Na Gradskoj tržnici u Koprivnici na Veliki tjedan prodaja ide bolje nego inače. Uvjerili smo se u to čim smo, iskoristivši lijepo prijepodnevno vrijeme, zakoračili na plac. Dobili smo odgovore na pitanja što sve nude, izumire li blagdanska tradicija, dolaze li mladi na tržnicu, ali i dobro se nasmijali.
Povećana potražnja za blagdane
Pred nama je stol prepun mladog luka. Mlada djevojka iza njega zove se Lorena Grgurić, a dolazi iz Starigrada. Kratko smo popričali, u gužvi je.
– Prodaja za Uskrs ide bolje nego inače. Sad je i veća potražnja – kaže.
Razbijamo napetost jednim neozbiljnim pitanjem. Moramo se malo i šaliti, naravno. Je l’ istina da od vašeg luka ljudima miriše iz usta?
– Istina je, dobar luk, haha – pristaje na našu opuštenost.
‘Mladi baš i ne dolaze’
Lorena je, zapravo, jedina mlađa djevojka koju smo uočili na tržnici. Ima li mladih uopće na placu, ili je to mjesto okupljanja, uz poneku iznimku kao što je ona, ljudi starije životne dobi?
– Nema. Mladi baš i ne dolaze kupovat’. Ni kupovat’ ni prodavat’. Uglavnom samo prolete u prolazu i to je to – zaključila je, pa nastavila s poslom.
Uskršnji je doručak, uz šunku, hren i luk, nemoguće zamisliti bez – jaja. Mučili smo se, doduše, u misiji pronalaska tete s placa koja prodaje upravo najvrijednije kokošje namirnice. Marija Nekić iz Starogradske ulice, jedina koju smo pronašli, potvrdila nam je ono što nam je rekla i Lorena.
– Malo ljudi dolazi na pijac, a mladi pretežno ne. Oni su zaposleni, idu u šoping-centre… Ali tam’ nema kvalitete.
Uskrs bez jaja nije Uskrs, ako su veća onda su – nojeva!
S Marijom smo ipak razgovarali u neformalnom tonu.
– Vlastiti sam proizvođač, od povrća imam luk i šalatu. Imam i kokoši doma, svega imam. Doma i eure imam – šali se Marija.
Pitamo ju s obzirom na to da je Veliki tjedan, ide li prodaja jaja i luka bolje nego obično?
– Ide mi malo bolje sada, ali najviše je išlo dok su bile firme i pričesti. Imam stalne mušterije koje mi dolaze i doma. Jaja su kontrolirana, prava kokošja. Za malo veća vele da su od maloga noja – nastavlja neozbiljno.
No, kaže nam, ona ne jede jaja!
Kak’ to, tol’ko ih imate, a ne jedete?
– Da ih morem više prodati!
Izumire li tradicija?
U međuvremenu dolazi jedan stariji gospodin, želi kupiti paket jaja.
– Dajte mi jedno pakiranje za 12 kuna – kaže Mariji.
– Ne bum vam dala, budem vam prodala, gospon – odgovara mu i uspješno zaključuju posao.
Lorena kaže da voli tradiciju, šunku, hren…
– Ali to izumire. Ipak, vi mala deca se malo po malo tome vraćate – priča ohrabreno, obraćajući se nama, dvojici mladih novinara.
Okej, odlično. Luk imamo, jaja imamo, a šunka… Šunku nemate?
– Ne! Ali morete napisati „prodajem rakiju!“ – pozdravila nas je uz osmijehe Marija. Eh, a kažu da je mladost ludost…
