Zašto se lokalpatriotizam ne bi isticao, zašto se ljudi ne bi ponosili svojim gradom i klubom, pita se Tomislav Maslić, novi sportski tajnik Košarkaškog kluba Radnik Križevci. Uz Dominika Nerva kao predsjednika riječ je o imenima koja će naredne četiri godine, potvrđeno je na siječanjskoj klupskoj skupštini, voditi operativne procese prigorskog kolektiva.
– Osjetili smo kako bi klub mogao napraviti pozitivan pomak unaprijed – kaže nam Maslić, podsjetivši kako je Josip Šikić 26 godina bio predsjednik kluba.
Dok je Nervo dugogodišnji igrač i kapetan seniorskog sastava, Maslić i Matoić i danas se u ime Radnika loptaju pod obručima.
– Moja karijera ide kraju. Iako sam član petorke, imam 36 godina. Ne vidim se u trenerskom posla. Stoga, mogu djelovati operativno, više me zanima i mogu više doprinijeti. S obzirom na to da živim u Križevcima, a inače sam iz Osijeka, logično je biti ovdje – priča nam Maslić čiji košarkaški put uključuje kadetski Final Four s Osijekom – na kojoj je poražen od Splita tada predvođenog Rokom Lenijem Ukićem – ali i periode u osječkim klubovima, Belišću, Slavonskom Brodu, Slovačkoj, Njemačkoj gdje se bavio košarkom i istovremeno radio, pa i virovskom Podravcu.
U posebno dragome kutku sjećanja ostali su mu ulasci u Premijer ligu s osječkim Sokolom te drugim križevačkim klubom Prigorje Financijama, ali i igranje Lige za prvaka sa Slavonskim Brodom te nastupanje za Vrijednosnice Osijek.
Malo se klubova, vjeruje Maslić, može pohvaliti četvoricom trenera kineziologa.
Novo klupsko vodstvo, mogli bismo reći, naslijedilo je trojicu kvalitetnih trenera, što Maslić vidi kao posebno bogatstvo. Za početak, tu je alfa i omega križevačke košarke Ante Tomas, kojemu uz bok stoje Saša Šikić u čijim je rukama omladinski pogon, ali i dugogodišnji premijerligaš Ivan Svoboda. Priključili su im, kaže, Tomislava Matoića čije je obrazovanje poput ostalih – kineziološko.
– S njima četvoricom to super izgleda! Malo se klubova druge lige može time pohvaliti – uvjeren je Maslić.
Kako upravo rade na članskoj inventuri, tako nam je naveo da klub broji tridesetak djevojčica, tridesetak mladih igračica i igrača uzrasta od sedam do devet godina u mini basketu, zatim dvadesetak igrača od 15 do 19 godina i, za kraj, desetak seniora. Uračunamo li trenere, riječ je o organizaciji od stotinjak osoba.
– Prije su djeca bila na ulici te samostalno pristupala klubovima. Sve se vrtjelo oko lopte i igre izvan kuće. Klub je ostao u tome vremenu. Smatramo kako je danas potrebno puno više energije, čak ne za privlačenje, već zadržavanje djece jer brzo odustaju. Velik je zadatak pred svima koji se nalaze u sportu – predstavlja Maslić, pojasnivši kako hvataju za djecu i roditelje privlačne termine, pri čemu ih veseli rujansko otvaranje nove dvorane u sklopu Osnovne škole Ljudevita Modeca, čime će biti i više prostora za treniranje.
Razmišljaju oni i o budućnosti, priča nam, pa će tako iskusni senior Bojan Hrandek završiti pet mjeseci dugu edukaciju kojom će dobiti trenersku licencu. Poveća li se broj klinaca i klinceza, čemu se svesrdno nadamo, imat će ih tko učiti kako voditi loptu, postavljati blokove, odigrati pick and roll i, u krajnjoj liniji, uživati u sportu.
– Želimo zadržati svakoga tko je igrao u klubu. Imamo otvoren sustav. Tko želi raditi, može – priča i, zapravo, poziva Maslić zainteresirane, spomenuvši suigrača, inače studenta Računalstva, koji pomaže voditi društvene stranice.
Maslić: “Radimo dobru stvar za grad, uvjereni smo.”
Koliko je u ovoj probuđenoj priči – kojoj možete svjedočiti već samim pogledom na službenu klupsku Facebook stranicu – važan rezultat?
