godini diplomskog studija Novinarstva, sada je Virovitičanka Katarina Cvitić. Kako je na posljednjoj stepenici, Katarini problematična situacija glede predavanja zapravo i nije toliko problematična. I dosad je fokus, napominje, bio na samostalnom radu.
– Uz dobru organizaciju sve se stigne, čak i u ovim okolnostima. Mislim da i profesori smatraju kako će se sve realizirati na vrijeme – mišljenja je Katarina, spremna riješiti preostale ispite i napisati diplomski rad.
Meet Google aplikacija je putem koje se radi na prvoj godini Poslovanja i menadžmenta, također na Sjeveru. O tome nam je govorio Tvrtko Jukić.
– Izgled predavanja varira ovisno o profesoru, ali svi se trude što više izvući iz ove situacije. Što se tiče samostalnog rada, obavezno je napraviti seminare i PowerPoint prezentacije iz određenih predmeta, a i polovica predmeta svaki tjedan zahtjeva rješavanje zadataka za ocjenjivanje – priča Tvrtko, nestrpljivo iščekujući povratak na sveučilište i predavanja.
Dobra je stvar, dodaje, kako će predmete moći kolokvirati online, iako se lako izgubiti u silnim zadacima i različitim uvjetima profesora.
Za kraj, razgovarali smo i sa studenticom prve godine diplomskog studija Održive mobilnosti i logistike Patricijom Repnjak. Kao i kod Tvrtka, na predavanjima profesora Sveučilišta Sjever sudjeluju putem Google Meeta, odnosno videokonferencije. Prema njezinim riječima, koje se slažu s onima ostalih kolega, u samostalan rad potrebno je uložiti više vremena.
– Budući da imamo videokonferencije i malo je problem kada nas se više prijavi, svi studenti imaju isključene kamere i mikrofone kako bi profesori mogli održati predavanje. Ukratko nam prepričaju što ćemo raditi i onda prebace na prezentaciju koju su pripremili i predaju prema njoj. Malo je “teže” jer manjka interakcije i dijaloga između nas studenata i profesora. Ako nas nešto muči ili imamo pitanje moramo poslati mail i čekati odgovor – priča Patricia te napominje da se profesori zaista trude kako bi olakšali situaciju.
– Problem je što ne možemo doći do potrebne literature budući da knjižnice ne rade, pa smo tako zakinuti i što se tiče učenja i pisanja seminarskih radova, zadataka – nastavila je.
Patricia živi u Koprivnici, ali je svjesna kako je putnicima komfornije i jednostavnije pratiti nastavu putem interneta. Svejedno, smatra da su klasična predavanja bolja zbog mogućnosti traženja objašnjenja i pomoći profesora u datom trenutku.
– Nadam se da će, s obzirom na situaciju, profesori biti obzirniji da nismo bili u mogućnosti doći do potrebnih izvora za učenje i pisanje seminarskih radova i zadataka te da će kriterije prilagoditi tome. Što se tiče ispita, rečeno nam je bilo da zasad ni oni sami ne znaju kako će se to koncipirati, sve ovisi o tome kako će se situacija razvijati – zaključuje Patricia.
