Ogorčeni otac: Centar za socijalnu skrb Koprivnica mi namješta, lažiraju dokumente na štetu mog djeteta. Iz Centra kazuju: Takvo mentalno stanje onemogućuje osobama da vide da je problem u njima

O

U našu redakciju javio se jedan otac ogorčen radom Centra za socijalnu skrb Koprivnica i posebno radom jedne djelatnice. Identitet je poznat redakciji, a nećemo otkrivati zbog zaštite djeteta, kao i činjenice da je u tijeku sudski postupak.

– Lažne prijave, lažno ispunjavanje službenih dokumenata, navođenje kontradiktornih izjava, zataškavanje fizičkog i psihičkog zlostavljanja djeteta i namještanje vještačenja samo su neke od stavki, a za sve imam dokaze – kazuje nam on.

Za potrebe ovog teksta nazvat ćemo ga Denis. On ima dijete s bivšom suprugom Anitom (izmišljeno ime za tekst zbog zaštite identiteta) koja, kako on kaže, njemu namješta razne neistine uz pomoć radnice Centra za socijalnu skrb Koprivnica koju ćemo zvati Petra. Privremenom mjerom suda skrb nad djetetom dobila je Anita.

– Početkom 2018. godine odveo sam dijete u poliklinku u Zagreb, jer više nisam vjerovao koprivničkom Centru. Iz poliklinike su me odmah uputili na hitnu jer je dijete imalo modricu. Dijete im je reklo da je modricu dobilo kad ju je problematična starija polusestra gurnula po stepenicama. Nakon toga, poliklinika je Centru poslala dopis da sam bio tamo. Kad su u Centru čuli da sam dijete odveo na hitnu odmah im to nije bilo po volji, odmah su mi rekli da je to zlostavljanje, iako su iz Poliklike dobili dopis da su me oni uputili na hitnu s djetetom – počinje Denis svoju priču.

– Praktično su mi branili da dijete vodim na hitnu, nazvali su to zlostavljanjem, ali su istovremeno majci djeteta odobravali da manipulativno vodi osam puta dijete do doktora, bez znanja oca, kako bi opravdala modrice na djetetu od zlostavljanja i zanemarivanja. Takvo manipulativno i bespotrebno vođenje djeteta do liječnika je potkraj 5. mjeseca 2019. godine uzrokovalo bolno i bespotrebno vađenje krvi djetetu, odnosno mučenje djeteta – revoltirano govori Denis.

Kad je nakon desetak dana ponovno došao u zagrebačku polikliniku, tamo je, kaže, vidio ‘da nešto ne štima’. Centar je poliklinici poslao dokumentaciju s lažnim iskazima, kako tvrdi Denis. Tad su ga, kaže, u poliklinici počeli prijekorno gledati.

– Centar je na isti način, kao i poliklinici, poslao lažne podatke i doktorici djeteta kako bi prikrili zanemarivanje djeteta, a tom je prilikom socijalna radnica Petra i policijskim službenicima dala lažne informacije – tvrdi otac.

– Zakonski imam pravo na uvid u spis, to su mu tri puta onemogućili. Trajalo je to do listopada kad sam dobio uvid u službene spise. Tada sam vidio koje neistine je Centar slao na razne adrese. Centar je sudu predložio vještaka, a vještačio je jedan čovjek koji ima povezanost i suradnju s Centrom za socijalnu skrb. Kćer mu je socijalna radnica. Napisao je nalaz kao da sam ja najgori čovjek u Hrvatskoj. Pisao je što ja nisam rekao, izmjenjivao je moje izjave, prikrivao dokaze koje sam ostavio. Nisam jedina osoba koja sa Centrom ima probleme, a kojoj je isti vještak izradio lažni nalaz! U drugom sudskom postupku protiv mene traženo je psihijatrijsko vještačenje mene kako se ponašam dok sam u prisustvu majke. Drugi sudski vještak izvještačio je potpuno drugačiji nalaz u kojem piše da nema nikakvih problema – kaže Denis. Također, nakon toga kaže da su još tri stručnjaka potvrdila potpuno suprotno od vještaka kojeg je predložio Centar, ali ‘Centru odgovara samo njihov vještak’.

Denis navodi da je Centar upoznat da u obitelji majke djeteta se gotovo svi psihički liječe, postoji nasilje, a sve to prikrivaju u dokumentaciji.

– U mojoj obitelji nikad nitko nije imao psihičke probleme pa su meni pokušali pripisati upravo ono što postoji kod majke djeteta i njene obitelji – kazuje.

Iako Denis nije htio ići na vještačenje, jer je on zatražio kombinirano vještačenje, kaže da ga je socijalna radnica Petra nagovarala Denisa da ide.

