Vjerojatnost da provodite vrijeme s bakom i djedom poprilično je velika. Prabaku i pradjeda tek rijetki sretnici imaju priliku upoznati. A koljena iza toga, praprabaka i prapradjed, daleka su prošlost, mnogi im ni ne znaju imena.
U rodovnicama perzijskih mačaka Božene i Ivana Jelenčića sve je to poznato, istaknuto crno na bijelo, kako se veli. Korijenje mačjeg obiteljskog stabla ide poprilično duboko, upravo do onih prapra članova. Križevački, danas umirovljeni bračni par 30 godina bavi se uzgojem tih divnih, umiljatih stvorenja. Motiv za nabavu prve bila je želja kćeri za kućnim ljubimcem, mačkom. Svidjela joj se Tiffany, perzijska crna kornjačevina čije su šape u njihov dom zakoračile 1989. godine. Krenule su prve izložbe, a četiri godine kasnije braća Foenix i Felix iz karlovačke obitelji Benzon bili su prvi s rodovnicom uza se.
– Kada biste običnu mačku odgojili u kućnim uvjetima, vjerujem da ne bi bilo velike razlike između nje i perzijske. Zbilja su mazne, privržene, nisu zločeste. S njima nema problema, obične su možda živahnije – objašnjava nam gospodin Ivan razliku između, dakle, perzijskih i, nazovimo ih, običnih mačaka.
Kratkodlaki četverac Elsa, Penelopa, Tiffany i Ruby te dugodlaki James Dean trenutno šeću hodnicima Jelenčićevih, spavaju iza kutne garniture, uživaju u velikoj instalaciji ili čekaju osobu koja će im posvetiti vrijeme. Svaki je drugačijeg karaktera, ne razlikuje ih samo boja i pri izboru važna činjenica – je li u pitanju mačić ili mačkica? Svejedno, od mnogih se teško rastati kada po njih dođe zainteresirani kupac. Jednostavno vam prirastu srcu. A kako i ne bi kada vam se smjeste u krilo i sklupčaju čekajući dlan vaše ruke nakon čega počinju – presti.
Mačke imaju prezime!
Od Kalnika naziv je njihove uzgajivačnice pokrenute 1995. godine, registrirane pri Ministarstvu poljoprivrede. Ona ujedno služi kao mačje prezime, pa je tako puno ime, recimo, Else – Elsa Od Kalnika. Uz Tiffany i Ruby, pristigle iz drugih uzgajivačnica, stoji Queen.
Kako je koronavirus utjecao na sve društvene pore, tako je biljeg ostavio i na prodajnim tokovima. Ono što su prije činili bez problema, direktno isporučivali mačke po Hrvatskoj ili u Belgiju, Sloveniju, Švicarsku, Austriju i druge zemlje, danas je uvelike otežano. U normalnim uvjetima, priča nam Ivan, prodaju ih manje-više brzo, budućih je vlasnika puno. Ali, po cijeni od 500 eura – što je, napominju, čak i četiri puta manje u odnosu na cijene u drugim europskim zemljama – daju ih s najmanje tri i pol navršena mjeseca.
– Da bismo dobili kvalitetu, potrebno je dati im dobru hranu. Kratkodlake nisu prezahtjevne, ne treba ih češljati. Ima ih u srebrnoj, zlatnoj i plavoj boji, a najatraktivnija je bijela boja s više ili manje tamnim vrhovima – objašnjava nam Ivan, dok Božena animira razlog našega dolaska kako bi ih fotoaparat uhvatio.
Dosad su ih, tijekom tri desetljeća, imali stotinjak, što je brojka koja se u uzgajivačnici u Njemačkoj, s kojom surađuju, vrti svake godine. Čipiranje i dva cijepljenja obavezni su postupci. Idu li preko granice, tada uključuju i cjepivo za bjesnoću, nešto što kod nas nije nužno.
– U prvoj fazi korone, kada je sve zatvoreno, više je ljudi željelo mačiće. Potražnja je bila velika. Pogreška je ako netko misli da se time može zaraditi. Cijepljenje, rodovnice, hrana – sve to košta. Usto, svakodnevno se o njima moramo brinuti – napominju.
Puštaju li mačke van, piju li mlijeko, kako idu na wc?
Uz Zagreb, Karlovac i Split, Križevci su četvrti hrvatski grad koji ima Felinološko društvo čiji je Ivan predsjednik. Imaju puno članova iz, nabrajaju, Bjelovara, Đurđevca, Koprivnice, Križevaca, Zagreba pa i Rijeke gdje stanuje njihov sin, također uključen u društvo. I dok za sljedeću godinu planiraju reviju na kojoj bi se mačke predstavljale, dosad su u prigorskome gradu već organizirali 13 međunarodnih izložbi. Na taj su način, kao i posjećivanjem nebrojenih natjecanja, shvatili kako je riječ o skupim projektima. Ulogu suorganizatora, s druge strane, imali su u kontekstu triju svjetskih izložbi održanih u Budimpešti, Torinu i Zagrebu.
– Znali smo ih nekada tijekom ljeta pustiti van, no postoji opasnost od oboljenja. Kućni uzgoj posebice vrijedi za dugodlake mačke, kratkodlake još koliko-toliko – odgovaraju na pitanje o odlasku mačaka van četiriju zidova.
Po kući se slobodno kreću, omace se i ondje žive. Elsa sada ima 14 godina, dok su ranije imali dvije koje su, doživjevši 19 godina, zakoračile u debelu starost.
– Mali mačići, stari tri tjedna, tek kada prohodaju, po mirisu prepoznaju gdje je wc. Neće ništa napraviti, nemate problema. Ponekad se izgube u velikom prostoru, na što treba paziti. Stoga im se wc postavlja na dva mjesta – pojašnjavaju, dodajući kako odrastao mačak, uz pripremljenu hranu, sam može provesti dva dana.
Da ih maze i na njih paze, svjedoče i podaci o nagradama. Šest njihovih mačaka osvojilo je titule Supreme šampiona. Kako bi to postale, mačke u svojoj vrsti moraju pobijediti na čak 21 izložbi! K tome su dva dlakava frajera, koji su iz Njemačke i Danske stigli u Križevce, također dobitnici prestižnih priznanja.
– Mačak mora biti miran, ne smije ogrepsti suca. Ocjenjuju se izgled, kondicija, boja očiju, tijelo, uši, i to za svaku pasminu posebno – kažu, otkrivajući kako oni svojim ljubimcima ne daju mlijeko, premda se specijalizirani tip može kupiti.
Plan im je uskoro nabaviti novoga dečka, kratkodlakog. Naglašavaju kako dvojica mužjaka ne mogu biti u kući ako jedan nije kastriran. Bilo bi gadno, dodaju. Oprezni i dobro upoznati s perzijskim mačkama, Jelenčići zaključuju kako će vjerojatno u proljeće imati mlade. No, to nije sigurno, ne mogu planirati niti utjecati na tjeranje.
Čim dođu, uskoro će i otići, pronaći novi dom. Dotad će uživati u tretmanu Ivana i Božene.