– Ne možemo se lagati, u seniorima je interes uvijek biti što bolji. No, ne želimo pretjerano dovoditi igrače iz drugih mjesta te pretjerivati u plaćanju. Ne želimo zakinuti omladinski pogon. Opet, vide li kadeti i juniori kako su seniori loši, rasipat će se. Moramo stvoriti balans – biti pri vrhu A2 lige te, ukaže li se prilika, odigrati koju sezonu u A1 ligi. Ali, s većinom vlastitog kadra – govori Maslić, podsjećajući kako od omladinskog pogona, uzevši u obzir epidemiološku situaciju, jedino juniori trenutno tenisicama škripaju po parketu, dok su čak i seniori još uvijek na pauzi.
Iz imena kluba jasno je tko je, uz Sportsku zajednicu Grada Križevaca, glavni sponzor. Bez njih, naglašava Matoić, ničega ne bi bilo.
– Našim ćemo ih rezultatima natjerati da nas i dalje podržavaju. Radimo dobru stvar za grad, uvjereni smo – uz osmijeh, ali motivirano, kaže Tomo.
Pogled im je, dakle, usmjeren na djecu koja, kao možda fizički još nedovoljno razvijena, nerijetko ne mogu crtama išaranu narančastu loptu baciti do table i provući kroz obruč uz svima poznati zvuk mrežice – swoosh. Kao rješenje demotivirajućeg problema nameće se nabava opreme u vidu mini koševa i manjih lopti.
– Iz kvantitete, uz rad s osposobljenim trenerima, želimo izvući kvalitetu – jednostavno pridodaje, siguran kako će seniorski rezultat biti plod rada s mladima.
Renomirano ime radilo je na brendiranju kluba.
KK Radnik Križevci ove godine slavi okrugli 50. rođendan. Dopusti li pandemija prigodnu, slavljeničku utakmicu protiv zvučnoga protivnika, plan je nositi nove dresove s jednako tako novim dizajnom koji uključuje vizuru grada Križevaca, a koje je stvorio mali proizvođač iz Velike Trnovitice. Ali, ne samo to. Svi koji ga žele imati mogu ga kupiti po cijeni od 150 kuna, uključujući tisak prezimena i broja. Koliko je to velika stvar govori činjenica da se dresovi nekih prvoligaških nogometnih klubova ne mogu nabaviti.
Time, ali i kratkim te hoodie majicama rade na prepoznatljivosti, klupskome brendu. Sav taj, na engleskom jeziku rečenom, merchandise krasi novi klupski logo proizašao iz glave Tomislava Zvonarića, naširoko i nadugačko poznatog i prepoznatog hrvatskog dizajnera koji je, između ostaloga, ljubitelj košarke obogaćen iskustvom suradnje s, navedimo samo neke, Adidasom, NBA klubovima ili Coca-Colom.
– Radio je za nas kao da radi za Audi ili Barcelonu. Napravio je vrhunski posao – zadovoljan je Maslić, prepričavajući kako su mu dali odrješite ruke u radu.
“Sve što mi, kada smo trebali, nismo imali, sada želimo omogućiti mladima.”
Atletika, rukomet i nogomet nameću se kao predvodnici sportskoga života Križevaca. Maslić smatra kako je i košarka na dobrome putu, na čemu surađuju s udrugom Ulica to smo mi pod čijom se ingerencijom nalazi Crosscity Bucket turnir.
– Čovjek mora biti kreativan kako bi održao turnir na razini koju smo mi zamislili. Kreativnost uključuje prikupljanje sponzora, snimanje jinglova i spotova… Sve što smo radili za udrugu, htio sam prenijeti na klub, dodati na to naše pojedinačno iskustvo iz košarkaškog i poslovnog svijeta te sve usmjeriti na razvoj kluba, klince, njihove roditelje i zajednicu općenito – veli Maslić, najavljujući kako će se ovogodišnji turnir tri-na-tri košarke održati krajem lipnja, trajat će dva dana tijekom kojih će na profi podlozi vještine testirati najmlađi članovi KK Radnika, a sve to promovira Stjepko Galović poznatiji kao Kandžija, inače školski kolega našega sugovornika.
Dugoročno, Maslić iskazuje nadu kako će na čelu kluba ostati i protekom četiri godine dugoga mandata. Premda svjestan kako zvuči patetično, ponavlja kako žele što bolje uvjete za djecu – napredak trenera i njihov odlazak na seminare, više turnira i druženja, poznanstava i prijateljstava.
– Želimo mladima omogućiti sve najbolje. Na njima je iskoristiti pružene mogućnosti kako bi bili što dulje u sportu i kroz njega izgradili svoj karakter – zaključuje Maslić.
