Prije više od tri godine radio sam priču o novim vjetrovima koji pušu križevačkim nogometom. Novi vjetrovi zapravo imaju svoje ime, prezime i karakter. Većinom su to bivši igrači, gradski poduzetnici kao sponzori, roditelji čija djeca treniraju u blatu onkraj ceste. Svi zajedno uprli su snage u čišćenje dugova i loših odluka kad se na klub gledalo kao na Championship Manager 01/02 koji je žario i palio tih godina. Kad su tribine bile poligon za prikupljanje simpatija među pukom, klupske prostorije poluga za jačanje moći i utjecaja, a svlačionice su bile nakrcane (pre)plaćenim likovima koji su čepili krvotok omladinske škole i razvoj mladih igrača, a zauzvrat je klub dobio osrednje ili loše rezultate. Realno, da su rezultati i bili prvoklasni, bila je to rupa bez dna koju je puniti mogla isključivo gradska blagajna jer nitko normalan ne bi trpao privatan novac u džepove prolaznika, no kad raspolažete s „tuđim“ (vašim) novcem, puno je lakše odriješiti kesu.
Bila je to slatko-gorka priča koju možete pročitati ovdje. S jedne strane uspješna sezona prve momčadi, ulaganje u mlade trenere i Školu nogometu, stabilan broj mladih na treninzima, a na drugoj zastarjele svlačionice, pohabane pločice, potrgani tuševi, blato na terenu. A kako šećer dolazi na kraju, tako je sve manje gorčine, a priča ovih dana postaje sve slađa.
Naime, na ovaj tekst ponukala me Viber grupa križevačkih veterana koja je gorila pod dojmom velike pobjede prve momčadi nad Varteksom. Hrpa komentara, čestitki, dobre zajebancije i pozitive. Kad slavite druge ljude i kad ne pitate što tu ima za vas,, kad se širi val zadovoljstva jer imate emocije prema klubu i gradu koji predstavljate, slavodobitno možete reći da ste na pravom putu.
Nekako u isto vrijeme poklopila se najava gradskih vlasti o otkupu zemljišta iza gradskog stadiona i širenju sportskog kompleksa, odnosno gradnji pomoćnog terena. Priča je to koja se godinama kotrlja, a koju je štopala rascjepkana privatna imovina. Naime, za kraj ljeta 2021. sprema se veliko ulaganje u križevački stadion, od gradnje novog pomoćnog terena preko natkrivanja tribine i dizanja klupskih prostorija na kat do konačnog micanja drvenih klupa i postavljanja stolica, pa sve dalje do rekonstrukcije i konačnog finaliziranja obnove atletske staze.
Nogometna priča križevačkog trećeligaša poprima sve ozbiljnije konture uređenog kluba, izgradnja infrastrukture unijet će svježu dozu entuzijazma među čelne ljude ali i ponukati nove naraštaje mladih da postanu dio jedne pozitivne sportske priče koja ima potencijal zaraziti i šire mase od prosječnih nogometnih zaljubljenika lokalnog nogometa. Kao šlag na tortu stabilnom poslovanju, domaći građevinski gigant Radnik postao je glavni sponzor kluba. Na mjesto predsjednika ustoličen je Darko Jambreković, tajnik i predsjednik Nadzornog odbora Radnika koji će uskoro navršiti pune dvije godine kako je na čelu NK Radnik Križevci.
I tu dolazimo do košarke. Taj isti Radnik dugi je niz godina glavni sponzor košarkaškog kluba koji također nosi njegovo ime, a iznos koji se godišnje uplaćuje na konto KK Radnik još uvijek ima veću „težinu“ od nogometnog kluba, iako je broj djece, trenera i publike na tribinama čvrsto na strani nogometa. Legendarni sportski djelatnik i trener Ante Tomas odlazi u mirovinu (profesorsku), a čini se kako je došlo prirodno vrijeme da se od čelnog mjesta KK Radnik oprosti i dugovječni predsjednik Josip Šikić.
Križevačkoj košarci pod hitno je potrebna doza svježe krvi, ideja i energije koja će zainteresirati neke nove klince, a kao jedan od potencijalnih rješenja sve se češće spominje Dominik Nervo, igrač seniorske ekipe poznat po svom neustrašivom duhu i srčanosti. Nervo se kao idealno rješenje spominje zbog svog košarkaškog pedigrea, odlučnosti i borbenosti koja mu jamši široku podršku društvene zajednice, ali i poslovnog uspona kroz Radnikove firme. Ostaje pitanje što se čeka da i košarku preuzmu bivši igrači, sportski zanesenjaci, odnosno ljudi s imenom, prezimenom i karakterom?