Nikolina Zadravec, Podravkino desno krilo i jedna od omiljenijih među suigračicama, još uvijek se oporavlja od teške ozljede koljena. No, trenutak povratka na teren sve je bliži. Napomenimo samo da smo razgovor s njom odradili prije nego što su stigle odluke kako je hrvatsko prvenstvo poništeno, jednako kao i EHF kup.
Koliko povjerenje klub ima u nju i njene sposobnosti svjedoči činjenica da su joj ponudili produženje ugovora usred njenog oporavka. Zanimalo nas je kakvo je stanje kod nje kad je koljeno u pitanju i kako gleda na ovu cijelu situaciju sada kada je koronavirus u prvom planu.
Kako teče tvoj oporavak?
Oporavak za sad ide po planu, i više nego dobro usudim se reći. Svakodnevno sam u kontaktu s kondicijskim trenerom, koji mi daje upute i priprema me kako odraditi treninge. Osjećam se dobro i vjerujem u svoj skori povratak na teren.
Prošlo je pet mjeseci i tjedan dana od operacije. Puknuće križnih ligamenata koljena je jedna od najtežih ozljeda, prvenstveno zbog toga što je vremenski dug oporavak. Većinom odradim po dva treninga dnevno, dok je nedjelja slobodna za opuštanje i odmor.
Najteži period je bio prvih mjesec dana nakon operacije jer se ne smiješ previše oslanjati na nogu, a nemaš previše ni osjećaj da je to ‘tvoje koljeno’. Sve što se radi s nogom na početku, bude najteže. Ja sam prvo morala krenuti ponovno učiti hodati, pa trčati, nakon toga neke teže vježbe. Tako da nema nešto što bih posebno izdvojila jer ništa nije bilo lako.
Što ti je prolazilo glavom kad je bol poslije operacije bila najjača? Tko ti je bio oslonac, i još uvijek jest, za vrijeme rehabilitacije?
Sada ću vam reći iskreno. Nakon operacije taman je igrala Podravka, a ja sam dovedena u postoperativnu salu. Prvo što sam uradila jest upalila TV da gledam cure kako igraju. Nakon nekog vremena uhvatila me neka panika, nisam osjećala noge, što je normalno bilo zbog anestezije koja je još djelovala, a ja gledam cure kako trče i igraju. Tako da sam brzo ugasila TV i pokušala zaspati – priča Nikolina s osmijehom prisjećajući se teških trenutaka za svakog sportaša.
Znam u kakvoj formi sam bila i kako sam se osjećala prije ozljede, i to je ono što me guralo naprijed kad je bol bila najjača. Znala sam da će sve to proći i govorila sam sebi da ću se vratiti još jača, u takvoj situaciji nemaš previše izbora. Ako gledaš pozitivno, pozitivno će se vratiti.
Moj najveći oslonac je bila i jest moja obitelj. Naravno tu su i ljudi u klubu, kondicijski trener, cure koje su bile od pomoći kad je trebalo, posebno Mugi (suigračica Dijana Mugoša) koja je stvarno pomogla kad je bilo najpotrebnije i od srca sam joj zahvalna.
Činjenica jest da tvom oporavku u prilog ide zasad mala odgoda prvenstva i europskih natjecanja. Što ti kažeš na to?
Ovisi kako gledate na sve to. Ima nešto istine i u tome, ako ćemo sada pogledati samo moju situaciju. U konstantnom sam treningu, dok neki igrači nemaju uvjete za rad i treninge kako inače rade, ili pak samo održavaju neku kondicijsku formu, tako da vjerujem da ćemo na kraju na isto doći. Tko zna, možda i zaigram do kraja ove sezone ako će se nastaviti EHF kup ili Prva hrvatska rukometna liga za žene.
Kako je bilo gledati cure sa strane, misliš da možete do kraja?
Meni kao igraču nešto najteže je kad sjediš na tribinama i gledaš utakmicu. Vjerujem u svoju ekipu, dobra smo klapa i smatram da smo mogli doći do finala.
Da nije bilo ove pauze, kad si predviđala svoj povratak u puni ritam treninga?
Sve ovisi kako se radi i trenira. Svako koljeno je drugačije i svaki oporavak vremenski različiti. Moja situacija je bila negdje nakon šest, sedam mjeseci od operacije da se vratim u puni ritam treninga, što bi značilo početkom šestog mjeseca.
Što misliš da bi trebalo učiniti po pitanju hrvatskog prvenstva? Prekinuti i poništiti, ili proglasiti prvake po sadašnjem stanju?
Ne mogu dati konkretan odgovor na to pitanje. Sve ovisi o koroni kako će se razvijati, a to nitko ne zna. Ako se na primjer predviđa karantena do lipnja, smatram da bi bilo najbolje da se proglasi pobjednik po sadašnjem stanju.
U EHF-u se šuška o Final Fouru, kako ti se sviđa ta ideja? Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Sviđa mi se ideja, smatram da bi to bilo najbolje. Odigra se jedna utakmica u polufinalu i tko pobijedi taj je u finalu. Što se tiče moje budućnosti, ja sam produžila još na dvije godine s Podravkom tako da sam fokusirana samo na to. Prvenstveno želim zdravlja, da dobro treniram i igram. Da se napravi veći iskorak u Ligi prvaka. Smatram da imamo dobar stručni stožer i da dobro radimo, kao što se vidi iz godine u godinu po rezultatima.
Nikolini se želja nije ispunila jer i prvenstvo i EHF kup su poništeni. Sad se čeka datum objave početka ljetnih priprema, a to će vrijeme Nikolina Zadravec iskoristiti da se što bolje spremi za povratak na teren.