Fine maline, kratko i jasno. Mnogo je onih koji su kušali slatke proizvode OPG-a Loth iz Torčeca pokrenutog 2017. godine koji se, zapravo, krije iza efektnoga naziva brenda kojim upravlja vlasnik Daniel Loth.
Na jednom hektaru zemlje u Torčecu smješteno je oko 5000 sadnica malina. Kako je priča uopće krenula, pitali smo se razgovarajući s Danijelom koji je godinama radio u Prelogu, što je podrazumijevalo naporna putovanja. Odeš po mraku, dođeš po mraku. S obzirom na to da je oduvijek bio zainteresiran za voćnjake, a zemlja je bila tu, pod nosom, odmah iza kuće, bilo je jasno u kojem će se smjeru njegov život okrenuti. Valjalo je prvo odlučiti što posaditi. Svi su tada, prisjeća se, krenuli s aronijom. Drugu su sreću tražili u lješnjacima. Opcija su bile i borovnice koje zahtijevaju kiselo tlo. Ono u Torčecu, međutim, gotovo je neutralno, iako postoji način sadnje pomoću vreća, pri čemu tip zemlje više ne igra ulogu.
– Nakon određenog vremena rekao sam svojima kako mi se više ne da putovati – priča nam Daniel kako je napustio posao u susjednoj, Međimurskoj županiji, a potom se zaposlio bliže kući te istovremeno vodi OPG na kojemu ponekad ima i ljute paprike, orahe i lješnjake. Uz svoj osmosatni posao, radi i na OPG-u.
Kupine i maline, konačna odluka bila je između njih. Gdje ih pikneš, ondje će izrasti, bila bolja ili lošija godina, govori nam. Prije no što se bacio na posao, istraživao je i istraživao, kopao. Razgovarajući s voćarima, saznao je kako je bolje koncentrirati se na jednu vrstu. Kupina je podložnija bolesti, nego malina. Ali, malina s kupine puno lakše pokupi nešto što će u konačnici utjecati na plod.
Očiti zaključak – malina je ta!
“U srpnju je ujutro bilo osam stupnjeva, a poslijepodne 28.”
Kako bi obuhvatio cijelu sezonu – u normalnim uvjetima, od sredine lipnja do kraja rujna – posadio je tri od oko 200 postojećih vrsta: tulameen, polku i tadmor. Svjedoci smo čudne godine, u ovome slučaju gledajući vrijeme. Sama kiša ne predstavlja toliki problem. Borba se vodi s velikim razlikama u temperaturi, neravnomjernim količinama padalina, a posljedično i natopljenim tlom te isparavanjem zbog kojega pada izdržljivost malina.
– U srpnju je ujutro bilo osam, a poslijepodne 28 stupnjeva. Kao da si ih iz frižidera stavio na sunce. Maline tada ne znaju što je, čim ih primiš, možeš ih baciti. Prevelik stres. Ne mogu takve staviti u mjericu, odavde do Zagreba postat će sok. Koristili smo ih, stoga, za domaće potrebe, džemove ili sokove – objasnio nam je, dodajući kako su takvi uvjeti rezultirali miješanjem perioda dozrijevanja, pa više, kaže u šali, ne zna kada je i gdje brao.
Kao što i ime sugerira – obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo – Lothovi su posao zadržali unutar obitelji. Uz Danijela, s malinama rade i njegova zaručnica te otac i majka najčešće zaduženi za ubiranje plodova koji završavaju u mjericama od 250 i 500 grama. Iznimnu važnost stavio je na plasman putem interneta, odnosno web stranice i glavnoga kanala, Facebooka. Prodaje ih privatno, smatrajući kako na taj način može postići višu cijenu. Konkretnije, ove je godina kilogram koštao 30 kuna. Do manjega korigiranja, porasta, vjerojatno će doći nagodinu. Nije mogao ostati imun na izjave kupaca čije je često mišljenje kako može tražiti i više. Suradnja s trgovačkim lancima ili prehrambenim tvrtkama zasad nije izgledna jer podrazumijeva moguće odustajanje što bi značilo kako će mu ostati velike količine koje će teško prodati.
– U srpnju, kada je krenula sezona, napravio sam raspored prodaje. Popunio sam ga do sredine kolovoza. Morao sam odbijati ljude, govoriti im kako ću maline imati u drugoj polovici kolovoza, jedino ako bude viška, više se nabere ili ljudi odustanu. Ljudi su bez problema čekali, zapisivao sam ih – tvrdi Daniel koji se na tjednoj bazi upućuje u Zagreb čiji stanovnici traže njegove proizvode.
“Manje-više sve maline s placa dolaze iz okolice.”
Na Lothovu nasadu koristi se kompleksna aparatura smještena u drvenoj kućici. Automatsko navodnjavanje koje koristi prognozu i meteorološku stanicu za izračun potrebne količine vode, prskalice kojima spušta temperaturu između sadnica te prihrana načini su kojima osigurava i poboljšava urod. Od kemikalija kaže kako se oslanja isključivo na one protiv plijesni. S bolestima ploda uglavnom nema problema, kao ni tučom ili mrazom, čestim ubojicama svega što raste. Mraz može spržiti lišće, nakon čega će plodovi samo kasniti. Nije da ih uopće neće biti, osim u ekstremnim scenarijima.
– Malina uvijek ima, čak ih nedostaje. Dolaze iz susjednih zemalja, u trgovinama ih ima iz Poljske. One nisu poput jabuka ili lubenica, privatnim osobama ne isplati se otići nekamo po njih te prodavati po višoj cijeni. Manje-više sve maline s placa dolaze iz okolice – svjedoči Daniel koji svojim kupcima nerijetko savjetuje zamrzavanje čime se čuva svaki plod, ne gubeći na kvaliteti.
Unatoč manjim ili većim vremenskim poteškoćama, iz Danijelova voćnjaka izašlo je dvostruko više malina nego prošle godine. Ispričao nam je kako je to posljedica samoga nasada kojemu su potrebne tri-četiri godine kako bi ostvario puni potencijal. Premda optimistični podaci za jedan hektar prizivaju od pet do sedam tona, nada se kako će njegov nasad dati barem od tri do pet. Za ostvarenje maksimalne količine potrebni su idealni uvjeti: stalno sunce, navodnjavanje i temperatura do 28 stupnjeva. Malinama, na tome tragu, smetaju užasne vrućine zbog kojih dobivaju pjege. Možda se okus ne mijenja, ali izgledom više nisu toliko lijepe. Oči prve jedu, kaže se.
– Idem korak po korak – kratko kaže, aludirajući na planove.
Želja je, naime, možda već sljedeće jeseni ubaciti i spomenute borovnice u vrećama ili povećati količinu malina, a kroz koji godinu krenuti i s preradom voća, za što su pak potrebni posebna oprema i dozvole.
