Jučer je bio ludi dan, kaže Larissa Kalaus, jedna od brončanih hrvatskih rukometašica koje su ostvarile povijesni uspjeh, ispričavajući se što “kasni” s odgovorima na par novinarskih pitanja. I neka je bio ludi dan, neka – još jednom pod navodnicima – kasni, neka su im, čak i u ovim epidemiološkim vremenima, organizirali doček. Ne pobjeđuje se svaki dan domaćina natjecanja, jednu Dansku, rezultatom 25-19 i time osvaja treće mjesto na Europskom prvenstvu.
– Tek po dolasku u Hrvatsku možemo stvarno osjetiti ono što smo postigle te vidjeti reakciju ljudi. Osjećaj je skoro pa nestvaran, presretna sam i ponosna zbog svega što je moja ekipa ostvarila – kaže Križevčanka Larissa uz koju je reprezentativni dres, između ostalih, nosila i njezina sestra Dora, inače obje članice zagrebačke Lokomotive.
Na pitanje je li to najveći trenutak njihove karijere, odgovaraju kako definitivno jest.
– O razlikama između klupske i reprezentativne karijere ni ne treba govoriti, makar je i u klubu bio organiziran prekrasan doček nakon osvojenog Challenge kupa. Sretne smo što smo bile dio ove ekipe i povijesti ženskog rukometa – ponosno odgovara Larissa u svoje i Dorino ime.
Osim što su imale status favorita, iz danskog stručnog stožera ususret ogledu za treće mjesto mogle su se čuti riječi podcjenjivanja.
– Iskreno, spomenuli su nam te izjave koje sam čula i direktno od danskih novinara. Što reći, kada ti kao sportašu kažu da nisu mogli s lakšim protivnikom igrati za broncu, dodatnih motiva ne treba – priča nam lijeva vanjska igračica koja se našla i u izboru za najbolju postavu prvenstva, što dovoljno govori o njezinoj kvaliteti.
Na poluvremenu polufinala semafor je pokazivao 11-11. Što je u svlačionici rekao hrvatski izbornik Nenad Šoštarić?
– Rekao je da će one navaliti na nas svime što imaju i da je idućih deset minuta drugog poluvremena ključno. Znale smo da ih možemo dobiti jer su one riješile utakmicu prije no što su se uopće pojavile u dvorani. A kad su vidjele da se mi nećemo samo tako predati i dati im medalju, već im vraćamo istom mjerom, voda im je bila do grla, kako je Ćamila Mičijević rekla – prepričava.
Da ženski rukomet nije prepoznat u hrvatskoj javnosti govorile su nerijetko i same rukometašice. Ali, velik rezultat i ovoga je puta napisao zanimljivu priču. Nadajmo se kako neće ostati samo na lajkovima i riječima podrške, već će domaći ženski rukomet napraviti iskorak – kako organizacijski, tako i medijski, privlačeći mlade u ovaj, inače grubi sport. Rezultat će na taj način, ne sumnjamo, u konačnici doći.
– Nismo očekivale takav doček u Zagrebu! Većem dijelu ekipe mogle su se vidjeti suze u očima kada smo vidjele koliko nas je ljudi došlo podržati. Od srca hvala svima koji su nas pratili, koji su navijali i vjerovali u nas. I, kažem vam, ovo je tek početak naše rukometne priče – zaključuje L. Kalaus.