Posao kojim se netko bavi iz vlastitoga zadovoljstva, ne po dužnosti, omiljena razbibriga, zabava ili zanimanje. Tako riječ hobi definira Hrvatski jezični portal. Popis aktivnosti koje uključuje gotovo nema kraja – od numizmatike i filatelije, preko igranja videoigara, čitanja, praćenja sporta do slikanja i brojnih drugih, kako uvodno stoji, razbibriga. Malo je onih koji nemaju svoj kutak raja, vrijeme koje će pored poslovnih, obiteljskih i drugih briga provesti radeći ono u čemu uživaju, što je temelj njihove sreće.
– Kao mali, nisam imao vlastitu prostoriju. Zacrtao sam si kako ću je, kad odrastem, imati – govori nam Željko Knezović iz Torčeca.
I, zaista, komadić po komadić izgradio je, kako kaže, moje. Sastoji od mnoštva maketa, uglavnom militarije – brodova, aviona, tenkova, topova, vojnih kamiona pa i gdje koje formule ili motora – o kojoj će vam rado ispričati i par povijesnih činjenica kao što su razlozi ili godina potapanja broda ili rušenja letjelice. Da, Željko je strastveni maketar još od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća. Kako je obilazio trgovine u Stuttgartu, tako je ugledao makete. Među prvim i najdražim, na dodir osjetljivim modelima bio je motor koji i danas stoji zaštićen na polici Željkove prostorije, jedan od rijetkih primjeraka koje vrijeme nije izgubilo.
– Kod mene u kući majstor nije bio – napominje Željko.
Nije majstor samo za velike kućanske radove, već i sa sitnarije poput maketa. Uglavnom ih kupuje online, putem oglasa na Njuškalu ili eBayu. Tako je jeftinije, jednostavno kaže. Recimo, golemi nosač avion – koji još čeka izradu hrpe malih aviona koji će krasiti njegovu pistu – platio je 125 eura. Pretražujući bespuće interneta, utvrdio je kako bi ga novi došao osamdesetak eura više. Preletite li pogledom zidove njegove radionice, vidjet ćete torpedni čamac pristigao iz Rijeke za 200 kuna. I tu je Željko bolje prošao jer, da ga je uzeo, što se veli, ispod čekića, morao bi dati 60-70 eura. Jasno je kako na taj način riskira. Tko kaže da se jedan element, možda presudan, a možda ne, jednostavno nije izgubio? Svjestan te mogućnosti, nedavno je nabavio formulu čija je godina proizvodnje 1972. i čiji vlasnik ni sam nije bio siguran jesu li u kutiji prisutni svi komadići. Kockao se, platio je svega 60 kuna i dobio divnu maketu za koju, opet je istražio, novu i uščuvanu, vlasnici traže i 200-300 dolara.
Kliješta, nožić, turpija, ljepilo, kistovi, boje…
Proces izrade ide otprilike ovako. Na prvome koraku Željko koristi kliješta, režući jedan po jedan dio. Trganjem bi, siguran je, slomio dio plastike. Dok prolazi drugi korak, reže nepotrebne ostatke, govori kako je važno što bolje obraditi materijal. Razlog je jasan – možda vam kasnije ono što se nadovezuje neće dobro odgovarati, grdo će izgledati. Tu je, dakako, i turpija kojom na trećem koraku uglađuje materijal. Mora biti cakum-pakum.
Ako ste ikada sastavljali kupaonske, noćne i druge ormariće ili Lego kockice, tada ste upoznati s važnošću uputa. No, prema Željkovu iskustvu, one su u maketarstvu ponekad prisutne tek toliko da jesu. Prava muka, vidi se na njemu dok otpuhuje i odlazi po tenka čiju je pokretljivost kupole očekivao, ali, kaže, ne možeš je dobiti – ne ide ni sim, ni tam.
– Katastrofa, katastrofa, katastrofa. Da nemam toliko iskustva, nikada ga ne bih sastavio. Toliko je loše napravljen da sam odustao od montiranja kotača – iznervirao se lagano Željko zbog ruskog vozila, pokazujući koliko mu je stalo do njegova hobija.
Valja biti oprezan prije no što se krene na sljedeći zadatak – lijepljenje. Jer, neki se dijelovi ne mogu naknadno obojiti, kao što su turbine čije je mjesto u unutrašnjosti vozila. Potrebno ih je, stoga, pravovremeno ukrasiti, oživjeti, nanijeti čak i razne pigmente, efekte hrđe ili nečistoće. Inače, svi dijelovi uobičajeno dolaze u generičkom, tj. tvorničkom stanju. Bez običnog ili zračnog kista i akrilnih te enamel boja koje Željko koristi, i kojima ponekad prethodi nanošenje temeljenog premaza, ne bi bilo fora, ne bi bilo to – to. Osim što koristi razne vrste ljepila, od kojih jedno veže brže, a drugo nešto sporije, možda i presudno jest nanijeti uzak trag koji se na maketi ne smije nazirati. Ponekad čak, pokaže li se potrebnim, posegne i za selotejpom. Ne smijemo zaboraviti niti na odgovarajuće naljepnice s papire skinute pomoću 20-ak sekundi dugoga uranjanja u vodu, a zatim pritisnutim o maketu i zaštićenim prozirnim lakom.
Čak 150 sati rada zahtijevala je izrada njemačkog Tigera
– Puno ljudi kupi makete pa odustane – tvrdi, ispričavši nam kako prethodni vlasnici često zatraže fotografiju završenog modela, gotovo kao potvrdu da je maketa otišla u prave ruke, pravome maketaru koji će je cijeniti.
Godinama Željkove ruke nisu pospajale dijelove nekoga njemačkog tenka, britanskog aviona ili američke jurilice, što zbog obiteljskih obaveza, što zbog posla pa time i pomanjkanja vremena. Godine 2013. odlučio je vratiti se maketarstvu. Iz njegove tvornice izašlo je barem 300 modela. Velika, srednja ili mala brojka, teško je reći. Ipak, osvijestite li vrijeme utrošeno u, recimo, njemačkog Tigera, bit će vam jasnije da je broj fascinantan. A riječ je o čak 150 sati!
– Problem je u gusjenicama, samo s njima zezao sam se 13 sati. Imale su 1100 dijelova, 200 članaka i svaki od njih pet dijelova, plus rezerva – dva mala štifteka kaj natakneš, dva pera i onda cijeli članak. Ima iznutra sav inventar, i motor se može otvoriti – detaljno, kao što je detaljan Tiger koji je dobio počasno mjesto ispod prozora kao jedno od omiljenih vozila, ispričao je Željko.
Avion Thunderbolt, koji se u trenutku našega dolaska nalazio na radnome stolu, ispod velikog povećala, zahtijevat će, misli Željko, 15-ak sati. Dakle, trajanje izrade ovisi o kvaliteti materijala, broju dijelova, kompleksnosti i samome maketaru, odnosno njegovu raspoloženju.
– Nema mjesta živciranju, napravit ćeš svi kvara. Ako ti ne ide, pospremi u kutiju i uhvati se koji drugi dan – dodaje.
Ne sumnjamo kako će se tako primiti izrade još minimalno sedamdeset kutija koje čekaju na policama oduvijek priželjkivanog raja, njegove sobe, dječački veselo ih otvoriti i pratiti te dozlaboga neprecizne upute kako bi na police smjestio modele slične, recimo, japanskim Yamato i Musashi brodovima, britanskom HMS Hoodu, M60 borbenom tenku, Mausu V1 & V2 ili izraelskoj Merkavi Mk. IV.