– Uoči vještačenja, socijalna radnica Petra pitala me znam li da će morati biti tako kako se izvještači, što je me navelo da posumnjam u istinitost vještačenja. Ne samo to,  i ponašanje te ton djelatnice u više navrata naveo me da posumnjam u njenu objektivnost – kazuje nam.

– Dan prije nego što je majka djeteta išla do tog vještaka, primio sam SMS poruku „nečeš još dugo uvjetovati“. Postoji puno dokaza iz kojih je vidljivo da su i djelatnici Centra i majka djeteta znali unaprijed ishod vještačenja – govori Denis.

– Iz izvješća socijalne radnice Petre vidljivo je dogovaranje s majkom djeteta na koji način što više diskreditirati mene, te mi pripisati upravo ono što se događa u obitelji majke djeteta i ono što radi majka djeteta. Majka djeteta je cijelu prošlu godinu govorila djetetu loše o meni, obavještavao sam o tome djelatnicu Centra, ali bez efekta – riječi su ogorčenog oca.

Nakon vještačenja sud je donio odluku da Denis viđa dijete u Centru, dva puta mjesečno na sat vremena.

– Centar za socijalnu skrb Koprivnica diskriminira i zlostavlja mene već dvije godine, prikrivaju i omogućavaju zlostavljanje mojeg djeteta. Centar želi meni pripisati sve loše što ona radi. Molio sam Centar da dođe na primopredaju djeteta da čuje što dijete priča. Molio sam da nasamo popričaju s djetetom da vide kako ono razmišlja. Napravili su puno propusta, sve na štetu mog djeteta. To je strava što oni rade – govori nam i pokazuje dokumente.

Skraćeno, Centar za socijalnu skrb Koprivnica u službenom dokumentu izdanom krajem siječnja 2019. godine navodi kako ‘otac učestalo prijavljuje majku različitim institucijama (…), Centru, policiji, općinskom državnom odvjetništvu. (…) Uslijedile su prijave oca za svaku zapaženu ozljedu odnosno masnicu na djetetu što prijavljuje Policijskoj postaji Koprivnica i potkrepljuje fotografijama.’

Denis je poslao upit PP Koprivnica postoji li u njihovoj evidenciji ikakva njegova prijava kakve navodi Centar za socijalnu skrb Koprivnica. Kaže kako su mu odgovorili da prijava nije bilo.

Denis navodi kako je tek u listopadu dobio uvid u službene spise Centra, točnije u taj spis iz siječnja, pa je odmah poslao upit na policiju.

– Centar u svom službenom dokumentu navodi kako otac prijavljuje policiji majku i svaku masnicu na tijelu djeteta, dok policija navodi kako oni u svojoj evidenciji nemaju niti jednu takvu prijavu. Centar za socijalnu skrb Koprivnica laže – pita se on.

ŽALBE MINISTARSTVU

Žalio se i Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

– Ministarstvo se izruguje, ne znam što bih rekao. Nitko ništa nije pogledao ni pročitao, pogledajte što su mi poslali – priča i prilaže dokument.

Denis upućuje na neke nelogičnosti pa nam pokazuje što u dokumentu piše:

”…vezano za Vašu pritužbu na rad ravnatelja i stručnih radnika Centra za socijalnu skrb Koprivnica.”

Kao zaključak, odnosno odgovor na pritužbe oca, Ministarstvo piše:

”Kako se iz Vaša tri dosadašnja podneska ne saznaju konkretne informacije niti činjenica o kojem se centru za socijalnu skrb radi (…).”

– Dakle, prvo navode kako se žalim na rad Centra za socijalnu skrb Koprivnica, a onda kako ne mogu ništa jer ne znaju o kojem se centru radi. Dvije godine upozoravam Ministarstvo na nepravilnosti i nezakonitosti u Centru, međutim Ministarstvo više od godinu dana nije niti odgovorilo na zahtjev za izuzeće! Unaprijed sam upozoravao Ministarstvo što će napraviti Centar, ima pisane dokaze, ali Ministarstvo nije poduzelo ništa, niti su htjeli pogledati dokaze. Zato dijete i ja trpimo teške posljedice – govori Denis.

– Protiv moje bivše supruge Anite sud je potvrdio dvije optužnice zbog zlostavljanja i zanemarivanja djeteta u razdoblju u kojem je postupao Centar, što dovoljno govori o pravilnom postupanju Centra. Centar za socijalnu skrb Koprivnica sada će poduzeti sve da majka ne bude osuđena, jer bi njenom osudom bila i njihova krivnja! – navodi Denis.

