Odlazak u mirovinu mnogi doživljavaju kao blagodat da konačno mogu više vremena posvetiti svojim interesima i hobijima. Tako i umirovljenica Katarina Sačer (70) iz Ludbrega već 20-ak godina uopće ne miruje. Iako je raduju obaveze u Udruzi umirovljenika čija je predsjednica, zbog epidemiološke situacije odgođene su aktivnosti i druženja pa sada obavlja tek tekuće poslove.
A Katica, kako je najčešće zovu Ludbrežani, s posebnom ljubavlju brine i o svom cvijeću. Najviše voli starinske katruže i srčeka, “lepe kate” i šipke. No, prije nekoliko godina njezinu pažnju zaokupio je jedan “Adam”.
– To je Alocasia odora, mi ga zovemo adam i ukrasna je sobna biljka. Može narasti visoko, a svojim velikim, bujnim lišćem daje dozu egzotičnosti. Pomalo je zahtjevan za brigu, ali uz poznavanje onoga što mu treba, listovi će atraktivno izgledati – govori nam Katarina.
Veličina širokih zelenih listova ove biljke kod Katarine je premašila svoje uobičajene mjere, kao da ju je ljepotan nagradio za brigu i upornost, jer ga je ljetos spasila.
– Stavila sam ga u dvorište, nisam pretpostavila da bi mu zasmetalo sunce koje ga je pregrijalo. Čitavo lišće se prepeklo… – govori.
Netko bi ga na njenom mjestu bacio, no Katarina je bila uporna…
– Sin Goran ga je sklonio u kuću, a ja sam poduzela sve da ga spasim. Pomiješala sam vodu i šećer te špricala po listovima. Posipala sam komadiće ljuski od jaja po zemlji oko korijena, jer sadrže kalcij, najbolji prirodni izvor za biljku – otkriva nam.
Kako je adam bio dosta oštećen, to nije bilo dovoljno. Iskoristila je kao prihranu i osušeni talog od kave koji redovito skuplja nakon jutarnjeg ispijanja…
– Koristan je za kućno bilje pa ga prosipam po zemlji u blizini korijena, jer tada ono bolje raste i kvalitetnije se razvija. Hrana je za biljke jer sadrži kalij, dušik, magnezij i fosfor. S adamom sam ujutro razgovarala i zalijevala ga – s ponosom priča Katica o neobičnom ozdravljenju cvijeta.
Uskoro će početi i radovi u vrtu, a Katarina svake sezone radi povrtnjak. Većini vrtlara koji žele na što prirodniji način uzgajati svoje kulture, noćna mora su puževi. Tako i Katarini, pa je osim za spas adama, talog od kave i ljuske od jajeta iskoristila kao saveznike kako bi otjerala te nametnike da priđu povrću.
– Grickaju mi mladu proljetnu salatu. Dizala sam se rano ujutro, jer izlaze u četiri sata, tada sam ih skupljala po travi i stavljala u posudicu sa soli. Dosjetila sam se i da po stazama uz ogradu posipam vapno, jer dolaze od susjeda pa ih miris vapna odbija. Susjedi, nažalost, ne poduzimaju ništa pa puževi dopužu u moj povrtnjak – negoduje Katica.
Već sada skuplja ljuske od jaja i i suši talog od kave kako bi obranila biljke u proljeće.
– Izmrvim ih i stavim u protvanj i onda sušim na radijatoru ili vani na otvorenom kad ne puše vjetar i dok je toplo. Korisne su kao organsko gnojivo, ali i kako deratizacija protiv puževa, jer ih sloj razmrvljenih ljuski odvraća. Tako i talog od kave koji sadrži kofein, posipam po površini koju želim zaštititi od štetnika koji nisu dobrodošli u mom vrtu – oduševljeno govori.
Katarina nam, usput, priznaje da ni sama ne zna koliko je do sada imala vrsta cvijeća u svom vrtu i domu. Vjerojatno se radi o četrdesetak vrsta raznog cvijeća u kojima je godinama uživala.
– Cvijeće treba svaki dan zalijevati, otrgnuti one cvjetove koji se osuše. To su nježne biljke koje traže puno pažnje, brige, ljubavi i vremena. Sada imam aloa veru, puzavce, muškatle koje je najzahvalnije uzgajati. Cvatu cijelu zimu. U proljeće ih premještam na dvorište ili balkon. Neki ih bacaju i sade nove pelcere. Kod mene su na prozoru, na svjetlu – kaže.
Kao što biljke oplemenjuju Katarinin dom i život, tako i ona oplemenjuje njih. Redovito ih zalijeva, čisti im listove od prašine i šapuće lijepe riječi. A one osjećaju njezinu ljubav i pažnju te joj uzvraćaju ljepotom i povjerenjem.
