Ušli smo u tjedan blagdana Svih svetih. Dok ljudi već danima kupuju po dva, tri, pet ili deset lampaša, trgovci neumorno pune police. Mnoge tradicije prestaju biti upravo to – tradicije, već postaju dio prošlosti, ljudi ih više ne prakticiraju. Odlazak na groblja krajem godine ipak opstaje.
S time se slaže i Nina Sabol, vlasnica koprivničkog obrta Rudi koji već 30 godina proizvodi i prodaje lampaše iz vlastite, obiteljske proizvodnje. Posao je naslijedila od oca koji je, prisjeća se, krenuo s ukrasnim svijećama, kasnije shvativši kako su lampaši bolja opcija.
– Nekad nas je na tržištu bilo manje, svega troje. Kako su stizali trgovački lanci, tako je kvaliteta bila sve niža. Mi i dalje radimo kao što smo i prije – tradicionalno i kvalitetno! – govori nam.
Nina i njezina majka Manda, suprug Roman, koji ima stalan posao, te djeca i studenti Mario i Mirta od materijala isključivo hrvatskih proizvođača rade lampaše koji, objašnjavaju nam, možda jesu manji od onih iz trgovina, ali su puno teži, što znači i kvalitetniji. Napominje kako ne može reći da oni masovno proizvedeni nisu dobri, izgorjet će, ali za to će im trebati daleko manje vremena od onih koje sklapaju ruke obitelji Sabol.
– Neki ljudi razumiju kako je naš proizvod kvalitetniji. U interesu nam je da lampaš gori, ipak sam ja ovdje tijekom cijele godine. Ne bude li gorjelo, ljudi više neće kupovati – vjeruje N. Sabol, dodajući kako za njihovu cijenu kupci dobiju veću kvalitetu.
Nina nam je teorijski objasnila postupak izrade, dok ga je sin Mario u njihovoj radionici predstavio. Dobro uvježbane ruke na stol prvo postavljaju lampaše, odnosno plastiku s umetnutim uloškom. Parafin tope u kotlu te ga toče u plastiku, a zatim lampaše poklapaju i pakiraju u kutije. Jednostavno, ali posla je puno, posebice pred skorašnji blagdan kada često dane provode radeći. Ostatak godine, pak, lampaše sklapaju ovisno o potražnji.
– U zadnje vrijeme fest kupuju staklene jer su ekološki, samo se zamijeni uložak – tvrdi N. Sabol, otkrivajući kako imaju više od 30 različitih vrsta, s time da stakleni nisu direktno njihov proizvod, kao ni električni koje, također, nude.
Neovisno o tome što ljudi i dalje postavljaju lampaše na grobove dragih, preminulih prijatelja ili članova obitelji, N. Sabol smatra kako se više gledaju cijene, traže jeftinije opcije. Njima, uzevši u obzir da ih se šest dana u tjednu može pronaći na koprivničkoj Gradskoj tržnici, puno znače stalni kupci, oni koji su prepoznali kvalitetu i koji češće navraćaju kako bi kupili lampaš ili dva. S druge strane, tijekom aktualnog tjedna nije neuobičajeno vidjeti kupce kako njihov kiosk napuštaju i s par desetaka komada.
– Volim svoj posao. Ne idem s grčem na posao. No, bez svih članova svoje obitelji to ne bih mogla – sigurna je N. Sabol.
Glede budućnosti, želja je nastaviti na ovaj način. Ne povećavati obujam posla, već radeći samo za sebe, ne za trgovine, na tradicionalan način izrađivati lampaše. I s veseljem.