Nakon skupne izložbe ženskog stvaralaštva predstavljene u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama u 2018. godini, treću godinu za redom uz ovaj se praznik upriličuje samostalna izložba naivne umjetnice. Ožujak 2021. godine tako je rezerviran za Mit o svjetlu – most prema prirodi i ljudima Nade Švegović – Budaj. Izložba koja se otvara u subotu (6. ožujka) u 18 sati (uz pridržavanje svih epidemioloških mjera) predstavlja presjek stvaralaštva iz Zbirke naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice te privatnih (obiteljskih) kolekcija kroz nekoliko tematskih blokova koje je ugrubo moguće svesti pod zajedničke nazivnike religije, mitologije i karnevala, a obuhvaća 34 umjetnine.
Zanatsku vještinu postigla je zavidnom brzinom, kao mlada djevojka koja je slikala vođena savjetima susjeda Martina Mehkeka te interpretacijom stvaralaštva Ivana Večenaja i Mije Kovačića. Stoga početke stvaralaštva odlikuju jarke i intenzivne boje snažnog ritma i dinamike uz minucioznu obradu naglašeno ekspresivne fizionomije. No, vrlo brzo odlučila je kročiti novim, nepoznatim putevima u želji pronalaska vlastitog stila i izričaja kojeg će polako formirati sredinom 1970-ih godina.
– Meni se jednom jedna moja slika jako svidjela s naličja, pa sam onda namjerno napravila novu sliku na kojoj je naličje postalo lice. I tako sam počela slikati mokro na mokro, što je do tada u naivi bilo nezamislivo – rekla je.
Iako polazi od poznatih motiva i tema, vješto ih ogrće u novaruha. Skupne scene (pokladnih) plesova karakterizira izrazita pokrenutost figura, nemir i dinamika. Vibrantnost boja ovdje je prisutna tek segmentarno dok se glavnina kompozicije uvlači u tamnije nijanse izražajnih, često uskovitlanih oblaka. Religiozni motiv odlikuju se u snažnom napetošću, dramatikom i mistikom i figurativnim zasićenjem i ispreplitanjem. Psihološka karakterizacija dodatno je naglašena odabirom kolorita te (parcijalnim) osvjetljenjem bliskom dramatici baroka. Mitološki prizori smještaju se u prostrane krajolike, često bajkovite i čudesne.
NADA ŠVEGOVIĆ – BUDAJ rođena je 11. siječnja 1951. godine u Koprivnici. U Goli završava osnovnu školu te je tamo i živjela do sredine 1970-ih godina. Slikati počinje 1968. godine, a izlagati već godinu kasnije, potaknuta savjetima susjeda Martina Mehkeka. Tehniku slikanja na staklu usavršava 1973./4. i pronalazi kreativna likovna rješenja. Raznovrsne seljačke žanr-scene s većim skupinama ljudi gdje se ističe pokrenutost, teatralna gestikulacija. Od sredine 1970-ih godina profesionalno se bavila slikarstvom i živjela u Koprivnici. Bukoličke scene, živi kolorit, groteskne figure od 1980-ih zamjenjuje tamnim staklima izražene dramatike i mitološke tematike. Krajem 1980-ih figurativnost ustupa mjesto „čistim“ krajolicima izražene atmosferičnosti. Tijekom života, a i posthumno ostvarila velik broj skupnih izložbi te 20-ak samostalnih predstavljanja. Preminula je 2. svibnja 2011. godine u Koprivnici.
Maštovitost je izražena kroz tankoćutne obrise, mekoću ploha i blage tonske prijelaze, dok se jasni obrisi opipljivog svijeta sve izraženije gube, različite forme se međusobno pretapaju, a ljudska jedinka postaje beznačajna – sve do konačne i potpune „prevlasti“ pejzaža kao nositelja kompozicija. Fokus na figure vraća kroz skulpturu – izričaj manje poznat široj javnosti koji će se također predstaviti na izložbi. Izložbu razgledajte do 11. travnja 2021. godine (uto – pet: 10 – 18 sati; sub – ned: 10 – 14 sati).
