Godina 2015. čini se kao davna, blijeda prošlost, iako nije. Što smo tada radili, gdje bili i što doživjeli, rijetki pamte. Možda su zidovi i stolovi promijenili svega pet kalendara, no Koprivničanka Ivana Kirilenko zasigurno se dobro sjeća kako je već s 15 godina, možda i ranije, željela živjeti od nogometa, otići u inozemstvo i uputiti se u profesionalizam. Danas, 2020., ostvaruje ono što je sanjala. Iz Ženskog nogometnog kluba Koprivnica otišla je u Ženski nogometni klub Split, jedan od najboljih hrvatskih.
– Velika mi je čast biti ovdje. Do kontakta je došlo između trenera Marija Gregurine i Božidara Miletića. Pozvao me u Split na probu. Nakon sedam dana, Uprava i trener Miletić donijeli su odluku, željeli su da ostanem i borim se za prvih 11 – priča nam Ivana.
Smještena je u Splitu, kaže predivnom gradu na koji se brzinski priviknula. Zapamtila je kamo ne ići na kavu, uz smijeh govori. U klubu je, pak, atmosfera super. Naravno, prevladava kompetitivni duh, svaka igračica traži način kako se izboriti za mjesto u sastavu, što podrazumijeva intenzivne treninge. Tako možeš samo napredovati, sigurna je Ivana.
– Bilo je teško napustiti Koprivnicu, bilo je to teških tjedan dana – od prilagodbe do stresa kod ulaska u novu svlačionicu i toga hoću li dobiti povjerenje trenera. Nijednom nogometašu ili nogometašici nije lako. Više od 20 cura u sastavu, a potrebno je 18. Nije lako, kako sa životne strane, tako i s nogometne – govori.
Sve je lakše kada radite ono što volite. Premda je zakoračila na višu stepenica, Ivana – svjesna kako se mnogo životnih aspekata treba poklopiti da bi otišla van Hrvatske u klub još većega renomea – teži većim ciljevima.
– Zahvalna sam na svemu što prolazim, znam da bi puno cura dalo sve kako bi bilo na mojem mjestu. Teško mi je biti strpljiva, mlada sam i htjela bih sve odmah. No, naučila sam da jednostavno treba čekati svojih pet minuta – dodaje.
“Važno je iskoristiti svaku priliku. Samo rad i rad!”
Popularnost ženskoga nogometa raste iz dana u dan. Unatoč tome, predrasude i ružni komentari i dalje se mogu čuti uz terene na kojim djevojke pokušavaju ostvariti svoje želje. Stoga, potrebno je osvješćivati publiku, raditi na promociji, ulagati i marljivo raditi. Puno je prostora za napredak, sa sigurnošću govori Koprivničanka s dalmatinskom adresom.
– Predrasuda je manje nego kada sam počinjala. Ali, i dalje ima onih koji kažu kako je nogomet muški sport. Ne volim raditi usporedbe – kao, pa i muškarci plešu balet – jer svatko se bavi onime u čemu se vidi i čime je sretan. Time se treba voditi, ne onime tko će što pričati – smatra Ivana, dodajući kako je isprva reagirala na izjave takvoga tipa, dok je danas okružena ljudima koji pokazuju poštovanje i podržavaju njezinu, kao i ljubav ostalih djevojaka, prema nogometu.
Splićanke su u prva četiri kola Prve HNL za žene upisale jednako toliko pobjeda. S 4-0 nadigrale su Marjan, od Dinama su bile bolje 2-0, a s visokih 0-7 i 8-0 pregazile su zadarski Donat i Viktoriju. Ivana je u prvoj utakmici na teren izašla u 63. minuti, protiv zagrebačkih igračica priliku je dobila u završnici, dok je u preostalim dvjema utakmica dobila po 25 minuta.
– Moram se nametnuti. Mlada sam, ali i puna samopouzdanja. Važno je iskoristiti svaku priliku. Prilagodba je prošla, o tome više nema razmišljanja. Sad samo rad i rad – motivirano zvuči Ivana kojoj je uzor tko drugi nego igrač o čijem se radnom karakteru konstantno govori – Cristiano Ronaldo!
– Sve je stekao teškim radom, odličan je pokazatelj djeci da jedan tako siromašan dečko može živjeti u palači i raditi ono što voli. Stvar je onoga koliko to jako želiš i koliko si spreman žrtvovati – smatra.
Dok ne trenira i ne razmišlja o nogometu, Ivana čita i gleda filmove te večeri krati šetnjom uz more, puni baterije za idući dan i novo dokazivanje.
– Moja je obitelj uvijek uz mene, zahvalna sam im na tome jer su svjesni koliko truda, volje i želje stoji iza svega. Nadam se da ću ih još puno puta učiniti ponosnima – zaključuje.