Sve ovo predočili smo i Centru za socijalnu skrb Koprivnica koji je nakon nekoliko dana poslao poveći odgovor. Prenosimo ga u cijelosti:

Obzirom da se radi o upitu koji se tiče postupanja Centra u predmetu maloljetnog djeteta čiju je privatnost Centar kao i druge uključene strane dužan štiti ne možemo iznositi informacije o konkretnom predmetu.

Međutim, obzirom da se u posljednje vrijeme učestalo događa da nezadovoljne stranke izlaze u medije kojima prezentiraju samo i isključivo svoju stranu priče, na temelju koje javnost dobiva iskrivljenju sliku stvarnog stanja, smatramo da je u interesu javnosti iznošenje općenitih podataka o funkcioniranju sustava u ovom području bitnih za razumijevanje pozicije i ovlasti institucija koje se javno prozivaju.

Naime, odluke o stanovanju djece i ostvarivanju osobnih odnosa u postupku razvoda ili raskida izvanbračne zajednice donose sudovi, a ne centri za socijalnu skrb. U tim postupcima sud može odrediti vještačenje o čemu odlučuje sudskim rješenjem, na koje roditelji imaju mogućnost žalbe ukoliko smatraju da će vještak biti pristran i da neće vještačiti u skladu s pravilima struke. Stoga Centar ne može „namještati“ vještaka. Vještak koji vještači u postupku razvoda braka jedini ima uvid u kompletnu dokumentaciju iz spisa na temelju koje uz osobni pregled oba roditelja i djeteta izrađuje vještačko mišljenje. Jedino takvo mišljenje koje se temelji na sveobuhvatnoj procjeni roditelja te podataka iz spisa može biti temelj za donošenje odluka. Nerijetko roditelji nezadovoljni mišljenjem vještaka samoinicijativno obilaze druge vještake pribavljajući druga mišljenja, međutim, takva mišljenja nemaju snagu za donošenje odluka jer su izrađena na temelju nepotpunih podataka i bez pregleda svih strana u sporu.

Roditelji koji nisu zadovoljni utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku iz kojeg proizlazi da je drugi roditelj podobniji za brigu o djetetu prije svega nemaju uvid u vlastita ponašanja što može biti posljedica nekog psihičkog ili drugog poremećaja. Takvo mentalno stanje onemogućava razmišljanje o promjeni vlastitih ponašanja jer osobe naprosto ne vide da je problem u njima. Uslijed neuviđanja problema nema njihove potrebe i namjere za promjenom ponašanja. Istovremeno postoji intencija prebacivanja problema na druge, npr. druge institucije i stručne osobe koje rade na njihovom predmetu, te smatraju da su se drugi „okomili“ na njih, da im namjerno štete ili da iskrivljuju i u službenu dokumentaciju unose lažne informacije, a u suštini takva ponašanja roditelja proizlaze iz njihovih osobnih poteškoća.

Isto tako, roditelji sa opisanim teškoćama nerijetko problem vide i u drugom roditelju, umjesto u sebi samome. Usmjeravaju se na dokazivanje da drugi roditelj nije dobar za dijete, podnose razne neutemeljene prijave o zlostavljanju ili zanemarivanju djeteta od strane drugog roditelja, čime djecu nepotrebno izlažu procjenama i pregledima raznih stručnjaka, tako da djeca u konačnici postaju žrtve upravo roditelja koji lažnim prijavljivanjem žele jedino istisnuti drugog roditelja iz života djeteta. Ukoliko jedan roditelj želi prijaviti drugog ne mora ga nužno prijaviti izravno policiji, već isti učinak postiže i podnošenjem kaznenih prijava odvjetništvu ili podnošenjem prijava Centru koji je dužan po službenoj dužnosti svaku sumnju na zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta proslijediti policiji. Ponekad se koriste upravo ovakvim manipulativnim obrascima ponašanja, indirektno prijavljujući roditelja preko neke druge institucije za koju znaju da mora reagirati po službenoj dužnosti.

Zaključno, ukoliko su roditelju određeni osobni odnosi s djetetom pod nadzorom i u prostorima Centra, potrebno je znati da je isto regulirao odlukom suda, a ne svojevoljnim ponašanjem stručnih radnika Centra. Isto tako, vrlo je važno napomenuti da to nisu česte situacije te sud na ovakav način roditeljima ograničava ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino u situacijama kada je roditelj opasan ili štetan po dijete u tolikoj mjeri da ne može s njim provoditi vrijeme nasamo. To su obično situacije kada roditelji imaju ozbiljnih smetnji u vlastitom funkcioniranju kojih nisu svjesni te nerijetko tada pravdu za sebe, na način kako ju vide traže na druge načine, često i medijskim putem iznoseći svoju stranu priče koja nema puno veze sa realnih stanjem stvari.